Tumgik
#ljubav za te osobe
stvaralastvo · 1 month
Text
Po nekad se zapitamo da li su ljudi toliko puni mrznje da na svaku izgovorenu rec izlazi otrov. Otrov nezadovoljstva i ljubomore.
Zaista, tuzno mi je to i gledati, ali uvek se stavljam po strani jer, ko su oni da bi me njihove reci doticale? Tesko je iskulirati, ali nekad moras precutati i biti jak da na gluposti ne odgovaras. Ti ljudi su jako tuzni i ako ne mozemo da im pomognemo, najbolje je da se sklonimo. <3
4 notes · View notes
bojesvemira · 11 months
Text
Kad’ te pitaju kad se ženiš?
reci im polako.
Reci im da nisi posjetila još
Pariz, Milano i Rio.
Da me tamo još nisi poljubila
prvo ćemo to,
pa i na krstarenje
letit ćemo balonom.
Pustiti da se upoznamo
u svakom gradu smo drugačije.
Slušat ćemo Miladina Šobića
uz kafu sa šlagom
a kada padne mrak piti vino
na balkonu uz onu našu.
Reci im i da još nisi pronašla
prsten odgovarajuči
ni boju kravate koju bi nosila.
Da čekaš još neke budne zore
i neprospavane noći
da vodimo ljubav, na kuhinji
na stolu i u postelji.
Barem još 365 dana
pa da onda zajedno zakažemo
datum, neka bude sa brojem
četiri.
Pa da onda kažeš
e sad se ženim
dođite da vidite bezuvijetnu ljubav
između dvije osobe,
koje su prošle sve što su trebale
i tek će.
Pa da plačeš, kad me vidiš u bijelom.
Pa da se ženiš probisvijetu moj
da me preneseš preko praga
da me ženom zoveš
A ja da ti za uzvrat
pružim ruku,rame, i bilo koji dio sebe.
Pa da kažem hvala univerzumu,
na ovom daru i prilici sa tobom.
Eh tako im kaži,
ženiš se i obje znamo to.
Ma hajde ŽENI ME.
46 notes · View notes
emotivaaac · 1 year
Text
‎- Da ti samo znaš, koliko mi je ovaj današnji dan odvratan.Od jučer me neka jeza hvata.Ti i tvoj neočekivani poziv.Ne znam ni otkud ti moj broj.Svejedno, da te ne lažem, jer, jesam, prodrhtao sam.Ruke mi se skupile, puštam da zvoni još malo, pa još malo, sebi da dođem.Da, kad ti se javim, da ne zvučim kao čovjek, koji ima neku slabost.Prva i jedina si od njih.
Iskren da ti budem, sklapao sam već u glavi neku nadu za nas.Znam.Znaš i ti sama.Bilo je svega i svačega.Ponajviše nekih gluposti, djela iz afekta, koje nas, eto, mic po mic, skroz odvojiše.
Glava kaže, past' će pomirenje.Grom ju ne ubio, nikad nije znala da bude u pravu.Pamet mi je vazda u srcu bila.
"..koliko ti to treba da se javiš, čovječe?"
"..šta ćeš, zablokirao..
Vidim tvoj broj, pa me iznenadilo.
Nego, mogu li da ti kažem sad nešto, čiste glave onako?
Da saslušaš do kraja, da ne spustiš poslije pola priče?"
"Ne brini, slušam.Reci?"
"Gledaj, znam kako je s nama završilo, ali osjećam da nikad nije kraja bilo.Od inata, pa do prevrtanja grada.Dotle smo znali ići.Valjda je, majku mu, nešto sve i značilo.Valjda su, ti neki, naši, nazovimo ih, zajednički - skupljeni osmijesi, značili.Valjda je bilo nečega, da je na ljubav ličilo.
Bila si mi sve, k'o što si i njemu bila.Od osobe, što od malih nogu znadoh, do jaranice, pa do prve, 'nako, ozbiljnije strasti."
" A žena?
To ti nisam stigla biti.
Zbog toga sam i odlučila da te pozovem.
Ja se udajem ove subote.Znači, dvanaestog je vjenčanje.
Pa, mislila sam, nismo dušmani, pobogu.Šta je bilo, bilo je.Morala sam krenuti dalje.
Jesi slobodan tada, hoćeš mi uspjeti doći?
Voljela bih, najiskrenije, da se pojaviš tamo.
Mislim da smo koliko toliko ljudi, pa da možemo zajedno nazdraviti.Zapjevati i zaboraviti tu prošlost."
Poklopio sam ti, znam.Ali, tog trenutka sam samo mislio na:
"..Neću moći, izvini.
Imao sam smrtni slučaj."
Toliko o ljubavi i smrti na jedan dan.Šugavi dvanaesti, u životu mi sreću nije donio.Neće ni sad.
I jučer sam, eto, umr'o.U subotu 'proslavljam'.
Lakše bih preživio da sam od nekog drugog čuo.Ja sam, Lelo, tvoje vjenčanje, skroz drugačije zamišljao.
