Tumgik
#kasperov
anatolysyoghurt · 4 months
Text
Tumblr media
I love the original version of the arbiter so much it’s a crime it was cut short
6 notes · View notes
orthodoxadventure · 23 days
Text
Tumblr media Tumblr media
Bright Wednesday
Commemorated on May 8
On Bright Wednesday we commemorate the holy monastic Fathers who have shone forth on the God-trodden Mt Sinai. This commemoration was established by the Church of Russia on April 17, 1997.
Saints Theocharis and Apostolos are local saints of Arta. The first fell asleep in 1845 and the second a little later. Saint Theocharis was a teacher at Komboti, Arta. The icons of these saints are in the church of Holy Wisdom (Hagia Sophia) in Arta.
The Kasperov Icon of the Most Holy Theotokos is also commemorated today. Tradition says that this holy icon had been brought to Cherson from Transylvania by a Serb at the end of the sixteenth century. Passing down from parent and child, the icon had come to a certain Mrs. Kasperova of Cherson in 1809.
One night in February of 1840 she was praying, seeking consolation in her many sorrows. Looking at the icon of the Virgin, she noticed that the features of the icon, darkened by age, had suddenly become bright. Soon the icon was glorified by many miracles, and people regarded it as wonderworking.
During the Crimean War (1853-1856), the icon was carried in procession through the city of Odessa, which was besieged by enemy forces. On Great and Holy Friday, the city was spared. Since that time, an Akathist has been served before the icon in the Dormition Cathedral of Odessa every Friday.
The icon is painted with oils on a canvas mounted on wood. The Mother of God holds Her Son on her left arm. The Child is holding a scroll. Saint John the Baptist (Janurary 7) is depicted on one side of the icon, and Saint Tatiana (January 12) on the other. These were probably the patron saints of the original owners of the icon.
The Kasperov Icon is commemorated on October 1, June 29, and Bright Wednesday.
[Text from OCA]
6 notes · View notes
caspersgraveyard · 2 years
Note
Kasperov
goncharov: the sequel
0 notes
Chapter 2: Dream a Dream of Life Gone By [19: What’re Friends For?]
DING-DONG~! BING-BONG~!
Tumblr media
“Good morning, everyone! It’s now 7 am and officially daytime! Be sure to have a beeeeea-utiful day~!”
Being woken up by the announcement was becoming far to familiar already. I guess it’ helpful, it’s not like I want to miss the breakfast meeting we always had, even if I didn’t really eat food.
Once I had powered back on, I make my way out of the room only to find something going on in the hall.
BANG! BANG! BANG!
Tumblr media
“Cody! Open your fuckin’ door!”
Tumblr media
“Itsuki? What are you doing?”
Tumblr media
“The hell’s it look like I’m doing? I’m trying--BANG!--to get--BANG!--Cody--BANG!--up!”
Tumblr media
“Is he really still asleep? Do humans always sleep this much?”
Tumblr media
“No.”
BANG!
Tumblr media
“CODY, GET YOUR STUPID LARD ASS OUT OF BED ALREADY!”
Instead of Cody’s door opening, another one did.
Tumblr media
“What’s going on out here..? I was trying to get back to sleep...”
Tumblr media
“You’re still asleep, too, J? You guys should be getting up.”
Tumblr media
“I need to conserve my energy. If another murder happens and I don’t have the energy to investigate, we could all die.”
Tumblr media
“All you did last time was withhold important information until the last minute. Go back to bed, I’ll be done once I get the lard ass up.”
Tumblr media
“Whatever...just make it quick.”
J slips back into his room, softly shutting the door behind himself.
Tumblr media
“Wait, shouldn’t we be trying to get J up, too?”
Tumblr media
“Don’t give a shit.”
BANG! BANG! BANG!
Tumblr media
“CODY, GODDAMN IT!”
The door finally opens.
Tumblr media
“Oh...hey, Itsuki. Wereya calling..?”
Tumblr media
“Jesus Christ, did you just wake up? You look like shit!”
Tumblr media
“Mmmngh...maybe...”
Tumblr media
“Why the fuck are you--”
Itsuki cuts himself off and he looked like he just got an idea.
Tumblr media
“...hey, you wanna go make some candy?”
Tumblr media
“Oh, yeah, that sounds nice. I’ll go get started and meet you there.”
Cody suddenly seemed wide awake. Or, well, as awake as he normally looks. He even moved faster than he normally did, going right for the kitchen.
