Tumgik
#dan žena
lifeinbooks · 2 months
Text
eh ali pička je snažna ne zaboravimo koliko boli pička može podnijeti koliki užitak pruža i sebi i drugima sjetite se da vas je ispljunula a da nije ni trepnula i sad ste živi i zdravi i koristite riječ pička kao da je uvreda a sami niste dovoljno snažni biti pička
Nećemo si lagati. Mi smo sve FACE. Sretan nam Dan žena🌹
27 notes · View notes
murakamijeva-muza · 2 months
Text
Tumblr media
by Zombijana Bones
10 notes · View notes
radiogornjigrad · 2 months
Text
Slađana Bukovac: I žene ubijaju, zar ne?
Malo sam uranila, ali čestitala bih svim ženama njihov praznik. Dan kada, da parafraziram Predraga Lucića, čovjeka kojemu je željelo komemorirati 16 muškaraca, žene kreću u noćni marš. U tekstu koji je jučer ili prekjučer na Facebooku objavio Vladimir Lulić, proveo je jedan od mojih omiljenih žanrova, analizu teksta. Tom je analizom, a tekst koji je analizirao odnosi se na izvještaj sa suđenja o…
Tumblr media
View On WordPress
1 note · View note
runfly · 1 year
Text
TEK ŽENSK NEKOČ IN DANES
Ženskam! Ob dnevu žena, dnevu vseh žensk. V opomin in spomin vsem pogumnim ženskam tega sveta.
Tekmovalnost je osebnostna lastnost. Imamo jo v genih. Vsi. Zaradi manjvrednega položaja žensk tekom zgodovine hočemo ženske ves čas dokazovati sebi in drugim, da smo dobre in še boljše tudi v športu. V teku. Tekaška genetika Osredotočila se bom na tek in na osebne izkušnje, ki sem jih bila deležna od otroštva pa do danes. V družini nismo imeli vidnejšega športnika. Stari oče je rad plaval v…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
zdravljeirecepti · 1 year
Video
youtube
Da li ste znali za ljekovita svojstva mimoze?
0 notes
Text
Tumblr media
22 notes · View notes
jugonostalgija · 2 months
Text
when u been exclusively dating girls ur entire life nd that one guy u decided to give a chance fs it up so badly u just wanna give up on dating as a whole forever goodbye
3 notes · View notes
8-bitdyke · 9 hours
Note
toliko se nekako radujem kada sretnem nekog našeg ovde osećam se kao da živim u inostranstvu i tako s vremena na vreme naletim na ulici na nekoga ko priča isti jezik
pa mogu ti reći ko srb rođen i odrastao u inostranstvu da jeste nekako taj isti osećaj
0 notes
eylunur · 5 months
Text
„Blagodat je prepričati nekome dan, sinko. Voljena žena, kada bi joj svaki sat prepričao, s tolikom bi te pažnjom slušala, kao da te dvije godine nije vidjela.“
"Babine riječi" Semir Krnjić
220 notes · View notes
salc3 · 6 months
Text
Prekjučer me babo pitao zašto samujem, i da li je moguće da ne mogu naći djevojku. Otvorim mu inbox, i pokažem situaciju. Čovjek gleda u poruke, pa gleda u mene.
-I? U čemu je problem? Zašto ne poduzimaš ništa?
-A šta da poduzmem babo?
-Pa vidiš da možeš biti s nekim, zašto ne budeš?
-Zato što me nijedna nije zainteresirala na način na koji bi trebala.
-Kako to misliš?
-Pa evo recimo prve tri, odlijepile su, mogu manipulirati s njima kako hoću, mogu ih iskoristiti, mogu ih izvesti van kad je noć i reći da je dan, one će se složiti. A ja to ne želim, što će mi takva žena kraj mene? Vidiš ova zadnja, ona je sva fina, kulturna, razumna na prvu, ali je užasan control freak. Što će mi i to? Ova ovdje, zaljubljena je, dobra, fina djevojka na mjestu, ali ne vodimo nikakav verbalni rat, nije mi izazov, nije mi napeto to, ne vidim smisao da samo klima glavom na svaku moju riječ i slaže se sa svime što ja kažem. Jednostavno, postanu mi nezanimljive jako brzo.
