Tumgik
#srodna dusa
lifeinbooks · 1 year
Text
Nadam se da ćemo svi pronaći nekog tko priča "naš" jezik tako da ne moramo provesti život prevodeći svoju dušu.
119 notes · View notes
ourtwolostsouls · 1 year
Text
Okej - kad te vidim srce kuca 100 na sat.
- Zera
3 notes · View notes
ubicazmajeva · 7 months
Text
ne slomi se srce kad te neko ostavi,prevari ,odseli se ili na drugi nacin ode iz tvog zivota. tad mozda naprsne i nestrpljivo ceka da ga nesto ili neko zalepi i ozivi.
srce se slomi kad shvatis da tvoja srodna dusa ceka drugu dusu sa kojom ce se nekad sroditi.
onaj ko veruje u sudbinu nece se zbog toga ljutiti na drugog,ljutice se na sudbinu sto im imena nije zapisala zajedno.
oni sto veruju u zakon privlacnosti ljutice se na sve propovedace koji se u njega kunu jer nisu uspeli da privuku nazad tu jednu osobu koju cekaju i cije ime ponavlaju pred ogledalom mesecima,godinama.
vernici ce biti ljuti na boga i poceti da preispituju veru u njegovu svemoc jer im jos nije uslisio molitve koje ponavljaju svako vece pre nego sto utonu u san i svako jutro pre nego sto se nateraju da ustanu iz kreveta.
Oni koji su pak izgubili veru u sve u sta ljudi veruju milenijumima unazad,ljutice se samo na sebe jer nisu uspeli da dokazu koliko ih vole i koliko im znace. A voleli su. Mnogo su voleli.
14 notes · View notes
tamarica11 · 5 months
Text
Ponekad razmisljam o tome kako nam je bilo na pocetku.
Bilo je tako lepo.
Bila sam bukvalno u oblacima.
Moja srodna dusa i sve tako.
Rekla sam sebi: “Ovaj covek je pravi za mene.”
Bio je tako pored mene… kao niko pre njega.
Tako me drzao za ruku… kao sto me niko pre nije drzao.
Ubedio me da sam i ja njemu jednako potrebna.
Svakog dana me sve vise vezivao uz sebe.
I jednog dana, kad je dobio sta je hteo…
Bilo je gotovo.
Ugasila mu se ona svetlost u ocima.
Uradio je da se osecam tako bezvredno.
Kao da nisam ni postojala.
Osakatio mi je dusu,
Taj covek osakatio mi je dusu.
Ali ja i dalje ne mogu da zivim bez njega.
Tvoja T
2 notes · View notes
tvoja-galaksija2020 · 2 years
Text
Strah i Ljubav
Oduvjek sam okruzen zenskim drustvom, valjda zbog toga sam sam iskren, veoma emotivan i romantican. Neko ko se ne ustrucava kao drugi muskarci koji misle da je sramota iskazivati emocije. Ja ih uvjek iskazujem volim biti umjeren, volim svojim dragim osobama posvetiti paznju, ljubav, podrsku. vjerovatno me zbog toga gotive. 
Nakon sto sam nekada davno ranije voleo iskreno i bio jako povrijedjen, izbjegavao sam da se ponovo zaljubim da ponovo ne prodjem kroz pakao. 
Zato sam bio neko vrijeme odlucio da imam veze od danas do sjutra bez previse emocija. Nakon par godina odustao sam od takvih veza i rekao sebi bolje sam cekati i upoznati normalnu osobu sa kojom bi osnovao porodicu jer zelim imati osobu koja me razumije, koja je iskrena i umije voleti kraj takve zelim provesti ostatak zivota.
Nakon duzeg vremena i svih mojih simpatija upoznam nju sasvim slucajno, nakon kratkog razgovora sve vise mi je pridobijala paznju. Nakon sto sam je bolje upoznao i dopali se veoma jedno drugom. Razgovarali o nasem odnosu i planiranju kako da se sretnemo i vidimo jer samo daleko jedno od drugog. Jer zelimo jedno kraj drugog da se skrasimo. Jeste da je razlika u godinama, jes da je ona jedne vjere a ja druge pa je bilo malo nedoumica i straha. Ali ja sam odgojen i vaspitan da ne osudjujem ljude zbog vjere i nacionalnosti vec da postujem sve. Lose ljude, zle, kriminalce, ubice..itd takve osudjujem a dobre i iskrene ljude cuvam kraj sebe ma koje god nacije i vjere bili.