Tumblr media
“You two must be good friends if you can figure him out so easily.”
Tumblr media
“Huh..?”
Tumblr media
“I’m not friends with that stupid lardass! I’m just trying to make sure he stays alive so he can die before I do! Don’t be fuckin’ stupid, Kas! Fuck you!”
Itsuki stormed off, moving to his kitchen and pulling his hat down a little to obscure his face while he grumbled.
Tumblr media
“Uh...sorry..?”
[PREVIOUS]
[NEXT]
2 notes · View notes
blackcoffeedreams · 4 years
Text
Tumblr media
TLDR: What if I told you that the fact that you would rather read the tldr instead of the entirety of this post was part of the problem?
What if I told you that every day you were playing a game? A game against an artificial intelligence on the level of Deep Blue which beat Garry Kasperov at Chess or Alpha Go which beat Korean grandmaster Lee Sedol at Go? Sound like the matrix yet? And what if I told you that this AI watches every move you make online, not just clicks, but when you slow down your scrolling on a particular image or hover your mouse just an little bit longer on an article?
What if I told you the game the AI was playing was to get you to click on the article and keep you engaged with its platform as long and as often as possible because that's what it was programmed to do... its sole purpose with no regard to emotional or psychological wellbeing.
What if I told you that was part of the plan? ... and there were some unintended consequences.
What if I told you that the more you engage with these platforms the more money their advertisers make and that everything they do is perfectly legal?
What if I told you that the media is guilty of creating more and more salacious headlines to engage the emotional, reactionary nature of humanity because the AI saw that was how to keep you engaged? That they were reducing the incredibly complex issues of race relations, International politics and many other important issues to a set of bulleted talking points that suits their narrative because the AI showed them that most people arent willing to take the time needed to understand the intricacies of such complex issues.
What if I told you that people were resorting to tribalism and lining up behind symbols that they associate with but have no meaning other than the meaning we give them... like the mascots for sports teams... Gay Pride.. USA etc.. And that was only adding fuel to the fire by clearly showing what team (tribe) we were on and making the AI's job easier?
What if I told you that not only businesses, but world governments were employing these same types of AI technologies - the ones that beat the best humanity has to offer at their own games - to disseminate propaganda that fits their their plan to either cause chaos in some countries or bring order to their own?
What if I told you that you were at war with these AI's every day? A war for your attention. Countless battles to draw you in to a narrative or to buy a certain product or to just be engaged with the social media platform these AI exists in.
What if I told you we were being played like pawns?
What if I told you we are losing the game?
What If I told you you didn't have to take my word for it?
The research on these topics is outside the realm of a social media post. Google these topics to find out more info and read read read.
*Nick Bostrom - Paperclip Maximizer
*AI
*Tribalism
*Symbols and Symbolism
*Game Theory
37 notes · View notes
balkantimes · 4 years
Text
Imam Homeini, r. a., – veliki obnovitelj vjere i čovjekove zbilje
Tumblr media
Imama Homeinija, r. a., s pravom možemo smatrati obnoviteljem vjere i same zbilje čovjekove u novijoj historiji. Časnom Poslaniku, s. a. v. s., pripisuju se ove riječi: „U svakome stoljeću Bog Uzvišeni pošalje čovjeka da obnovi (oživi) vjeru Njegovu.“ Ovdje ne želim ulaziti u raspravu o vjerodostojnosti ove predaje.
