#devedesete

[balkan-lyrics-blog]

Sav sam ti od ludila, nekako s proljeća…

“Nekako s proljeća” Crvena Jabuka (1991)

#balkan #balkan lyrics #tekst #lyrics #balkan music #balkans #muzika #ex yu rock #serbian music #music #citati #tekstovi #stihovi #pjesma #crvena jabuka #devedesete #ex yu muzika #ex yu #nekako s proljeca

[lozo]

#pejdzer #pager #bel pagette #malina #poruka #Srbija #Serbia #devedesete

[zanimljivaekonomija]

Od 21. januara na SUPERSTAR TV nova domaća serija “Pad”

Na Superstar TV od 21. januara počinje emitovanje tv-serije “Pad” čiji je reditelj Bojan Vuletrić, a u glavnoj ulozi se pojavljuje Milan Marić. Tim povodom danas je u Jugoslovenskoj kinoteci organizovana novinarska projekcija prve epizode i konferencija za medije na kojoj su, osim Vuletića i Marića, govorili i drugi akteri i autori serije - glumice Anđela Jovanović i Milica Janevski, glumci Svetozar Cvetković i Dragan Marinković Maca, kreativni direktor Firefly productions Boban Jevtić, kao i direktorka Direkcije za multimediju Telekoma Srbija Aleksandra Martinović

Preuzimajući samo osnovne motive iz knjige “Godina prođe, dan nikada” Žarka Lauševića, u tv-seriji “Pad” je opisan tragičan događaja iz avgusta 1993. godine, u kojem je učestvovao poznati jugoslovenski glumac Ivan Maslać (igra ga Milan Marić) i prati njegov život od trenutka kada on i njegov brat (igra ga Dragan Marinković) stižu do stana svog ujaka, nedaleko od mesta na kojem se u Podgorici upravo desio sukob sa tragičnim posledicama.

Raspad bivše Jugoslavije i rat, sankcije i siromaštvo, hiperinfacija i svakodnevno nasilje u celom društvu. Obeležili su devedesete godine prošlog veka i ujedno daju i vremenski okvir radnje serije. Kako je rekao reditelj Bojan Vuletić (koji je i scenarista serije zajedno sa Petrom Mihajlovićem) Lauševićeva priča izneta u knjizi samo je okvir "Pada". “Serija se ne bavi forenzikom i činjenicama samog događaja, nego više situacijom koja je posledica užasa devedesetih", istakao je reditelj. Kreativni direktor Fajerflaja Boban Jevtić je precizirao da je bilo najkomplikovanije kako u knjizi takvog sadržaja, gde je sve psihološka drama, naći jasnu formu, da bude zanimljiva gledaocu. “Odaljili smo se od knjige, uzeli smo dosta umetničke slobode, ali ostali verni motivima knjige", dodao je Jevtić.

U tv-seriji koja nas, kako je još rečeno, “vodi kroz puteve duše jednog umetnika, koji u stvarnom životu počinje da proživljava lične borbe koje je do tada izvodio samo na pozornici”, pored glumaca koji su učestvovali na konferenciji za novinare, igraju i Boris Isaković, Milutin Mima Karadžić, Ljubomir Bandović, Dubravka Drakić, Krešimir Mikić, Izudin Bajrović, Jovan Veljković, Slavko Sobin, Kemal Rizvanović…Serija ima osam epizoda i emitovaće se subotom i nedeljom od 21h na Supersar TV. Producent Jevtić i direktorka direkcije za multimediju Telekoma Srbija Aleksandra Martinović najavili su da će serija učestvovati na berlinskom filmskom festivalu u okviru marketa Berlinala. Prema rečima Martinovićeve, internacionalizacija igranih sadržaja strateški je cilj Telekoma.