Meni razlika u godinama i vjera njena ne smeta jer ja jedino nju vidim kraj sebe. Zato sam ispricao ocu kako sam upoznao jednu divnu osobu koja mi se jako puno dopada i sa kojom zelim biti zauvjek, rekao sam mu za razliku u godinama i tim stvarima. on je bez razmisljanja i ikakve osude rekao da mu je drago sto imam nekog kraj sebe i pruzio mi podrsku, pokazao sam mu par slika i rekao da je slatka i simpaticna i rekao mi da je pozdravim. Ona je iz pocetka imala strah da je moji mozda nece prihvatit, da ce osudjivat zbg godina i vjere. Ja sam joj od pocetka rekao da ce je moj otac prihvatiti, sa ocem zivim i vazno mi je bilo sa njim razgovarati ako je on prihvati a znao sam da hoce. onda me boli uvo za ostalu rodbinu i poznanike sto ce me osudjivati. Kada sam joj rekao da sam pricao sa ocem da ju je prihvatio i da mu je drago bilo i da ju je pozdravio njoj je pao kamen sa srca i bila srcena. i vec smo poceli planirati prvi susret ali u meni i dalje postoji taj neki strah, da mozda necemo uspjeti, da cu joj dosaditi, da neko vrijeme nisam bio uredu pa me i nema cesto cak i po dvije nedelje i duze. Ali nikad me nije osudila i gnjavila sto me nema vec je pokusavala da me razumije pa se plasim zbog toga sto joj se ne javljam cesto, da ce se ohladiti, da ce pomisliti da nisam ozbiljan zbg toga me strah da je izgubim.
Kada sam video da se sve vise vezemo i da sam poceo da je volim a da se nismo ni videli ni dodirnuli a planiramo buducnost zajedno. Sakupio sam hrabrosti rijesio sam prvo sve moje mane i lose stvari da joj ispricam do najmanjeg detalja jer nisam zeleo da osnujem brak a da nesto presutim o sebi i skrivam lose mane i stvari kroz koje sam prosao. nisam zeleo da se nekad uzmemo i da za poneke stvari cuje od drugih osoba i bude iznenadjena. hteo sam sve da zna o meni. Jedne noci u miru i tisini sam pisao nekih dobrih 2sata.
ujutru kada sam krenuo na poslu, ceo dan sam razmisljao sta li ce reci na svemu tome i iskreno mislio sam da ce nakon sto upozna i moju tamnu stranu i mane odustati od nas da nisam za nju. Na kraju sav taj strah je pao u vodi, prihvatila me takvog kakav i jesam sto bi rijetko ko razumeo a kamo li prihvatio me takvog. To se zove srodna dusa to je osoba koju sam zavoleo, 
Strah ipak preovladava da cu je izgubiti da necemo uspjeti. Taj strah ce tek nestati kada me bude zagrlila, kada budem kraj nje. Ali ipak bice kako Bog bude sudio.
Drago mi je sto sam ponovo poceo pisati. hteo sam pre svega njoj da pokazem da mi je stalo do nje i da je volim.Da ikao nisam tu bio, uvjek je nosim u grudima i mislima. 
isto tako sam hteo da znaju moje drage osobe poneki detalj o meni, jer me i nema cesto. Volim vas sve puno ali Nju naravno najvise.
3 notes · View notes
ruzamalogprinca · 1 year
Text
Izvini, ako si umorna, ako si cekala, cenim i mnogo mi je drago i hvala ti.
Necu praviti uvod, koji mi sluzi da se opustim, to je kad samo zelim da ti pisem, tako da to u stvari i nije uvod, a sad znam sta sam obecao.
Imam ljubimca. Usvojio sam ga u martu jedne godine, kao pufnicu, bio je sav prljav i kupao sam ga u nekoj ciniji od plastike koju sam dobio uz Plazma keks, a dok ga susim i ceskam, ako prekinem, ustane kao hipnotisan i pribije se uz mene.
Prvo sam ga zvao ruzicasto prase. Pio je mleko na cuclu, dramio je cim ostane sam i odmah je postao razmazen... Ne vredi... Sad ima dugu dlaku i izrastao je u lepog psa. Videla si ga na slici, a i znam da volis zivotinje.
U nasem kraju (kao i u svakom) ima jedan pas lutalica koji ordinira i koji se snalazi. Nekad dobije granule, i od mene, kada ga vidim i dodje kod mene da se mazi. Kako to vidi moj ljubimac, pocne da laje i rastrgnuo bi lutalicu i ne prestaje dok god se ne udaljim od njega i srecno mase repom kad se vratim u dvoriste.