 Mohammad Ali Barzanooni 
Ovu kratku priliku na ovom nadasve vrijednom skupu iskoristit ću da ukažem na jednu po meni značajnu stvar koja se tiče upravo rečene uloge obnovitelja. No, prije toga, bilo bi prikladno, bar ovlaš, osvrnuti se na životopis rahmetli Imama Homeinija:
Ruhullah Musavi Homeini (Ruhullah al Mousawi al Khomeyni) rođen je 20. džumadul-ahira 1320. h. g. (što odgovara 21. septembru 1902. godine po Miladu) u Khomeynu, gradu u centralnoj iranskoj provinciji (Markazi), u učenoj, ulemanskoj, muhadžirskoj i mudžahidskoj porodici, koja korijene vuče od hazreti Fatime Zehre, mile kćeri Poslanika Božijeg. Imao je samo pet godina kada je njegov otac ajatollah Sejjid Mustafa Musavi preselio kao šehid od ruke tagutske vlasti i njezinih egzekutora. Djetinjstvo i ranu mladost Ruhullah je proveo pod skrbništvom časne mu majke Hadžere, nadasve pobožne žene iz čuvene ulemanske porodice. Njezin je djed bio glasoviti alim ajatollah Hansari, a u brizi o djeci pomagala je i Ruhullahova tetka po ocu, Sahiba hanuma. Međutim, u petnaestoj godini života ovaj je mladić ostao uskraćen i za blagodat majčine i tetkine ljubavi. I one su prerano napustile ovaj svijet. Put ovog mladića osobite darovitosti i već prepoznatljive pobožnosti i moralne izglačanosti nastavlja se kroz veliki tradicionalni sveučilišni islamski centar u Komu (središtu iranske i ne samo iranske vjerske učenosti), uz velike učitelje i profesore poput Mirza Muhamed Adib Tehranija, ajatollaha Sejjid Muhameda Takija Hansarija, ajatollaha Sejjid Ali Jasrebija Kašanija i ajatollah al-uzme Hadži šejha Adbulkerima Haerija Jazdija. Sa nešto više od dvadeset godina Ruhullah Homeini doseže visoki stupanj idžtihada i sam počinje odgajati brojne učenike i studente držeći kolokvije i predavanja iz islamske filozofije i irfana, fikha, usula, tefsira i ahlaka. U tom periodu nastaje i niz njegovih pisanih djela koja će kasnije donekle pasti u sjenu njegova političkog i liderskog angažmana. Na scenu društvene i političke događajnosti Imam Homeini stupa 1961. godine svojim, kasnije će se ustanoviti, historijskim vjersko-političkim govorom i dizanjem glasa protiv nepravedene, tlačiteljske i služničke vlasti. Njegov glas dopire do svjesne i budne iranske uleme, ali i širokih narodnih masa odveć nezadovoljnih stanjem u državi i društvu. Otpor i borba pod izravnim ili posrednim vođstvom Imama Homeinija trajat će punih sedamnaest godina da bi nakon brojnih hapšenja, ubojstava, protjerivanja, zatvaranja i mučenja – a nerijetko je i lično bio žrtva nekih od tih metoda gušenja narodnog otpora – Imam uspio, zahvaljujući općoj podršci iranskog naroda, do pobjede dovesti pokret Islamske revolucije i 1978. godine uspostaviti sasvim novi model državnog poretka – Islamske republike kao ovaploćenja ideje o demokratiji utemeljenoj u vjerskim načelima. Kao vjerski i politički lider stao je na čelo novonastalog državnog poretka i vodio iransku državu narednih deset godina kroz brojne scile i haribde punih deset godina da bi u subotu 3. juna 1989. godine u 22 sata i 30 minuta napustio ovaj i vinuo se u svijet nevidljivog kraljevstva Božijeg ostavivši iza sebe neprocjenjiv zalog i baštinu istinskog mislioca, pobožnjaka, dubokoumnog filozofa i srčanog arifa, pjesnika i duhovnog učitelja, društvenog reformatora i političkog vođe. Svijetli put Imama Homeinija na ovome svijetu nastavio je njegov dostojni nasljednik ajatollah Hamenei, a kontinuitet Imamovog djela jamče i brojni njegovi učenici kao i njegova pisana djela. Ovaj put je i dalje otvoren.
Vratimo se sada na promišljanje o obnoviteljstvu i obnoviteljima vjere, ljudske misli i čovjeka uopće:
Osvrnemo li se na povijest čovječanstva koja bilježi brojne uspone i padove ljudske civilizacije, uvidjet ćemo da su osebujnom scenom čovjekove društvenosti prodefilirale dvije vrste obnovitelja:
a. Obnovitelji koji su povijest čovječanstva promišljali kao historiju civilizacije odnosno historiju čovjekova egzoterijskog, vidljivog, materijalnog života na ovome svijetu, a to je, kako reče šehid Sejjid Murteza Avini, „...historija čovjekova ovladavanja prirodom radi razmetničkog okorištenja njenim resursima“. Takvi su obnovitelji uložili veliki napor na putu ozbiljenja čovjekova materijalnog blagostanja i lagodnog života na ovome svijetu, postigavši na tome putu manje ili više uspjeha. Čovjekovo ovladavanje prirodom i okorištenje njezinim blagodatima radi lakšeg i ugodnijeg života na ovome svijetu, zacijelo i jest nužnost ljudskoga bitisanja, nužnost koju i bog uzvišeni u svojoj Časnoj knjizi Kur'anu izričito spominje i naglašava. Mnoge velikane povijesti mišljenja možemo svrstati upravo u ovu kategoriju. Oni su svojim vrijednim pregnućem doprinijeli razvoju ljudske civilizacije promatrajući povijest i čovjeka u njoj kroz prizmu historijske evolucije sredstava za rad i proizvodnju, pišući tako ustvari historiju vladara i „gospodara povijesti“.