#superstartv #tvserija #pad #milanmaric #zarkolausevic #kzn #premijera #bojanvuletic #fireply #telekom srbija #knjiga #devedesete #glumci #milicajanevski #svetozarcvetkovic #boris isakovic #mima karadzic #umetnost

[zoranphoto]

Claudia Schiffer zaplovila dizajnerskim vodama: Pogledajte komade iz njezine kolekcije za hit brend

Nakon što ju je 17- godišnja kći upoznala s autralskim hit brendom Realisation Par, legendarni supermodel iz 90-ih za isti je kreirao kolekciju nadahnutu erom u kojoj je žarila i palila modnim pistama     Sredinom svibnja brend Realisation Par, čije su osnivačice dizajnerice Teale Talbot i Alexandra Spencer, dvama crno- bijelim fotografijama najavio je lansiranje posebne kolekcije od 13 komada nadahnute 90-ima i stvorene u suradnji s legendarnim njemačkim supermodelom Claudijom Schiffer. U razgovoru za modnu bibliju Vogue danas 51- godišnja Schiffer predstavila je spomenutu kolekciju koja sadrži komade poput običnih bijelih majica s njezinim kultnim fotografijama nastalim u eri 90-ih. Super Réal kolekcija Claudie Schiffer za brend Réalisation Par fokusirana je na jednostavne haljine slip kroja kakve su dominirale modnom scenom 90-ih. ‘U tom desetljeću došlo je do velikog pomaka u modi. Svijet se udaljio od perfekcionističkog glamura 80-ih naginjući naturalizmu i minimalizmu. Bilo je više slobode i individualnog izražavanja. Žene su počele kombinirati dizajnerske komade s puno pristupačnijim. Klasična slip haljina i starke bila je moja omiljena kombinacija 90-ih uz tipičnu kombinaciju traperica, obične majice kratkih rukava i bejzbolske jakne. Haljina Claudia inspirirana je tim sjećanjem’, otkrila je Vogueu osvrnuvši se i na vrijeme rada s modnim veličinama, poput Karla Lagerfelda na čelu modne kuće Chanel. ‘Devedesetih godina svjedočili smo ogromnom bujanju različitih modnih talenata – Jean Paul Gaultier, Prada, Martin Margiela, Helmut Lang i Alexander McQueen – koji su transformirali način na koji danas razmišljamo o stilu. Moda je postala zamršeno isprepletena s uličnom kulturom i glazbom, i na kraju je zagovarala samoizražavanje. Mislim da zato to doba još uvijek ima veliki utjecaj na današnjicu’, riječi su legendarnog supermodela. Tportal.hr Foto : claudia schiffer Read the full article

#claudiaschiffer #devedesete #modnakolekcija #realisationpar #supermodeli90-ih

[uraandri]

i think it's very telling that serbian realism in the 19th century contains mentions of the supernatural. milovan glišić's story glava šećera is the example of serbian realism and yet his main character gets attacked by a drekavac at one point of the story. he is also the one who basically invented the mythos of sava savanović, most famous serbian vampire, mentioned in his story posle devedeset godina

#ura.txt

[poeticlicense12345]

PRAVIM SJAJEM MOŽE SJATI SAMO ŠTO JE ŠTO JE PROŠLOST SAD, ŠTO NE MOŽE DA SE VRATI, ŠTO JE BILO KO ZNA KAD

Da li ste ikada pomislili kako ovo vreme nije za vas i da bi sve bilo mnogo bolje da ste se rodili koju deceniju ili vek ranije? Mislite li da su ljudi tada bili baš onakvi kakvi bi trebalo, cenile su se prave vrednosti, muzika je bila bolja i, uopšte, život nije bio ovako težak?

Da li (jugo)nostalgično gledate u žućkaste fotografije vaših roditelja, baka i deka obučenih po tadašnjoj modi i mislite kako su ti prohujali dani bili lepši i jednostavniji, što potvrđuju i njihove priče iz mladosti?

Reč nostalgija nastala je spajanjem grčkih stos (vraćanje kući) i algos (bol). Skovao ju je J. Hofer, tada student medicine, u svojoj disertaciji 1688. godine. Poslužila mu je za opisivanje čežnje za kućom koju su švajcarski plaćenici osećali boreći se u stranim zemljama.

Koncepti slični nostalgiji pojavljuju se u kulturama širom sveta.

Označava duboku emociju, koja bi najbolje mogla da se opiše kao melanholična čežnja, za voljenom osobom ili stvari koja nije tu i verovatno se više nikada neće vratiti. Opisuju je i kao „ljubav koja ostaje kad osoba ode”.

U budističkom učenju se pojavljuje koncept patnje, gde se smatra da je uzrok svih patnji požuda – u proširenom smislu, želja ili žudnja. Najdublji oblik patnje je nezadovoljstvo što se stvari, onako promenljive i nestalne kakve jesu, ne poklapaju sa našim očekivanjima. Prilično pojednostavljeno rečeno, patnja prestaje kad se iskorene žudnja i vezanost.