Bila si neko, s kim sam mogao svakom strahu, strah u kosti utjerati.
#emotivaaac
Tumblr media
53 notes · View notes
gorkipelinkovac · 9 months
Text
ako ću te ikada držati u rukama
nadam se da ću biti dovoljno dostojna držanja najčišće ljubavi u opipljivom obliku
nadam se da ćeš uvijek znati koliko si izvanredno biće i koliko ćeš davati svijetu svojim postojanjem
svojim očima, ušima i glasom
tvoj duh nikada nitko neće moći slomiti
jer ćeš znati da uvijek imaš kamo doći ako svijet krene gubiti boje
jer ćeš znati kako ljubav treba izgledati od prvog trenutka postojanja
živjet ću za to da osjetiš moju ljubav
baš zato što nikad tu vrstu ljubavi i dovoljnosti osjetila nisam
ti ćeš
i dvije će se osobe roditi
jedna sam ja,
ja ću biti mama
a jedna si ti,
ti ćeš biti ljubav
duše će nam zajedno rasti
tvoja će obitelj biti tvoj pojam ljubavi, slobode, topline i sigurnosti
ništa na ovom svijetu neće biti sigurnije
nego to da si najvoljenije čudo mog čuda
3 notes · View notes
emphat-narcis · 10 months
Text
Empatična osoba veoma često veruje da može poraviti ljude , da može sebe više dati i da može svojom ljubavlju promeniti narcisoidnog partnera.
Često odlučuje da menja svoje ponašanje kako bi udovoljila zahtevima narcisoidne osobe , nadajući se da će kinjenje i okrivljavanje nestati te da će se onaj prvobitni šarm i obasipanje ljubavlju sa početka veze vratiti.
To se naravno neće desiti ili će se dešavati samo povremeno , sasvim dovoljno da empatična osoba poveruje da narcis ima kapacitet za ljubav.
Istina je da nema.
6 notes · View notes
gtaradi · 25 days
Link
0 notes
uffflose · 3 months
Note
imam problem, u ljubavi slušam mozak a u svemu ostalom slušam srce, od sebe tjeram svakog koga volim srcem jer to nisu osobe/odnosi koje moj mozak želi, any tips?
Uuuu prevolim pitanja, hvala ti što si mi postavio/la isto. 🥰
Eh ovako, razmišljanje o ljubavi i odlučivanje između mozga i emocija, može da bude jako naporno i izazovno. Čime je bolje razmišljati i na kraju odlučiti, u pojedinim situacijama je subjektivna stavr, gdje poslije svega ide ona glavna rečenica “sam pao, sam se ubio”. Nekad kad misliš da je bolje razmišljati mozgom ispadne gore nego da si razmišljao srcem i obrnuto.
Zavoljet češ nekoga dovoljno da ti postane nebitno što mozak kaže. Ako nekoga voliš, ako ti se neko sviđa, opusti se i probaj da budeš sa nekim. Sebe previše ograničavaš za nešto što je poprilično jednostavno, pogotovo kada nađeš tako nekog. Ili ti je super sa nekim ili nije, ili te neko fizički privlači ili ne, ili te neko oduševi sa svojim razmišljanjem ili ne. Nema taktiziranja u ljubavi nema logične ljubavi, nema striktne ljubavi, nema prisiljene ljubavi. Ljubav je sve ono spontano što možes da osjetiš.
Jedan je život jebemu, zar imate toliko vremena kalkulisati i razmišljati…
Možeš mi se javiti i privatno, opet možemo popričati, ja sam tu.🤝🏼
Pusica za tebe anonimus i nadam se da sam pomogla…samo lagano.🤍
0 notes
pismamargareti · 4 months
Text
Treća
Priča kaže da se tokom života zaljubljujemo samo u tri osobe. I kao svaka od te tri ljubavi su nam potrebne u životu.
"Često je prva ljubav ona koju doživljavamo dok smo mladi, možda čak u srednjoj školi. To je idealizirana ljubav - ona koja podsjeća na bajke koje smo čitali kao djeca.
To je ljubav koja odgovara onome što bismo trebali činiti zbog društva - i vjerojatno zbog naših obitelji. Ulazimo u nju s vjerovanjem da će to biti naša jedina ljubav i da nije važno ako se ne osjeća potpuno ispravno ili ako moramo gutati svoje osobne istine kako bismo je održali jer, duboko u sebi, vjerujemo da je to ono što ljubav treba biti.
Jer u ovoj vrsti ljubavi, važnije je kako nas drugi vide nego kako se zaista osjećamo.
To je ljubav koja izgleda ispravno." To je bila Danijela. Priča se uklapa u viđenje toga. Razišli smo se prosto jer smo bili mladi i željni novog.
Po narativu druga ljubav je kao neka teška. I otprilike već znam da bih tu mogao smjestiti - Ivanu.