To je pricica, na zaloost, izbrisah pola, jer je mnogo detalja bilo napisano, ali je sustina tu...
Da li je dovoljno da ti kazem da sam ja kao moj ljubimac. Pametna si glavica i zakljucujes ko si ti u ovoj pricici.
Da... Davno sam cuo za izraz ljubomoran kao pas. Spoznao sam i zasto je to tako tek sad.
Da, ljubomoran sam, a ljubomoran ne mozes biti ako ti nije stalo do nekog, a ako ti je stalo do nekog, ne mozes ga ostaviti 5 i vise dana da ne znas bar da je dobro, kad volis nekog komuniciras sa njim i ne teras ga da se preispituje i da razmislja negativno, kad volis nekog ne teras ga od sebe, kad volis pravis kompromise, kad volis ne brojis, radis nesto da to pokazes... Kad volis... Jednostavno volis, delis sve sa tom osobom... Delis i svoje misli... Prave misli i lepe i strahove i banalne i dubokoumne.
Zapamti... mislim da ti je jasno kako sam se ja zaljubio u tebe (nije ovo da zapamtis)... Ja sam se zaljubio u tvoju licnost u tvoju dusu, u nacin razmisljanja u tvoje sposobnosti u tvoj odnos prema meni, u tvoje smedje krupne oci koje su slikale sve ove stvari i obojile mi svemir u sve boje spektra, a tvoj izgled je dosao kao nesto sto se samo po sebi uklopalo u lik Lilu (koja u filmu uopste ne lici na tebe i ja je uopste i nisam onako zamisljao), savrsene Boginje ljubavi.
Ja sam daleko od Boga, ja sam smrtnik, koji voli i koji te nikada slagao nije i koji ce odrzati sva obecanja koja ti je dao, pa makar bilo u Parizu, gradu gde smo se upoznali, u nekoj ruralnoj sredini, sto mi uopste nije vazno, ali moze da zacini.
LiLudice, obozavam te i volim te strasno.
Ljudi ne mogu bas sve da izmisle, pa i taj za vecinu, pojam, za mene, svu lepotu zivota, pod nazivom srodna dusa ja sam nasao u tebi. Ne na tebi... Zapamti to i zapamti da mi to znaci sad i uvek dok mislim o tebi i dok budem imao snage u sebi, a ojacala si me na razne nacine i imam vise snage i ljubavi nego kad sam te prvi put video.
Izvini na vremenu, potrajalo je, ali jedna sstvar se vezivala za drugu, a ovako se nisam osecao nikad, ni sto se tice osecanja prema nekom, ni sto se tice svih divnih cudovista koja igraju u meni cim se setim tvog lika i na jednoj slici koju nisam odavno video.
Ljubim te u glavicu za laku noc i izvini ako si cekala.
Volim te, laku noc, najmilija, odmori lepe oke.
01:56 24.01.23.
P.S. ako ima slovnih gresaka, ne zameri
0 notes
blackkmoonlight · 2 years
Text
Tumblr media
// diši, da prođe //
o nedelji.
111 notes · View notes
Text
U životu ti samo treba neko, u koga ćeš se zaljubiti svaki dan iznova.
64 notes · View notes
all-about-luna-blog · 6 years
Text
He is my moon. Even if I can't see him I know he's there.
@all-about-luna
45 notes · View notes
tianalavica · 3 years
Text
"Znate da ste našli srodnu dušu kada ste sa nekim ko ne može ostati dugo ljut na vas, ko ne može izdržati dugo da ne priča vama, kada ste sa nekim koga je strah da vas ne izgubi i taj Neko će vam stalno dokazivati ljubav i ne samo iskazivati rečima već dokazivati i delima. Ponekad život razdvoji dve osobe, ne da bi se njihova priča završila, već da bi shvatili koliko su bitne jedna drugoj."
13 notes · View notes
Photo
Tumblr media
5 notes · View notes
tragom-katarze · 6 years
Text
A vjerovao je da postoji na svijetu srodna duša neka što čezne da se s njime spoji, i što na njega stalno čeka. I da će uvijek biti jači drugovi nego opadači, i da će lance čak da prime da njemu spasu čast i ime. Da žive i u naše vrijeme ljubimci sudbe, što se trude da usreće na svijetu ljude, i da će to božansko pleme i nas najednom obasjati i da će na svijetu sreću dati.