U zapadnom društvu i današnjem vremenu, nostalgija više nema negativnu konotaciju; kad je dozirana, poboljšava raspoloženje i povezuje nas sa drugima. Prisećanje „dobrih starih vremena” utkano je u naš svakodnevni život, od Fejsbuka koji nas podseća na naše nekoliko godina stare objave pa do uramljenih porodičnih fotografija, koje svi imamo kod kuće na polici ili na zidu.

Ruku pod ruku sa tim ide idealizacija prošlosti, odnosno pamćenje prošlih događaja kao lepših i boljih nego što su zapravo bili.

kad je reč o pamćenju prošlih događaja, u svesti nam najduže ostaje i najživlje se sećamo kako smo se osećali. Konkretni detalji vremenom manje ili više izblede.

Sva naša sećanja, kao i sve naše misli, su subjektivne. Ako smo sećanje vezali za pozitivnu emociju, zapamtićemo ga kao nešto pozitivno.

Objektivno gledano, devedesete godine prošlog veka nisu bile baš najsrećniji period naše istorije, pogotovo u političkom i ekonomskom smislu. Od sankcija, preko hiperinflacije i ratova pa do bombardovanja, nije manjkalo događaja koji ostavljaju rane na duši i gorak ukus u ustima.

Uprkos tome, veliki deo nas, tada dece, ništa od toga nije osetilo i pamti te godine kao divan period. Znam ljude kojima čak ni bombardovanje nije ostalo u ružnom sećanju, jer su bili previše mali i sakrivanje u skloništa su doživeli kao igru.

Generaciji naših roditelja je, uglavnom, Jugoslavija ostala u svesti kao najlepše doba. Život je bio drugačiji, a oni mladi. Ta velika država je, kao i sve ostale stvari na svetu, imala svoje prednosti i mane, ali je preovladavajuće osećanje bilo optimizam. Tako su je i zapamtili i preneli i nama, pa se pojavila nova generacija jugonostalgičara koja u toj državi nikada nije živela.

Osim za ličnu istoriju, ovo važi i za kolektivno pamćenje. Primer za to je idealizacija pedestih godina 20. veka u SAD, kroz medije predstavljena kao doba vintidž mode, milkšejkova, plavih lokni Merlin Monro i lepih porodičnih kuća sa savršeno pokošenim travnjakom.

Često slušamo o čežnji za zlatnim dobom ljudske istorije, kada su cvetali moral i kultura, znao se red i sve je bilo drugačije nego sada, i (sudeći po žalopojkama onih koje sam ja imala prilike da čujem) nimalo nalik sramotnoj dekadenciji savremenog čoveka, posebno novih generacija.

Na nove generacije žalili su se i Aristotel i Horacije, još u antičko doba. Tokom (ne tako malog broja) vekova koji su prohujali od tada pa do sada, nastalo je mnogo dela u kojima se ponovila ista žalba, pa se nameće pitanje: koliko je prva generacija ljudi bila dobra i bezgrešna kada sa svakom narednom ljudi sve više kvare, a čak i danas ima dobrih ljudi?

Takođe: ako je (svaka?) prethodna generacija bila bolja od one naredne, kako i zašto se to desilo, ako ih je ona generacija koja se žali vaspitavala?

Što se tiče morala, promiskuitetnosti i stava da je pre bilo više ljubavi i da se nije mislilo samo na zadovoljenja fizičke potrebe, uzela bih primer iz 14. veka. Đovani Bokačo je u to doba, na prelazu iz srednjeg veka u humanizam, napisao svoje najpoznatije delo, Dekameron. Ako ste ga pročitali, znate da se zaplet velikog broja novela vrti oko seksa. Ne bogougodnog seksa u cilju produženja vrste (u srednjem veku, jedino takav nije bio greh), nego neobaveznog, iz uživanja, često sa ljudima koje su junaci prvi put u životu videli.

Kaže se da dobri pisci umeju da daju tačniju i jasniju sliku društva nekog doba nego istoričari.

Još jedna tzv. pošast današnjice je moderna tehnologija, pre svega Internet i društvene mreže. Otuđuju nas. Opskrbuljuju nas većim brojem informacija nego što nam treba i nego što je zdravo.