b. U drugu skupinu spadaju oni obnovitelji koji obnovu ljudske povijesti misle kao ezoterijsku historiju ili historiu spiritualis. Oni ustvari promišljaju samu zbilju čovjeka i njegova djelovanja na ovom svijetu, i to gledom na njegov zbiljski položaj u svekolikome univerzumu kao sukusu vidljivog i nevidljivog. Njihovo ih pregnuće određuje kao baštinike i nositelje onoga s čime su čovjeku dolazili veliki Vijesnici Božiji. Ova skupina obnovitelja ljudske civilizacije, pored pažnje i zamišljenosti nad čovjekovim egzoterijskim životom i njegovom povijesti kao historijom civilizacije, posebnu pažnju posvećuje pitanju same zbilje čovjeka i njegove ezoterijske, duhovne historije ili historia spiritualis. Oni su, opet prizivamo riječi šehida Avinija, „...graditelji kuće u kojoj stanuje sama zbilja ljudskoga bića kao takvog“. Nažalost, u današnjoj pisanoj, zvaničnoj historiji, u ovom materijaliziranom i profaniziranom svijetu našega danas, ovi su veliki obnovitelji ljudske povijesti skoro u potpunosti zanemareni. Trebalo bi čini se iznova pisati historiju i pokazati današnjem i sutrašnjem čovjeku šta mu se to uistinu juče događalo i kroz šta je sve prošao.
Imam Homeini se posvetio obnovi vjere i čovjeka u vremenu u kojem vjera bijaše poput mjeseca u svojoj posljednjoj fazi kada tek znamo da postoji ali ga ne vidimo ni jutrom ni večeri, a zbilja čovjekova i istinska čovječnost bijahu pale u zaborav. Neke kvalifikacije poput Ničeove (Friedrich Nietzsche) i Altizerove (Thomas Jonathan Jackson Altizer)  „Bog je mrtav“, Buberove (Martin Buber) „zalazeći Bog“, Ranerove „napušteni Bog“ ili Kasperove „Bog bez smisla“ nagnale su velikoga čovjeka Allame Ikbala Lahorija da govori o „propasti duhovne interepretacije“, a Luka Ferija (Luc Ferry) da progovori o „krizi smisla“ i ustvrdi kako je najznačajnije pitanje moderniteta ustvari pitanje kraja teološko-političke ere čime dolazimo i do kraja teološko-etičkog i teološko-kulturološkog razdoblja. On s pravom tvrdi kako smisao čovjekova života na Zemlji ne može biti sveden na trošenje, obogaćivanje i mijenjanje automobila svakih šest mjeseci. Nesumnjivo je da su materijalna bogatstva u modernom dobu donijela čovjeku određeni komoditet i lagodnost, ali zašto su mu zauzvrat morala uzeti mir? Zašto, kako tvrde neki autori, čovjek danas živi u stanju uznemirenosti i rastrojenosti vis a vis smisla, sudbine i smrti? Otuda i šehid ajatollah Morteza Motahhari govori o krizi duhovnosti kao najvećoj krizi savremenog doba.
Postavlja se pitanje zašto uopće religija, vjera i duhovnost bivaju zapostavljeni i odbačeni u životu čovjeka. Kao mogući odgovor nameću se dva osnovna razloga ili uzroka:
1. Ponekad čovjekov nemar prema vlastitim izvornim i univerzalnim potrebama uzrokuje privremeno napuštanje religije i duhovnosti. No kako te potrebe nikada ne nestaju, jer su utkane u samu iskonsku narav čovjeka, duhovnost ponovo oživljava. Ne mogu, naime, svi ljudi uvijek biti nemarni prema svojim temeljnim i univerzalnim duhovnim potrebama koje su dio njihova bića.
2. Nekad, opet, u stalnome sučeljavanju čovjekovih prizemnih i uzvišenih nagona i poriva, ovi potonji bivaju privremeno poraženi, a duhovnost i religija kao ljudska potreba te vrste privremeno potisnuta iz čovjekova života.