Evgenije Onjegin, A. S. Puškin
25 notes · View notes
asweetjane · 7 years
Quote
Hej, želim da vodim ljubav sa tvojim postojanjem, natopljena bojama tvoje energije, onda bih masturbirala dok mislim o uspomenama. Želim da se izgubim u tebi, dok me ne pronađeš, ograničiš me na slobodu tvog zatvora. Postojiš u istom svemiru, istom vremenu, udruženi, dok se tvoje misli polako ne smrve sa mojima. Udruženi dok se tvoje misli polako ne smrve sa mojima. Želim da pijem znoj tvog intelekta, odraz, i da gledam tvoju blagu strast na svom vratu, milujući prizor tvog prisustva bez pitanja. Naga, nagost ljubavi, čista ljubav. Želim da vodim ljubav sa svojom srodnom dušom, svojom srodnom dušom. Da vodim ljubav sa svojom srodnom dušom, svojom srodnom dušom. Da vodim ljubav sa svojom srodnom dušom. Sranje. Pitam se kakav je osećaj voditi ljubav sa svojom srodnom dušom. Nekako kao pisanje poezije do vrhunca. Do tačke i mesta gde se naš prostor i vreme poklapaju i mi prelazimo božanski put. Reci mi da li bi voleo to. Kako bi to voleo? Reci mi da li bi to želeo. Sada da li bi to želeo? Reci mi da li bi to želeo. Da li bi to želeo? Reci mi. Želim da te volim više nego ludo, da uvijem ove noge oko tvojih reči dok tvoj govor rado odlazi u bezdan. Plivam strujama tvojih vibracija. Odvojeni i zajedno. Sa istim razmišljanjem. Sa istim razmišjanjem. Ovo je poezija.
Akua Naru, “Poetry, How Does It Feel”; deo pesme, prevod
134 notes · View notes
devil-in-lovee · 2 years
Text
Samo sam zelio da bude sretna, ona djevojka koja je meni uljepsala zivot, mi smo bili samo trenutak, ali onaj trenutak koji je prosao. Imali smo priliku za nas ali izabrali smo da se krivimo za nas neuspjeh, a vrijeme nikoga ne ceka, pa ni nas. Bili smo mladi, djeca, ali bilo je pravo, ja nisam bio njena srodna dusa, jer srodne duse se nadu na kraju, mi smo bili oni pogresni koji se nikada nisu trebali sresti ali sreli su se, oni pogresni koji su se pravo imali. Znao sam da smo pogresni, da mi nikada necemo imati ono o cemu smo mastali, zajednicku buducnost. Ljubav znaci izgubiti onoga koga zelis, jer dvoje ljudi koji se vole, nikada nece imati sretan kraj.
D.
20 notes · View notes
hea-l · 7 years
Text
22
Ti, kojoj su oči ocean, iako su smeđe Koliko je zvijezda utrošeno u tebe? Šta se to desilo gore Da bi ti nastala? Je li ovo obezviježđeno nebo Sad ovako prazno i crno Samo da bi ti svijetlila? I šta bi s onolikim vjetrom... Je li sav u tvoju kosu stao? A ono srebrno brdo tamo... Je li to Mjesec zbog tebe u vodu pao?
3 notes · View notes
moj-univerzum · 4 years
Text
za tebe
Procitala sam jednom negde da srodnu dusu ne moramo naci u ljubavi, mozemo je naci u prijateljstvu. I tada sam se se slozila, mada jos uvek nisam razumela u potpunosti sta to znaci, jer srodna dusa za mene je uvek predstavljala savrsenog partnera ili “drugu polovinu”. 