"Druga ljubav trebala bi biti naša teška ljubav - ona koja nas uči lekcijama o tome tko smo i kako često želimo ili trebamo biti voljeni. To je vrsta ljubavi koja boli, bilo da je riječ o lažima, boli ili manipulaciji."
Nije bilo toliko laži koliko je bilo manipulacije optužbama za laži, ali da. to bi otprilike bilo to. "Mislimo da činimo drugačije izbore nego u prvoj ljubavi, ali zapravo i dalje donosimo izbore iz potrebe da naučimo lekcije - ali se držimo. Naša druga ljubav može postati ciklus, često onaj koji neprestano ponavljamo jer mislimo da će se kraj na neki način razlikovati od prijašnjeg. Ipak, svaki put kad pokušamo, završava se još gore nego prije. Ponekad je to nezdravo, neuravnoteženo ili čak narcisoidno. Može doći do emocionalne, mentalne ili čak fizičke zlostave ili manipulacije - vjerojatno će biti visokih razina drame. To je upravo ono što nas održava ovisnima o ovoj priči, jer je to emocionalna roler-koster s ekstremnim usponima i padovima, i poput ovisnika koji pokušava dobiti dozu, izdržavamo padove s očekivanjem visokih trenutaka.
Sa ovom vrstom ljubavi, trud da to uspije postaje važniji od toga bi li to stvarno trebalo.
To je ljubav koju bismo željeli da je ispravna."
I evo me tu, još tražim objašnjenje, odgovore kako je došlo do toga da se zaljubim u tebe. "Zaljubljivanje po treći put: Ljubav koja traje I treća je ljubav koju nikada ne očekujemo. Ona koja obično izgleda potpuno pogrešno za nas i uništava svaku preostalu ideju o tome kako bi ljubav trebala izgledati. To je ljubav koja dolazi tako lako da se čini nemogućom. To je vrsta ljubavi gdje se veza ne može objasniti i sruši nas s nogu jer se nikada nismo pripremili za nju."
Kao da je jučer bio taj proljetni dan. Išao sam u Loznicu na nekakvu anti Rio Tinto tribinu. Potpuno prazan i bez ideje što ću sa sobom. Sve što sam imao su fotogrfije u kojima sam imitirao emocije. Bili su rijetki trenutci kad bih neko fotkanje napravio s osjećajem. Ali to su bili kratki predasi od praznine. Poput žene koja obožava svog psa takvog blesavog kakav jeste. Čak pomalo autističnog. Lijep zalazak sunca i kratka razmena emocija između nje i psa. Stisnula si lajk baš na to. Na fotografiju koju nisam morao fejkati. Kratka pojava iz prošlosti, neostvarena simpatija kojoj se nisam nadao ni dok je trajala jer je bila nemoguća.
"To je ljubav u kojoj se spojimo s nekim i jednostavno se uklapa - nema idealnih očekivanja o tome kako bi svaka osoba trebala djelovati, niti pritiska da postanemo netko drugi osim što već jesmo.
Jednostavno nas prihvaćaju onakvima kakvi već jesmo - i to potresa našu bit."
Tu sam povjerovao da je dovoljno biti ono što jesi i prepustiti se. Bez pretvaranja u nedostupnog i nepopravljivog jebača. Definitivno si se pojavila nenadano, niti je tada bilo nezamislivo da bih se mogao zaljubiti.
"Nije ono što smo zamislili da će naša ljubav izgledati, niti se pridržava pravila koja smo se nadali da ćemo sigurno pratiti. Ali ipak ruši naše unaprijed koncipirane pojmove i pokazuje nam da ljubav ne mora biti onakva kako smo mislili da bi trebala biti kako bi bila istinita.
To je ljubav koja neprestano kuca na naša vrata bez obzira na to koliko nam vremena treba da odgovorimo.To je ljubav koja se jednostavno osjeća ispravno."
I stvarno, svemu unatoč osjećalo se ispravnim. Odjednom sam imao fokus. Odjednom se pojavila želja, potreba. Odjednom sam gorio. Odjednom više ništa nije bilo bitno kao ti i tvoj osmjeh. Još imam sve poruke i još imam osjećaj sreće kad bi iskazala sreću.
"Možda svi ne doživljavamo ove ljubavi u ovom životu, ali možda je to jednostavno zato što nismo spremni. Možda je stvarno potrebno da istinski naučimo što ljubav nije prije nego što je možemo shvatiti.
Možda nam je potreban cijeli život da naučimo svaku lekciju, ili možda, ako smo sretni, to traje samo nekoliko godina.
Možda nije stvar u tome jesmo li ikada spremni za ljubav, već je li ljubav spremna za nas.
I možda postoje ljudi koji se zaljube jednom i to strastveno traje do njihova posljednjeg daha. One izblijedjele i pohabane slike naših baka i djedova koji su izgledali jednako zaljubljeno dok su hodali držeći se za ruke u dobi od 80 godina kao što su izgledali na svojoj vjenčanoj slici - one koje nas ostavljaju u dvojbi jesmo li zaista znali kako voljeti.