-Sine moj, pa ti biraš kao da si engleski princ, zato i jesi sam.
-A šta bi trebao? Uzeti neku od tih pod ruku, oženiti se, i živjeti konjski život samo zato jer je to red? Jer mi je vrijeme? Jer eto mora se? Koja je svrha toga da dobijemo i to dijete i da ono odrasta gledajući jedan nekvalitetan isprazan odnos između dvoje ljudi? Da li ja trebam djetetu od malih nogu priuštiti takvo šta, pa da se jadan pogubi jednog dana kada sam bude radio svoj odabir?
-Pa sine, s takvim razmišljanjem bojim se da ćeš ostati sam na kraju.
-Zar nije bolje biti sam sa sobom, nego sam sa nekim babo?
72 notes · View notes
vasiljevicmihajlo · 1 year
Text
nije žena vaza
da je samo cvećem kupiš
taj jedan dan u godini
nije stvar u iznosu računa
i skupom poklonu
parfemu
cveću
toliko drugih stvari je bitnije
a to nisu stvari uopšte
Tumblr media
145 notes · View notes
nije-mi-nista · 8 months
Text
nisi ti lutko za ovo vreme
nisi ti ona samo za šeme
nisi ti roba cene jednog koktela
niti si ti žena jednoga bordela
lutko lepa ne pripadaš ovde
čudno bi bilo da ti se prilagode
nisi za svet koji danas se nudi
ne dozvoli da ti loš naudi
za tebe je svet pun lepote
za tebe je dan pun dobrote
za tebe je ruža pokraj puta
za tebe je ruka sa tobom da luta
ne pristaj lutko
ni na šta manje
sem onog koji te voli
i to daje ti na znanje
34 notes · View notes
normalniljudi · 1 year
Text
Kada smo se dogovorili da ćemo se konačno videti,
bio sam ubzuđen kao vojnik pred zakletvom
i prvi put sam pazio kako ću se obući,
menjao sam stvari pred ogledalom,
šta mi stoji,
a šta ne,
i obećao sam sebi da neću da se ponašam kao seljak,
kao derište,
svašta sam isplanirao kao da ćeš mi biti žena,
monologe sam u glavi pisao kao pesme,
imao sam tremu jer znam ćeš biti lepa.
Predložio bih ti da idemo u "Ulicu"
blizu Balkanske,
tamo slušaju jazz, blues, sve,
tamo se ne skupljaju klinci
i tamo imam smelosti da igram.
Paziću da se ne napijem,
da ne uprospastim sve i priznam i šta treba i šta ne treba,
jer ja nemam snage za izvinjenja i za krive poteze.
Poneo bih ti prve aprilske lale
umotane u beli papir,
rekao bih ti da napuniš teglu vodom i da ih čuvaš,
dok ne budu morale da uvenu.
Želeo sam da te gledam kao neko svetsko književno delo,
a potom da te ljubim
tako kao da jedem med.
Da se ježim od tvojih dodira kao mokro telo posle iznenadnog letnjeg pljuska.
Ti si ludilo u mojim plućima
i ja hoću to da znaš.
Želeo sam tvoja bosa stopala po asfaltu
dok je ovaj grad tih i miran,
a meni napola otkopčanu košulju.
Da staviš prste samo gde nikada nisi stavila.
Da pešačiš po mojoj koži gde god ti poželiš.
Želeo sam da te konačno uvedem u moj stan broj 29 i da muzika bude spremna,
da osamdesete zavladaju,
da upoređujemo rukopise dok žrvljamo kojekakve gluposti,
da upalimo sveće koje mirišu na vanilu
i da otvorimo prozore da se mirisi mešaju sa mirisom jutra.
Da nastavimo da pijemo
i da se umiriš u mom zagrljaju
i ništa više od toga.