Iste brige su postojale još od nastanka štamparske mašine, koja je bila trn u oku, pre svega Crkvi.

Ljudi su se opet jako zabrinuli u 18. veku, kada su dnevne novine postale popularne.

I opet, kad je na scenu stupio radio.

Kao što već možete i da pretpostavite, isto je važilo i za televiziju, uređaj za koji su „njegovi protivnici izrazili žalbu da preti da ugrozi radio, razgovor, čitanje, obrasce porodičnog života i rezultira vulgarizacijom američke kulture”.

Problem je i odbacivanje tradicionalnih vrednosti; daleko od toga da su one a priori loše, ali isto tako, na sve manje ljudi (pre svega mladih) utiče ona famozna krilatica „a šta će ljudi reći?” koja tera ljude da rade ono što njima lično možda ne odgovara, ali – „to tako treba”.

„Verovatno ne postoji period u istoriji u kom su mladi ljudi pokazivali tako jaku i nedvosmislenu tendenciju da odbacuju staro i žele novo”, kako reče jedan novinar Portsmutskih večernjih novosti u svom članku. Objavljenom 1936. godine.

Vremena se menjaju i način života se menja. Utopijsko zlatno doba nikada nije postojalo; današnje vreme ima mnogo loših strana, da, ali imalo ih je i svako prethodno.

Ljudi su oduvek bili isti.

text author: Tanja Petrović Krivokapić

#art #umjetnost #poetic license #pjesnička sloboda #poetic #license #pjesnička #sloboda #prose #proza

[lale-i-knjige]

Kao odraslima nam, međutim, probleme pričinjava pre svega ono negativno što smo iz detinjstva poneli. Dete u nama, naime, mnogo činni da ne bi moralo ponovo da doživljava povređenost i uvrede koje je pretrpelo u detinjstvu. A istovremeno idalje teži da ostvari svoju želju za sigurnošću i priznanjem koja u detinjstvu nije zadovoljena. Ti strahovi i čežnje deluju u podzemlju naše svesti. Na svesnom nivou smo nezavisni odrasli ljudi koji uobličavaju svoj život. Naše unutrašnje dete, međutim, na nesvesnom nivou utiče na naše opažanje, osećanja, mišljenje i postupke. Merodavno utiče. I to čak mnogo jače od našeg razuma. Naučno je dokazano da je podsvest veoma moćna psihička instanca, koja usmerava osamdeset do devedeset odsto naših doživljaja i postupaka.

Štefani Štal, Dete u tebi mora da pronađe svoj zavičaj

[marija180468]

X X X X X X

APRIL JE DOŠAO , DRAGI,

DANAS JE ROĐENDAN MOJ

TOLIKO ŽELIM, OPET,

DA VIDIM OSMEH TVOJ.

ČESTITAJU MI SVI

ŽELE MI SREĆU I RADOST

BEZ TVOJIH NEŽNIH REČI

TUŽNA JE MOJA MLADOST.

DA LI SE DANAS SEĆAŠ

APRILA, DEVEDESET I DRUGE

I DA LI SU TI OČI PREPUNE

BOLA I TUGE.

JOŠ UVEK MNOGO TE VOLIM

NEDOSTAJEŠ MI TI

AL ZA NAS KASNO JE DRAGI

PRIPADAMO PROŠLOSTI MI.

#aesthetic #love #literature #words

[gtaradi]

#AndreasLanča #mobitel #OŠŠijana #Pula #robot

[pleatonitum]

Kažem vam, tako će u nebu biti veća radost zbog jednoga grešnika koji se kaje negoli zbog devedeset i devet pravednika koji ne trebaju pokajanje.