Netko mi je jednom rekao da su oni sretni, i možda jesu.
Ali ja nekako mislim da su oni koji dođu do svoje treće ljubavi zaista sretni.To su oni koji su umorni od pokušavanja i čija slomljena srca leže pred njima, pitajući se ima li nešto inherentno pogrešno u tome kako vole.
Ali nije; samo je pitanje voli li njihov partner na isti način kao oni ili ne.
Samo zato što ranije nije uspjelo ne znači da sada neće uspjeti.
U konačnici, pitanje je jesmo li ograničeni time kako volimo, ili volimo bez ograničenja. Svi mi možemo odabrati ostati sa svojom prvom ljubavi, onom koja dobro izgleda i koja će razveseliti sve ostale. Možemo odabrati ostati s drugom pod vjerovanjem da ako se za to ne moramo boriti, onda nije vrijedno imati - ili možemo odabrati vjerovati u treću ljubav.
Onu koja se osjeća kao dom bez ikakvog racionalnog objašnjenja; ljubav koja nije poput oluje, već mirnog mira noći nakon.
I možda postoji nešto posebno u našoj prvoj ljubavi, i nešto srceparajuće jedinstveno u našoj drugoj... ali postoji i nešto prilično nevjerojatno u našoj trećoj životnoj ljubavi.
Onoj koju nikada ne očekujemo. Onoj koja zapravo traje. Onoj koja nam pokazuje zašto prije nije funkcioniralo.
I to je mogućnost koja čini ponovno pokušavanje uvijek vrijednim, jer istina je da nikada ne znate kada ćete naići na ljubav.
"Pronašla si dijelove mene koje nisam znao da postoje i u tebi sam pronašao ljubav kojoj nisam više vjerovao da je stvarna." ~ Nepoznato"
Znao sam da se više nikad nećemo vidjeti, ali sam se odbio potčiniti tome. Živio sam za to da još jednom osjetim slatko podrhtavanje tvog tijela pod mojim dodirima, melodiju tvog blagog glasa. Da te opet čujem - "Ne psuj." Da mi opet kažeš - "Spavaj." Onog trena kad sam vidio koliko si stvari ponijela, znao sam da si ti ta. Znao sam da si žena zbog koje ću ama baš sve. Da sam zbog tebe preplovio oceane vremena.
Tumblr media
1 note · View note
erwachsenesmadchen · 1 year
Text
i sada sam napokon shvatila, moj vlastiti mozak je uništio nas, moja klinička depresija, taj demon koji visi nadamnom kao sjena, pojeo me ponovno bez da sam znala. i što sam napravila, otjerala tebe. pa kako da te krivim za išta kada sam ja zbog toga u nemogućnosti da volim, potroši mi emocije i ostanem prazna. a sada kada sam te izgubila vidim šta mi je uzela depresija. znam da si znao šta mi je ali kako si mogao znati da je toliko podmukla i da uzima sve najbolje iz osobe. toliko se mrzim, zašto je moj mozak ovakav? uništava sve lijepo. zašto? ne mogu podnijeti to da sam dopustila da sama sebi tebe oduzmem. i sada je kasno. sada je vrijeme da ponovno plaćam cijenu ove proklete bolesti koje se cijeli život neću riješiti. mislim da više nikada neću tražiti ljubav, čak i da mi na vrata dođe zatvorit ću ih jer ovo nitko ne zaslužuje. nitko ne zaslužuje da se nosi s ovim osim mene. uništila sam jedinu stvar koja me je držala na životu. jedinu stvar koja je držala tebe, depresijo, podalje od mene. uništila si, uspjela si. 1:0 za depresiju. sada ću da plaćam cijenu. i bolje da si se okrenuo i otišao zauvijek. s ovime nitko nikada ne bi trebao da se nosi, da trpi, da voli. ja ne zaslužujem ljubav.
0 notes
porangedeus · 1 year
Text
" Blagoslovljeni su koji su čista srca . Oni će Boga gledati . " Mt 5,8
Tumblr media
-Spolnost-
Čisto tijelo , čisti duh . Baš poput zdrava tijela , zdrava duha . Lišiti tijelo nezdrave požude, seksualizacije i djetinje strasti ...
Što znači upoznati spolnost?
Spolnost je čistoća duha. Prožetost ljubavlju tjelesno i duhovno . Duševna spremnost na sjedinjenje . Spolnost je korak u srž jedinstva dvoje ljudi . Zrelost tijela i duše pri pogledu na ljubav . Stvaranje novoga života.