Želeo sam da ti tada kažem da ti verujem.
Želeo sam da ti kažem da sada sve može.
Želeo sam da ti kažem da ne vrede novci,
letovi,
gradovi i daleke destinacije
kad ja tebe imam u rukama.
Želeo sam ti kažem da si moć i da nemaš vrednost.
Ali ti mene ne voliš,
a ja sam pesnik,
ja sam se šalio za ovo sve
i ovo će sve samo ostati dobar materijal,
moja režija
čiju ćeš ulogu odigrati sa drugim.
Aplaudiraće mi masa,
a meni će biti svejedno.
U sudoperi je osvanula jedna šolja kafe,
krevet je nenamešten i na njemu jedan jastuk,
budi me radio
i kažu da će danas biti hladan dan.
I pravo da ti kažem, boli me glava.
I boli me briga.
Vidimo se drugi put.
129 notes · View notes
hipigram · 6 months
Text
Jedna od najvećih istina u životu je…da mi apsolutno ne znamo šta je dobro a šta loše po nas…
Bukvalno pojma nemamo gde će nas neki događaj odvesti…
Koliko god delovao loše ili dobro u tom trenutku…
Tek iz budućnosti to možemo znati…
Koliko je samo primera…
Jovan upravo polako šeta od firme do kuće…oko 7km…jer ni u njoj a ni u kući ne može ljudski da se isplače…jer muškarci ne plaču…a jedna od krucijalnih prednosti novembra je da je dan kratak…a noć duga… i po tom mraku se suze mogu mnogo lakše sakriti…pa mu šetnja prija…nakon što su mu saopštili da je mnogo pametan…i vredan…i dobar…ali da će sutra na mesto o kome je maštao… i zbog koga je dušu svoju ispustio volontirajući prethodne tri godine…sutra biti zaposlena ****ćeva sestričina…
Milica upravo puši 70 cigaretu zaredom i trese se nakon što je njen suprug slučajno ostavio telefon kad je otišao u teratanu…i nakon što se sa njegovom ljubavnicom slatko izdopisivala celo jutro…stvarno divna žena…Bože uopšte nije znala da on voli da se mazi…i da je tako posvećen u predigri u poslednje vreme…i da voli da radi ono…i da ima slobodan celi vikend za nju baš kad je njegov stručni kongres u Beču…da l je to stvarno njen muž…kako?…kad nju nije dotakao mesecima…
Stevanu su upravo pukli ligamenti na kolenu…drugi put…za godinu dana…i reprezentacija postaje samo pusti san…i upravo cepa postere košarkaša po svojoj dečačkoj sobi…očajan…i besan…jer je sve izgubljeno…
Ljiljani je upravo profesor tražio da mu…pa znate već šta…ako želi da dobije asistentsko mesto…i upravo sad razmišlja da se naguta lekova…jer je to njen san i život…i ništa nema smisla bez toga…pa na šta je bre ona spucala 10 godina učenja i truda…i kako će sad naći lek za bolest…od koje joj je sestra umrla…
Verovali ili ne…
Niko od njih pojma nema da li je ovo loše što im se dešava zaista loše?
Ili pak dobro?
Ukoliko se Jovan propije…
Milica dobije karcinom pluća od cigareta…
Stevan navuče na dop…
A Ljilja postane kurva…
Onda je definitivno loš…
No…
Ukoliko se okrenu sebi…
I PRETEKNU ovaj teški period pred njima…
UPRKOS verovatnoći I svim obzirima…ostanu jaki…
I usmereni ka suštinskom cilju…
I shvate da život nije što i poljem preći…
Da su nepravde…neprijatnosti i problemi njegov sastavni deo…
Da to nije NIŠTA LIČNO…
I da je to jednostavno tako…za sve…samo nas jako boli kad smo baš mi to u pitanju…i kad su to naši snovi…
Pa se ljutimo i osećamo baksuzima bez ikakvog razloga…
I nastave da plivaju…koliko god ih hvatali grčevi…
Krenu od vrata čvrsto zatvorenih pred nosem…ka nekima koja su se tek odškrinula…
Ko zna?