Luka 15,7 Gospodin Isus je jednom prigodom svojim slušateljima ispričao pripovijest o pastiru koji je imao stotinu ovaca. Jedna od njih se udaljila od ostalih i zalutala. No pastir ju je pošao tražiti i nije odustao sve dok je nije našao. Presretan, ponio ju je natrag. Ispričavši tu pripovijest, Isus Krist je objasnio što ona znači. Izgubljena ovca koja je bila nađena predstavlja grešnika koji…

View On WordPress

#gradovi #Izrael

[radiogornjigrad]

Velimir Visković uz devedestprvi rođendan Predraga Matvejevića

fotografija jovica drobnjk Da je poživio, danas bi Predrag Matvejević napunio devedeset i jednu godinu. Veliki intelektualac, u međunarodnim razmjerima. Njegov je Mediteranski brevijar preveden na 23 jezika, na pojedinim je jezicima imao i ponovljena izdanja, samo u Italiji je tiskan u preko 200 tisuća primjeraka. Sasvim sigurno, to je najprevođenija i u svjetskim razmjerima najpoznatija knjiga…

View On WordPress

[hriminal]

Na pitanje kad će hrvatski građani imati europske plaće, rekao je: "Ne postoji prosjek europske plaće. Kad gledate sve iskorake, Hrvatska još uvijek lovi korak s razvijenim članicama EU koje nisu bile žrtva agresije niti izgubile cijele devedesete."

Čak i da vjerujemo ovom lažljivcu i pomislimo da na neki način ne postoji prosjek (???), definitivno možemo biti sigurni da postoje druge najniže prosjećne plaće u EU.

Ali naravno, ajmo okriviti agresiju prije 30 godina, možda i ponekog srednjovjekovnog kneza, za današnju regresiju.

#andrej plenković

[portaltvpljevlja]

Predstavnici SDP-a protestvovali u Pljevljima: Nećemo povratak u devedesete - https://tvpljevlja.me/?p=110410&utm_source=SocialAutoPoster&utm_medium=Social&utm_campaign=Tumblr...

[spectatorzg]

Majmunoliki majmun na sudu

Stojim pred kućom, uvučen u debeli hlad i dokono gledam radnike nekakve firme koji mijenjaju žarulju na uličnoj rasvjeti. Ne ide mi se kući, sve zvjeram ne bi li naišao neki pacijent, pa da malo bacimo čakulu. Pravo penzionerski. Iz daljine, valjda čim me spazila, maše gospođa Zorica. Dugogodišnja prijateljica moje majke. Bistra i vrlo, unatoč devedeset i kojom na leđima, vitalna. Prati sve. O…

View On WordPress

#Ivan Pernar

[zoranphoto]

Njemačka opsjednutost sintetičkim gorivima nije nova. Još od Hitlerova doba flertuju s njima

  Hitler je imao problem. Bio je početak lipnja 1942. i premda je plan dijaboličnog njemačkog vođe da zaludi svoj narod i napadne i opljačka ostatak Europe u početku bio uspješan, njegova vojska naišla je na zid u Staljingradu i doslovno ostala bez goriva, piše Politico     „Imamo značajnu njemačku proizvodnju, ali nevjerojatno je koliko Luftwaffe i naše oklopne divizije gutaju”, rekao je Hitler na sastanku s glavnim zapovjednikom finske vojske koji je bio tajno sniman. „Potrošnja je daleko veća od svih očekivanja. Moja zemlja ovisi o uvozu.”