- upoznati spolnost znači upoznati čistoću sebe , nadići granicu tjelesne požude i seksualizacije te ostvariti sebe unutar ljubavi
Čistoća u spolnosti
Spolnost je seksualnost ako je lišena čistoće . Upravo čistoća spolnost čini svetom i lijepom . Stvara utisak poštovanja prema sebi i svojoj okolini . Čekati na pravu osobu ,a potom na sakrament ženidbe čini spolnost predivnom . Čistoća odricanja od intime čini upravo svetim svaki novi spolni odnos sa svojim partnerom . Čekanje na partnera čini zdravim odnos koji se postiže sa svijetom . Zdravi odnos pritom pronalazi granice i poštiva intimnosti unutar i van odnosa . Živjeti čistoću spolnih odnosa znači živjeti krijepost , pritom postižući plod Duha Svetoga . Time prizivamo još više Božjeg milosrđa na sebe .
- za zdravu spolnost neophodna je čistoća
Spolnost u djelu
Biti spreman na čin sjedinjenja s drugom osobom protkana je ljubavlju , poštovanjem i pouzdanjem u tu osobu . Označava spremnost na djeljenje sebe u dane beskrajne . Označava spremnost na roditeljsku ljubav i bračne odnose .
-spolnost je zaslužena ljubavlju i poznavanjem granica kroz poštovanje druge osobe te se zasniva na temelju čekanja i čistoće
Spolnost i kada ?
Brak nije za mlake . Brak je velika odluka za snažne i jake. Zrele ljude koji su ispunjeni ljubavlju. Koji su prešli granice tinejdžerske ljubavi i upoznali duše. Brak je za odvažne . Baš poput spolnosti . Iskrena i čista spolnost dolazi tek u braku i trebali bismo čekati na brak za ostvarenje svoje spolnosti .
- za čin sjedinjenja muškarca i žene ,za iskrenu spolnost najbolje je čekati brak
Molitva
Oče moj ,spremi me za bračni život. Uništi bezakonje mojih grešnih misli i moga razbludbog ponašanja. Učini me bjelinjim od snijega . Učini me svetim. Hvala ti . Amen
0 notes
zoranphoto · 1 year
Text
‘ZBOGOM DUŠO MOJA, JEDINO MOJE, ČEKAJ ME!’ Umro je Saša Zalepugin, poznati TV voditelj: Prije nekoliko tjedana doživio je moždani udar, neutješna supruga potvrdila tužnu vijest
Tumblr media
Umro je Saša Zalepugin, poznati hrvatski novinar i televizijski voditelj koji je doživio prije nekoliko tjedana moždani udar. Vijest je potvrdila njegova supruga Tihana Harapin Zalepugin. Saša Zalepugin bio je jedan od najpopularnijih televizijskih voditelja u bivšoj državi, uz čiji lik i glas su se provodila nezaboravna nedjeljna popodneva. U mirovini je pak otkrio svoju izumiteljsku stranu, no televizija je ipak bila i ostala njegova prva ljubav. Rođen je 18. srpnja 1931. u Sarajevu, 1950. godine završio je gimnaziju u Pazinu, te upisao studij slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija pisao je za „Studentski list“, „Zagrebački tjednik“, „Vjesnik u srijedu“, te bio glumac amater i predsjednik Studentskog eksperimentalnog kazališta. 1962. preuzeo je dužnost direktora Ansambla hrvatskih narodnih plesova „Lado“. 1966. počinje raditi na Radioteleviziji Zagreb, najprije kao urednik emisije „Kulturna panorama“, a od 1968. urednik je kulturnog programa.     Od 1971. urednik je Zabavnog programa RTZ-a, te počinje uređivati i voditi „Nedjeljom popodne“, emisiju koja je ušla u televizijsku povijest Jugoslavije kao jedan prototip mozaično-zabavne emisije, koja možda i do danas nije nadmašena s obzirom na standarde koje je Zalepugin imao. Od 1982. angažiran je na istraživanju uzroka i posljedica štetnog zračenja na ljudsko zdravlje, te uspijeva pronaći način potpunog eliminiranja zračenja na ljudsko okruženje. Od 1983. „Nedjeljom popodne“ emitira se pod imenom „Sastanak bez dnevnog reda“, koji doseže i 70% gledanosti te predstavlja revoluciju u zabavnim programima u Jugoslaviji. Tijekom karijere intervjuirao je mnoge poznate osobe, kao što su Nixon, Hubert Humphrey, Sinatra, Sophia Loren, Rostropović i dr., te glumio u nekoliko filmova i serija, piše HRT.     Osim voditeljskog posla Zalepugin je snimao i dokumentarce, a na svojim putovanjima snimio je reportaže o velikim imenima u to doba poput Richarda Nixona, Franka Sinatre, Huberta Humphreya, Susannah York, Sophie Loren, Paco Rabannea, Elizabeth Taylor i mnogi drugi. Dnevno.hr Izvor : FB - Tihana Harapin Zalepugin Read the full article
0 notes
carica-ficus · 2 years
Text
Recenzija: Jezik Cvijeća
Tumblr media
Originalan naslov: The Language of Flowers
Autor: Vanessa Diffenbaugh
Datum: 25/09/2022
Ocjena: ⭐⭐⭐⭐⭐
————————————————————————
Ovu knjigu sam dobila kao poklon za rođendan, još davno u ožujku ove godine (prije 6 mjeseci), no nikako da ju napokon započnem. Bojala sam se da mi se neće svidjeti, pogotovo jer me naslovnica nije oduševila, no ovo dijelo je stvarno pokazalo da ne bih trebala suditi knjigu po njenim koricama.