Možda je sve ovo najbolja stvar koja im se desila u životu…
Možda Jovan nakon par meseci dehidriranja…shvati da u državnoj službi i nema baš neke sreće za pametne…talentovane…vredne
…i ispravne…i smisli način kako da postane preduzetnik…kako da radi ono što želi…na način kako želi…i da bude sam sebi gazda…da stvori mikrosistem u kome se znanje i trud i talenat cene…pa čak i plaćaju…minijaturni ali koji ima potencijal da poraste…i da mu obezbedi sve ono o čemu je maštao…čak i u Srbiji…
Možda Milica shvati nakon inhalacije…da razvod baš i nije toliki smak sveta…da i ona isto tako ima pravo na dugu predigru…vikende na Kopaoniku…i da se prema njoj neko odnosi kao prema Ženi…da ima toliko Posvećenih napolju…van njenog kućnog živog blata…koje ju je usisalo…
Možda Stevan načuje da se slična priča desila Igoru Kokoškovu…prvom neameričkon treneru u NBA-ju…pretalentovanom i divnom čoveku…i od danas počne da iscrtava one zamršene linije na košarkaškoj tabli…uvek za nijansu posvećeniji nego drugi…zbog tog žiganja u kolenu…koje ga podseća na san…
I možda Ljiljana odustane od poniženja…i „lakšeg“ puta…sačuva svoje dostojanstvo…i preda već jedanput te papire za Američku vizu…ionako su je sto puta zvali…i onda pročitamo o njoj za trideset godina…kako je potresno govorila na dodeli Nobelove nagrade…dok se zahvaljivala njoj…zbog koje je sav ovaj trud bio vredan…
Ko zna?
Ako krenu za tim šta žele ODMAH…vrlo verovatno će nagrabusiti…
Ako postave sebi pitanje šta zaslužuju…i šta žele ZAISTA… I ZA CELI ŽIVOT…
Ukoliko budu strpljeni I spašeni…
I ukoliko sebe stave na prvo mesto…
I prihvate uobičajni kontigent Sranja (ovde zaista nema dovoljno dobrog sinonima) koje život nosi…
I shvate da je Uspeh u stvari ne odustati nakon mnogobrojnih Neuspeha…
Da se život uvek svede na to kako Planom B ili C ili Z doći do esencije svoga sna…do onoga što je fundament naših vrednosti…
Da Plan A najčešće nema nikakav značaj…
Onda ništa i nije toliko strašno…
Uostalom…
Ko je i rekao da je lako?
Nijednom organizmu na planeti nije…
Mi se baš i nismo usrećili sa ovim velikim mozgovima koji stalno svašta nešto žele…
Ali možemo zato da upregnemo čitav njihov potencijal ne za Kuknjavu kako je teško…već za Kreaciju kako da nam postane dobro…
A tu je samo Nebo granica…
Stoga…
„Ko zna zašto je to dobro“…je zaista uvek istinita tvrdnja…
Jer je budućnost uvek otvorena…
I zavisi od nas…
A mi u njoj uvek imamo sebe…
Pa nek pljušti kol’ko hoće po nama…
Iskisnuti i nije toliko strašno ako ste na pravom putu…
Uostalom…
Pa kog biste žanra voleli da je film sniman po vašem životu?
Neka limunada…
Španska serija…
Dosadna dubioza…
Ljubić…
Pornić…
Ili možda naučna fantastika…
Avantura…
Dobar triler…
Ili čak Epski spektakl…
Možda ste tek na početku filma…
Kakav je to film bez dobrog zapleta?
I kako da se vežete za glavnog junaka ako mu sve ide od ruke?
Kako da vidite od čega je satkan?
I koje su mu tajne moći?