Autor Bundesarchiv, Bild 183-S33882 / CC-BY-SA 3.0, CC BY-SA 3.0 de,  Führer i njegovi najbliži suradnici znali su od početka da ograničene njemačke rezerve nafte ne mogu biti dovoljne za Blitzkrieg. Novi njemački izum poznat kao "ersatz" ili sintetičko gorivo činio se, barem su se tako nadali, kao savršeno rješenje. To se pokazalo nerealnim. Devedeset godina poslije, Njemačka ponovno promiče san o sintetičkom gorivu. Kako spasiti motor? Cilj Berlina ovaj put nije osvajanje kontinenta nego spašavanje motora s unutarnjim izgaranjem, duše njemačke industrijske ekonomije. Zadnjih tjedana njemačka vladajuća koalicija vodi kampanju ublažavanja novih europskih pravila koja bi trebala stupiti na snagu 2035., a koja bi u biti zabranila registraciju novih automobila na dizel i benzin kako bi se potaknula prodaja električnih automobila. Kako je Berlin zamislio spasiti motor? Sintetičkim gorivom.     Suprotno od nacista, čiji se plan sastojao od sintetičkog goriva dobivenog ukapljivanjem ugljena, sadašnja njemačka vlada promiče čišću tehniku izdvajanja vodika iz vode i njegova kombiniranja s CO2 kako bi se dobilo gorivo. U srcu obje metode je proces koji su 1920-ih razvila dvojica njemačkih kemičara Franz Fischer i Hans Tropsch i po njima se zove Fischer-Tropschova sinteza. Nije vjerojatno da je mnogo Nijemaca danas (ili oni koji pregovaraju u Bruxellesu) upoznato s tom pričom. Bez obzira na to, rizik energetske ovisnosti o drugima duboko je usađen u njemačku kolektivnu podsvijest više od stotinu godina. Od britanske blokade u Prvom svjetskom ratu koja je Reichu prekinula uvoz nafte do nedavnog uništenja Sjevernog toka, plinovoda koji je dovodio ruski plin ispod Baltičkog mora do njemačkih kućanstava i industrije, Nijemcima znaju za slabosti ovisnosti o stranoj energiji. U godinama nakon teškog njemačkog poraza u Prvom svjetskom ratu, Fischer i Tropsch bili su vođeni istom željom za neovisnošću koja potiče njemačku energetsku politiku danas, od ambiciozne tranzicije na obnovljive izvore energije, "Energiewende", do najnovijeg flertovanja sa "ersatz" gorivom. Visoki troškovi  Njemački vođe smatraju da bi moderna sintetička goriva, koja se često naziva e-gorivima (elektrogorivima), čistom alternativom benzinu i dizelu, mogla spasiti industriju koja se temelji na motorima s unutarnjim izgaranjem koji pokreću mercedese i BMW-ove generacijama. No nova njemačka kampanja za sintetička goriva naišla je na istu zapreku kao i prva: visoke troškove.Većina čelnika automobilske industrije hladno je dočekala njemački san o e-gorivima jer zahtijevaju golema ulaganja. Hitler je imao sličan problem. Ranih 1930-ih, sintetička goriva smatralo se neisplativim, posebice zato što su cijene nafte jako pale zbog Velike depresije. Unatoč tomu, Hitler je (kao i njegovi prethodnici) želio da Treći Reich manje ovisi o nafti američkih i britanskih proizvođača, zbog čega je Njemačka morala trošiti devizne rezerve što si nije moga priuštiti. S obzirom na obilje ugljena u Njemačkoj, sintetičko gorivo bila je očita alternativa. Manje od godinu dana nakon što su nacisti preuzeli vlast, Hitlerova vlada potpisala je ugovor s kemijskim divov I.G. Farbenom o subvencioniranju masovne proizvodnje sintetičkog goriva. U godinama koje su slijedile, I.G. Farben (tvrtka je proizvodila i pesticid ciklon B koji se koristilo za masovna ubijanja ljudi u nacističkim plinskim komorama) i druge njemačke kemijske tvrtke otvorile su više od dva tuceta tvornica za pretvaranje ugljena u gorivo. Kada je 1930-ih oporavak globalne potražnje za naftom podigao cijene sirove nafte, njemačka oklada na domaće sintetičko gorivo, koje nije bilo podložno uvoznim carinama, počela je izgledati proročanska. Zajedno s još jednom njemačkom kemijskom inovacijom – sintetičkom gumom koju se koristilo za proizvodnju guma za vozila, gorivo od ugljena pokazat će se ključnim u održavanju nacističke ratne mašinerije u utrci prema naftnim poljima na Bliskom istoku i na Kavkazu. Do 1943. Njemačka je dobivala oko polovice goriva od ukapljenog ugljena. „Znali smo da nemamo dovoljno goriva, pa smo sagradili tvornice koje će nam ga proizvesti”, pohvalio se zapovjednik Luftwaffea Hermann Göring za vrijeme rata. "Danas posjedujemo sve alate koji nam trebaju da bismo porazili neprijatelja.” Njemačka ahilova peta  Ne baš. Nacistička glad za energijom naposljetku je premašila njihovu sposobnost da iz ugljena dobivaju tekuće gorivo, kako se Hitler požalio tijekom posjeta Finskoj. Tvornice za proizvodnju sintetičkog goriva, od kojih se jedna nalazila u Auschwitzu, bile su također lake mete za savezničko bombardiranje. Nakon što su američki bombarderi uništili glavne njemačke tvornice za proizvodnju sintetičkog goriva u svibnju 1944., vodeći nacisti znali su da su gotovi. „Iz perspektive tehničke proizvodnje, rat je bio izgubljen zbog uspjeha tih napada”, rekao je nakon rata Albert Speer, Hitlerov stručnjak za naoružanje. Nekoliko tjedana nakon bombardiranja, savezničke snage iskrcale su se u Normandiji. Nedovoljno pouzdanih energetskih resursa bila je ahilova peta Njemačke (na sreću ostatka Europe). Tako je i danas. Njemačka možda jest europska industrijska sila, ali trebaju joj nafta i plin iz uvoza da bi mogla opstati. Vjetrom od goriva Igrom sudbine, Porsche, proizvođač sportskih automobila kojeg je osnovao Ferdinand Porsche, Hitlerov omiljeni inženjer i otac VW Bube, možda zna kako okončati tu ovisnost. Tvrtka je u prosincu otvorila pilot tvornicu na vjetrovitu jugu Čilea gdje će koristiti energiju vjetra za proizvodnju sintetičkog goriva. „Potencijal za e-goriva je golem”, rekao je Michael Steiner, čelnik Porscheova odjela za istraživanja i razvoj, na otvaranju tvornice. Tvrtka ne planira proizvoditi gorivo u Njemačkoj, ali sjeverna njemačka obala bila bi prirodan izbor za to. U međuvremenu, njemački lobisti promiču agendu e-goriva u Bruxellesu. Skupina koju vode bivši njemački političari i lobisti poznata kao eFuel Alliance zagovara sintetička goriva za sve, od putničkih automobila do zrakoplova i brodova. Najistaknutiji zagovornik ideje je Christian Lindner, njemački ministar financija i ljubitelj Porschea, čija je Slobodna demokratska stranka (FDP) predvodila nedavnu njemačku kampanju za e-goriva u Bruxellesu. On želi poduprijeti proizvodnju sintetičkih goriva poreznim poticajima. „Potrajat će neko vrijeme prije nego budemo imali te automobile na cestama s e-gorivom u rezervoaru, ali da bi ljudi i poduzeća mogli planirati, važno je da se e-goriva oporezuje manje od fosilnih goriva”, rekao je ovaj tjedan. Liberal koji podržava slobodno tržište, Lindner odlučno brani njemačke poslijeratne demokratske tradicije. Ali igrom sudbine, njegovo ministarstvo nalazi se u zgradi koja je bila Göringovo sjedište za vrijeme rata. Što bi moglo poći po zlu? Autor US Department Of Energy, National Renewable Energy Lab - US Department Of Energy, National Renewable Energy Lab website, Javno vlasništvo Read the full article