Prvo što kod knjige odmah primjećujem je kako mi leži stil u kojem je pisana, odnosno koristi li autor dovoljno vizualnih prikaza, vlada li dobro dijalogom, gradi li dovoljno zanimljive likove, te ima li široki rječnik. Diffenbaugh ima sve navedeno i odmah me uvukla u svoju priču, pogotovo sa glavnom junakinjom, povučenom i tvrdoglavom Victorijom koja se uporno pokušava odvojiti od drugih ljudi. Veliki dio njezina života i prošlosti ostaje neizgovoren pa ih čitatelj mora, ali i želi, otkriti tokom radnje.
"Jezik cvijeća" priča je o djevojci koja odrasta u uvjerenju da je ljubav potrebno nečime zavrijediti, a time i da ju je vrlo lako izgubiti. Njezin život ispunjen je propalim procesima usvojenja gdje je ona najčešće okrivljena kao razlog njihova neuspjeha. Victoria čitav život blokira svoju očajničku želju za ljubavi i za obitelji kako ponovno ne bi trebala pretrpjeti istu bol.
Diffenbaugh ljubav prikazuje kao bezuvjetnu, bezgraničnu i sirovu. Makar se kroz radnju ponekad doima kao komplicirana ili bolna, autorica nikada ne prikazuje pravu ljubav kao raskidivu. Vrijeme nikada ne može pobjediti snažne osjećaje privrženosti, bez obzira koliko teških riječi i dijela im stanu na put.
Iako ljubav tijekom radnje izgleda nesavršena i nestabilna, zapravo su likovi oni zbog koje se ona doima takvom. Njihove nesigurnosti, žudnje i kajanja tjeraju ih da slučajno svojim bližnjima donesu bol, iako to nije bila njihova nakana. Likovi se okreću jeziku cvijeća kako bi prenosili neizgovorene riječi, a Diffenbaugh takvu tehniku predstavlja kao dvosjekli mač. Mnogo toga se može prenijeti preko nečijih djela, no riječi, odnosno komunikacije, je ključan element kod odnosa između ljudi. Upravo kada likovi izbjegavaju konfrontaciju dolazi do najvećih posljedica, a to spisateljica jasno ističe.
No knjiga je zapravo prikaz boli koju osoba sama sebi nanosi zato što ne može prihvatiti tuđu ljubav, odnosno ne smatra se njome vrijednom pa je zato izbjegava. Victoria gubi priliku za život kod jedine udomiteljice koja ju je ikada voljela te svu krivnju svaljuje na sebe. Sve njezine odluke nakon tog događaja svode se na mentalitet da zbog jedne greške u djetinjstvu nikada više ne zavrjeđuje biti voljena, da nikada nikome neće biti dovoljna i da je u svojoj suštini zapravo loša osoba koja će druge samo povrijediti. Stavlja tuđu dobrobit na prvo mjesto te se time doima hladnom i povučenom, a izjave privrženosti izrazito su joj strane te joj izazivaju nelagodu jer ona ne zna kako na njih reagirati. No jedino što je ikada željela je da je drugi prihvate, razumiju, podrže i vole.
Victoria se zato konstantno bori sama sa sobom može li si dopustiti da druge osobe uđu u njezin život i koju cijenu će trebati platiti kada odluče da je ne mogu više podnijeti. Uništava veze sa drugim ljudima kako im potencionalno ne bi nanijela bol, ali njezina djela su u svojim temeljima zapravo sebična. Dopušta da njezina prošlost definira njezinu sadašnjost, a time i budućnost. Odguruje svakoga tko je blizak sa njom čim primjeti da nečime može narušiti svoj odnos sa njima, bez obzira na to kako se druga osoba osjećala. Smatra da da će njima biti lakše živjeti bez nje i kako im njezin ostanak može nanijeti samo bol, a oglušuje se na svaku pomisao da i druga osoba pati zog njezina odlaska. Njezino obrazoženje je da će ona u svakom slučaju propatiti puno više, a da će se druga osoba barem lakše oporaviti i brzo ju zaboraviti.
Umanjujući svoju vrijednost naškođuje onima koje najviše voli.
"Jezik cvijeća" odmah je zaslužio mjesto među mojim najdražim knjigama te ću mu se vjerojatno vratiti još nekoliko puta kako bih ponovno iskusila ovo prekrasno djelo. Ovo je priča za svakoga tko se bori sa svojom nesavršenošću, tko smatra da se ne može uklopiti u ostatak društva, tko misli da nije vrijedan tuđe ljubavi i tko traži utjehu u svojoj usamljenosti te je toplo preporučam.