Sačekajte da vidite rasplet…
Ili ga stvorite…
Ogromna je sreća…
Da uprkos tome što vrlo često ne utičemo na scenografiju…vremenske prilike na setu…ambijent…atmosferu I sporedne likove…
Ipak niko drugi nije scenarista…
Već Mi…
Dr. Vladimir Djuric
15 notes · View notes
runfly · 1 year
Text
TEK ŽENSK NEKOČ IN DANES
Ženskam! Ob dnevu žena, dnevu vseh žensk. V opomin in spomin vsem pogumnim ženskam tega sveta.
Tekmovalnost je osebnostna lastnost. Imamo jo v genih. Vsi. Zaradi manjvrednega položaja žensk tekom zgodovine hočemo ženske ves čas dokazovati sebi in drugim, da smo dobre in še boljše tudi v športu. V teku. Tekaška genetika Osredotočila se bom na tek in na osebne izkušnje, ki sem jih bila deležna od otroštva pa do danes. V družini nismo imeli vidnejšega športnika. Stari oče je rad plaval v…
Tumblr media
View On WordPress
1 note · View note
emotivaaac · 1 year
Text
‎- Da ti samo znaš, koliko mi je ovaj današnji dan odvratan.Od jučer me neka jeza hvata.Ti i tvoj neočekivani poziv.Ne znam ni otkud ti moj broj.Svejedno, da te ne lažem, jer, jesam, prodrhtao sam.Ruke mi se skupile, puštam da zvoni još malo, pa još malo, sebi da dođem.Da, kad ti se javim, da ne zvučim kao čovjek, koji ima neku slabost.Prva i jedina si od njih.
Iskren da ti budem, sklapao sam već u glavi neku nadu za nas.Znam.Znaš i ti sama.Bilo je svega i svačega.Ponajviše nekih gluposti, djela iz afekta, koje nas, eto, mic po mic, skroz odvojiše.
Glava kaže, past' će pomirenje.Grom ju ne ubio, nikad nije znala da bude u pravu.Pamet mi je vazda u srcu bila.
"..koliko ti to treba da se javiš, čovječe?"
"..šta ćeš, zablokirao..
Vidim tvoj broj, pa me iznenadilo.
Nego, mogu li da ti kažem sad nešto, čiste glave onako?
Da saslušaš do kraja, da ne spustiš poslije pola priče?"
"Ne brini, slušam.Reci?"
"Gledaj, znam kako je s nama završilo, ali osjećam da nikad nije kraja bilo.Od inata, pa do prevrtanja grada.Dotle smo znali ići.Valjda je, majku mu, nešto sve i značilo.Valjda su, ti neki, naši, nazovimo ih, zajednički - skupljeni osmijesi, značili.Valjda je bilo nečega, da je na ljubav ličilo.
Bila si mi sve, k'o što si i njemu bila.Od osobe, što od malih nogu znadoh, do jaranice, pa do prve, 'nako, ozbiljnije strasti."
" A žena?
To ti nisam stigla biti.
Zbog toga sam i odlučila da te pozovem.
Ja se udajem ove subote.Znači, dvanaestog je vjenčanje.
Pa, mislila sam, nismo dušmani, pobogu.Šta je bilo, bilo je.Morala sam krenuti dalje.
Jesi slobodan tada, hoćeš mi uspjeti doći?
Voljela bih, najiskrenije, da se pojaviš tamo.
Mislim da smo koliko toliko ljudi, pa da možemo zajedno nazdraviti.Zapjevati i zaboraviti tu prošlost."
Poklopio sam ti, znam.Ali, tog trenutka sam samo mislio na:
"..Neću moći, izvini.
Imao sam smrtni slučaj."
Toliko o ljubavi i smrti na jedan dan.Šugavi dvanaesti, u životu mi sreću nije donio.Neće ni sad.
I jučer sam, eto, umr'o.U subotu 'proslavljam'.
Lakše bih preživio da sam od nekog drugog čuo.Ja sam, Lelo, tvoje vjenčanje, skroz drugačije zamišljao.
Bila si neko, s kim sam mogao svakom strahu, strah u kosti utjerati.
#emotivaaac
Tumblr media
53 notes · View notes