#adolfhitler #e-gorivo #njemačka #sintetičkogorivo #svijet

[poeticlicense12345]

Iz dana u dan umiru ljudi u očima mojim...

pitam se Bože, zar svako mora pokazati zube i izdaju dati?!

Da li će neko uz mene stati i reći...tu sam sada i uvek sa tobom...

Često mislim u sebi i razgovaram tiho sa Bogom.

On uvek čuje , jecaje moje,uzdahe moje sluša,

on zna kad boli me duša i kad je svejedno....

onda krenem nabrajati redno

izdajnik prvi,izdajnik drugi....i sve to kroz zube...

Gledam lažno usne dok ljube

obraze meke..

Odem u neke dane daleke devedeset i pete,tad bejah dete luckastog duha i radosnog oka

a sada noć tišti ta crna i duboka...

Duboka...

Ne patetišem jer mi je smor u ovoj gluvoj noći da se razumemo....samo eto ,pitam se kako ne umemo da budemo ljudi?

Ta misao me često iz sna trže i budi ko da ne shvatam,

da Bog me stvori na zemlji da se sa aždajom lomatam.

Hvala ti Boze sto stojiš mesto mene kad klonem,

hvala ti,sto dodjes i onda kad te ne zovem,

Hvala ti i na muci jer tako se radjaju ljudi

grešnoj mi nekad ne sudi,

samo uz mene budi...

Nekad mi samo tako na jedno oko zažmiri

Jer vidiš da život je težak u ptičjoj perspektivi

Odbij mi nekad na ludost,dodaj mi malo vere,

Ne ostavljaj me samo nikada preko mere..

text author: Olivera Marković

#art #umjetnost #poetic license #pjesnička sloboda #poetic #license #pjesnička #sloboda #poetry #poezija