0 notes
idaljemislimnatebe · 2 years
Text
Biti zaljubljena u tebe je bila najbolja i najgora stvar koja mi se ikad desila. Stvar je u tome što nisam ni bila baš zaljubljena u tebe, bila je više sve to zapravo ideja da ti imaš mene i da ja imam tebe. Bilo je kao da smo jedine dve osobe na ovoj planeti i da je jedina bitna stvar način na koji se mi gledamo. Sa tobom sam bila najsigurnija nego što sam ikada bila, napravio si da se osećam bitno i to je razlog zašto sam mislila da sam zaljubljena, ali nisam. Možda i jesam bila zaljubljena, ali bila zaljubena u lik koji sam ja stvorila o tebi. U mojoj glavi ti si bio savršen, ti si mene zapravo voleo. Da li si ti mene zapravo voleo? Ne mogu to da znam, možda je i bolje da ne znam. Problem je, cela naša veza se odvila u mojoj glavi. Sva tvoja ljubav prema meni je bila najviše moja imaginacija. Bila sam samo vezana. Vezana za misao da ćeš izabrati nekog drugog umesto mene, vezana za tvoju dušu i način na koji si me gledao i ohrabrio da je sve u redu. I bila sam toliko vezana da sam ti zapravo verovala. Sve je to trajalo u meni dok se baš to sve nije raspalo. Prestali smo da pričamo i sve je to davalo osećaj totalno novog sveta. Bez tebe nisam imala ulogu, bez tebe nisam imala na koga da se fokusiram. Sada znam da je najbolja stvar za oboje, koju smo trebali još davno da uradimo, jeste da nastavimo dalje, da pređemo jedno preko drugog. Nisam očekivala da ću morati uopšte ovo da kažem, i preći preko tebe je bio izazov, nešto što nikada nisam htela. Potvrđujem, srećnija sam bez tebe, ali si uvek u poslednjem delu mojih misli. Kao da ne mogu sebi da pomognem i da te se ne setim kada vidim belo srce ili kada slušam pesmu koju znam da još uvek voliš. Kada čujem tvoj grad i kada prolazim pored onog doma učenika. Mesto gde smo se prvi put poljubili moram da zaobilazim, mesta gde smo išli zajedno stvaraju veliku tugu. Zašto je moralo ovako da bude, zašto si takav? Kada smo prestali da pričamo, osećalo se sve kao novi početak. Sve to u dobrom smislu, ali u jednom delu i najdepresivnije što možeš da zamisliš. Kako vreme prolazi, sve više sebe zapitkujem da li je sve što si mi rekao samo laž? Možda iz razloga što je meni bilo veoma teško da pređem preko tebe, ali kada smo završili stvari ja sam bila samo još jedna devojka u tvom telefonu. Način na koji si pričao sa mnom je napravio da se osećam kao najbitnija osoba na svetu i sada ne mogu da shvatim da li je ohrabrenje koje si mi davao, dato samo kako bi me zadržao vezanu ili si zapravo tako osećao. Razlog zbog kog je toliko dobra stvar što sam bila zaljubljena u tebe jeste zato što znam šta da očekujem. Sada znam da razlikujem kada mogu i ne mogu da verujem nekome i sada konačno znam razliku između ljubavi i vezanosti. Takođe znam da je istinu teško priznati, priznati da me nisi voleo.
Znam da nikada nećeš saznati šta osećam zapravo, ali eto, moram da priznam da ću te zauvek voleti. Čak i nakon svega što si mi uradio, opraštam ti. Na kraju sam ispala veći čovek od tebe.
53 notes · View notes
Text
U najtežim trenucima života baš onda kada pomislimo da je nešto nemoguće - desi se čudo. Kada dignete ruke od svega, stopite se sa masom istih mišljenja život te demantuje. Čuda se dešavaju samo treba naučiti vjerovati u njih, vjerovati u to da i vas čeka neko čudo, da ga zaslužujete. Bila sam osoba koja je odustala od nekih stvari, mislila sam da se to meni ne može desiti, ali desilo se. Zbog te jedne osobe koja dođe i promijenite za kratko vrijeme da se ponekad zapitaš kako? Kako sam ja mogla da pomislim nešto tako? Eto, meni se desio on. Ljubav koju čekate čitav život i koju možda doživite ili ne doživite. Koju osjetite. Zbog koje ste živi. Zbog koje volite. Zbog koje ste sretni. Nasmijani. Ispunjeni. Svakim danom se zahvaljuješ što živiš jer je život napokon dobio smisao. Smisao koji se zove njegovim imenom. Smisao koji gledaš u njegovim očima. Smisao koji vidiš u osmijehu. Osmijehu koji je upućen prema tebi s puno ljubavi i tako svakim danom.