Da me je neko tad pitao rekla bih da ne postoji osoba koja me poznaje skroz, sto i jeste bilo nisam dozvoljavala da me neko upozna, hah i sad sam takva. Znam da sam komlikovana, da treba vremena upoznati me, i ako sam na prvi pogled otvorena osoba ima tu stvari koje treba nauciti sa mnom. I kao sto rekoh nisam nikad dozvoljavala to, ali ona je nekako uspela da dopre do mene, prave mene. Sad kad razmisljam iskreno i ne znam kad i kako se to desilo. Vreme, pretpostavljam, za sve je potrebno vreme, i da nekog prebolite, zavolite, zaboravite pa i naucite. Jedina osoba koja nikad nije odustala, nije bezala i nekako uspela da postane deo mene, a da toga nisam bila ni svesna. Poslatala mi je svakodnevnica, postala je tj. ostala je tu pored mene uvek. Postala mi je sve. Ali da se vratimo na temu, ne znam kada se to desilo, samo se desilo. Secam se da sam pre par godina rekla kako ko god da mi ode iz zivota bih prihvatila, bolelo bi me sigurno ali bih samo prihvatila bez pokazivanja emocija cak i da ona to uradi, i to ju je povredilo, znam da jeste, videla sam joj suze u ocima. Ali u tom momentu ja jesam imala takav osecaj koliko god sam je volela vec tad, nisam dopustala da mi, sto bi rekli, srusi zidove koje sam sagradila i pridje upotpunosti. Najcudnije sto je bilo sto ni tad nije odustala, ostala je tu, uporna da srusi “moje zidove”. Mozda je ona i nesvesno sve to uradila i spontano uspela da se usunja u moje najdublje misli.  Tvrdoglava, kao i uvek, uspela je. Prihvatila je sve kod mene, moje ne pokazivanje emocija, moje nekada hladne reci, moje cutanje, prihvatila i naucila znacenje svega toga. Uvek sam bila tu za nju i to je njoj bilo dovoljno, znala je da sto se tice pokazivanja ljubavi od mene nece dobiti reci, pokazivala sam tako sto sam uvek tu. Ona, za razliku od mene, je nezna i prosto voli te, sto bih ja rekla, “ljigave stvari”, ali je ipak prihvatila da nece dobiti to od mene. Ponekad me pita kako uspevam da i dalje slusam istu pricu po hiljaditi put, kako i dalje imam snage da joj ponavljam i dam savet za istu stvar, kako uspevam da istrpim njene napade emocija i ludila, kako sam uspela da istrpim nju u losem periodu, kako uspevam da izdrzim kada ne zatvara usta.. ali ne razume da je meni sve to postalo normlano, ona sama, sa svim njenim manala i vrelinama, postala je deo moje svakodnevnice i to sam prihvatila, nju sam prihvatila. A ona, i ako nije svesna toga, za mene je uradila i vise, naucila me je da se otvorim, da dozvolim da mi neko pridje, cak i kad sam htela da je odgurnem od sebe, ostala je, uvek je bila tu i uvek ce biti, ova sama recenca po sebi je dovoljna da zna kako se osecam, jer ja sa sigurnoscu znam da ce uvek biti tu, sto ni u ludilu ne bih izgovorila pre. Toliko je uspela da mi se usunja u zivot, srce, da sam prosto sigurna uz nju. Sa njom jedino mogu da budem svoja, ne moram da se krijem, mogu da kazem sta zelim i da znam da me nece osudjivati. Znam da zna da je volim vise od svega, i ako to ne pokazujem cesto. Zna da sam tu, i ako nekad hladna ili odsutna, uvek sam tu, i za nju je to dovoljno. I to je ono najbitnije, reci nam nikad nisu bile potrebne da bi znale sta osecamo, naucile smo se i navikle jedna na drugu, znamo kako disemo. Prihvatile smo jedna drugu, prihvatile svaku manu i vrelinu, prihvatile i vremenom njenim vrelinama je popunila moje mane, a ja svojim njene. Naucile smo jedna drugu sta je to prava, neraskidiva veza. Probudila mi je sigurnost, da i ako se nekad uplasim da ne ode, budem ljubomorna jer mislim da ce me zameniti sa nekim drugim, znam da nece, i vise se ne plasim, ne plasim se jer sam sigurna u nas.  Mozda ne znam kada i kako, al uspela je, postala je deo mene koji ne zelim da ikada izgubim.
Srodna dusa. I dalje mislim isto, to je druga polovina, to je ona polovina koja ce vas ispuniti. Ti znas najbolje, koliko god mozda nisam romanticna, verujem da svako od nas ima svoju srodnu dusu koja ceka negde da se pronadjete. Ali jedno ti nisam rekla, pre pronalaska srodne duse postoji jedna bitnija osoba u zivotu koja ti pomaze da dodjes do srodne duse, koja ce biti tu da ti skloni svaku prepreku koja se nadje na putu, koja ce da te nauci kako da se otvoris i nauci da volis, ona koja kad se slomis te sastavlja, koja je tvoj stub i koja ti nikad nece dati da odustanes. Za mene si ti ta osoba. Ona koja dolazi pre srodne duse i ostaje zauvek. 
I zato pisem ovo, pisem zbog nas, pisem da ovo ne zaboravimo, pisem da nam ostane zauvek, pisem jer znam da ti je nekad potrebno da cujes ovo, pisem jer znam da ti ovo znaci, pisem tebi, da imas uvek podsetnik koliko te volim. A volim te. Kao univerzum. Beskrajno. 
mali-vilenjak  
34 notes · View notes