Shvatite napokon da živite. Osjetite da i onaj dio vas za koji ste mislili da je umro sada počinje nešto da osjeća. Nervirate se a i smijete bez razloga. Kada nema poruke nervoza, kada nema osmijeha fali, fali onaj osjećaj kada ti srce lupa, zaigra... Ili, kada želite da ste pored te osobe da je zagrlite jako, toliko jako da u mislima već osjećate jačinu zagrljaja. Ili da ležite zajedno i da šutite. Pustite tišinu da govori umjesto vas. A ima puno toga da kaže, o itekako ima mnogo toga reći. Čak i kada se nalazite u najvećoj gužvi uvijek vam nešto fali, ne nešto nego neko. I razmišljate tako. I shvatate da su neke stvari u životu nezamjenjive. I da se one dešavaju samo jednom. Jer tijelo jednom zadrhti, jednom srce zavoli tako. Spontano, nenadano, najviše. A tek oči.. Oči u kojima vidite sebe. Taj osjećaj koji se riječima ne može opisati gdje samo poželite da čujete otkucaje srca dok ste mu u zagrljaju. Znate, najviše što treba jeste taj jedan zagrljaj sad, više od svega treba. Neopisivo. Koji bi sve riješio. Nažalost, život nas uči i tome da sve što želimo ne možemo lako i da imamo, jer i sudbina u sve ponekad umiješa svoje prste. Iako kilometrima daleko, srca nikad bliža nisu bila. I upravo ta ljubav, ona je posebna. Želite nekoga toliko i dušom, srcem i tijelom bez da ste osjetili njegov dodir, poljubili njegove usne, zagrlili ga najjače što možete. Te ljubavi su velike. Možda sve nemaju sretan kraj uvijek, ali su iskrene. Iskrene i čiste. Jer sem tih riječi i pogleda koje imate u toku dana, noći vi drugo nemate ništa, ali opet imate sve. Sve što vama treba. U ovom trenutku. Sada.
Ponekad čovjeku teško bude i ljuti se na sebe, na sudbinu, na život ma na sve. Ali, sve se dešava sa razlogom. Da neke osobe nisu postale dio našeg života mi nikada ustvari ne bi upoznali pravog sebe. Onog sebe koji može da voli i da da sebe cijelog. U ljubavi. Eh, to sve je on meni. Možda najveći ispit kroz čitav život. Ali najljepši ispit na svijetu. I ma koliko teško bilo se boriti sa svim, znate u dnu duše da ste živi zbog nekog tamo koje vama sve. Posebno što je ta ljubav u vaš život ušla kada ste se najmanje nadali i oživjela vas. Sada, za ovih šest mjeseci koje je prošlo ja više nisam ona osoba od prije. Vjerujem da postoje na ovom svijetu ljudi kao on. Čistog srca, koji znaju da vole i koji se ne boje da daju sebe za ono za šta im srce kaže da vrijedi. Da vrijedi da se bori. On je razlog moje sreće i mog osmijeha i ma koliko daleko bio od mene zbog njega sam živa. Zaljubljena i voljena. Najviše na svijetu. Jer onu pravu ljubav prepoznate. Osjetite je srcem i dušom. Desila se. Nisam vjerovala u čuda, ali moje čudo je tu svakim danom da me podsjeća na to. Da svako od nas negdje na ovom svijetu ima svoje čudo koje treba da pronađe. Čudo moje, hvala ti. Za sve dane, noći, za sve osmijehe i ljubav. Možda na kraju sudbina izmiješa karte u kojim nećemo biti par, ali srce će uvijek biti živo jer ćeš ti biti dio njega dok god živim ja. Volim te.
34 notes · View notes
mjesecevbijeg · 2 years
Text
Da imam nekoga i da neko ima mene,
Da se borimo jedno za drugo,
Da rušimo barikade skupa,
Da preskočimo nebitne osobe u našim životima,
Da probleme zagrljeni riješimo,
Da pričamo o svemu,
Da se smijemo,
Da jedno drugome uvijek čuvamo leđa,
Da imamo doznanja da nam je stalo jedno do drugog,
Da se nikada ne zapitamo da li jedno drugo voli,
Da ne strahujemo da je ta ljubav prolazna, već da budemo uvjereni da nikad neće prestati,
Da jedno pred drugim možemo biti pravi mi,
Da bez glume pokazujemo emocije,
Da budemo iskreni, makar ta istina bila bolna,
Da se volimo i ne damo, pa čak i onda kada više snage nemamo,
Da sve bude obostrano i da svijet obojimo našim najdražim bojama,
Da znamo da oboje vrijedimo, a puno više kad smo skupa,
Da radimo na sebi i na našoj ljubavi,
Da vjerujemo da čuda jesu moguća,
Da kada smo najtužniji letimo jedno drugome u zagrljaj, jer znamo da on sve popravlja,
Da kažemo "volim te", bez da to kažemo riječima,
Da naša ljubav bude ona o kojoj će se pričati kako dvoje treba da se vole,
Da svima budemo primjer zaljubljenog para,
A i ono najvažnije da smo nas dvoje dovoljno sigurni jedno u drugo i u našu ljubav.
@cupavihaos
33 notes · View notes
gtaradi · 1 year
Link
0 notes