U svakom slučaju, čovjekova okrenutost religiji i duhovnosti je trajna i vječna, a čovjekovo zapostavljanje religije i duhovnosti privremeno i ograničeno. Duhovne kategorije utkane su u potku i osnovu ljudskoga bića i života, smještene duboko u intimu one čiste iskonske čovjekove naravi. Njegova okrenutost duhovnome i jeste ono što ga razlikuje od životinje.
Dakle, Imam Homeini pojavljuje se u jednom takvom vremenu i govori o zbilji čovjeka, njegovim istinskim, iskonskim potrebama, govori o Božijoj, nebeskoj religiji. On se ne obraća samo muslimanima, već svakome čovjeku koji bijaše zaboravio na Boga, ali i sebe samoga, zadovoljivši se materijalnim aspektom svoga ovosvjetskog života. Imam Homeini je govorio o potrebi čovjekovog buđenja, o potrebi buđenja čovjeka koji je zanemariv Boga izgubio smisao i proživljava tek iskustvo biološkog života na razini vegetativnog, ili u nekim aspektima  animalnoga, zanemarujući zbilju i suštinu vlastitoga bića, ljudskog savršenstva i visokog položaja namjesništva Božijeg.
Njegov glas: „Ustaj, probudi se, čovječe!“ je ustvari svojevrsno ponavljanje i podsjećanje na poziv kojega su čovjeku upućivali Vijesnici Božiji; to je glas koji još odzvanja u ušima savremnog svijeta i čovjeka, pozivajući ga „dobrom / lijepom / čistom životu“ (hayyat al tayyiba). Zar ne čujemo taj glas?
Obnoviteljska uloga Imama Homeinija prepoznatljiva je po nekim karakteristikama, kao što su: „oslanjanje na Boga Uzvišenog“, „univerzalno i sveobuhvatno razumijevanje islama“, „usredsređenost na savršenstvo islama i provodivost njegovih naučavanja i propisa“, „usredsređenost na socijalna i ekonomska pitanja pored usredsređenosti na duhovnost“, „svijest o domovini uz razmišljanje na globalnoj razini“, „nužnost oslobođenja čovjeka iz okova destruktivne i devijantne kulture“, „epistemološki / spoznajni povratak Kur'anu“, „potreba za organiziranjem i ustrojstvom“, „nastojanje na uspostavi političkog sistema i revitalizaciji islamske civilizacije“.  Ove su karakteristike, a o njima bi se dalo dosta toga kazati, već pokazale svoju učinkovitost. Pokreti buđenja čovjeka u današnjem svijetu inspirisani su upravo tim idejama.
Nadam se da će ta buđenja polučiti strateške promjene u historiji civilizacije posebice u onoj čovjekovoj historia spiritualis, te da će svijetla baklja islama kao istinske predanosti Bogu sijati sve jače i da će ponosni bajrak predanosti Bogu, islamu i Kur'anu biti uzdignut na najviše vrhove svijeta.
Izvor
0 notes
poputdelfina · 7 years
Text
treće poglavlje- Nesreća, prvi fleš bek
Tog sparnog avgustovskog jutra kiša je neočekivano dobovala po prozorskim oknima, naglašavajući da će lepršave haljine uskoro biti zamenjene toplim vunenim džemperima. Erika je, s obzirom da je bio otporan na varirajuće jačine zvuka, probudio miris kafe i prženih jaja koji su ga nestrpljivo čekali na stočiću pored bračnog kreveta. Njegovo tadašnje zanimanje omogućavalo mu je da sam bira kada će budilnik zazvoniti, ali ovoga puta negodovanje mu nije pomoglo, te je, škripući zubima provirio ispod tankog ljubičastog pokrivača. Nakon što je prešao prstima preko očiju, bio je u stanju da raspozna šta ga okružuje, a njegovo lice, sada već malo vedrije poprimilo je oblik zbunjene inteligencije koja često na njemu obitava u ranim jutarnjim satima. Otpio je gutljaj kafe, pokupio paklicu Marlboro/a i sa tromim iščekivanjem izašao na balkon kako bi naterao vreme da potrči i kazaljke da se što brže vinu do 10 časova. Ovo je bio važan dan za Erika. Izdavačka kuća za koju radi rešila je da objavi njegovu poslednju knjigu, a to je značilo da će imati dovoljno novca da ostvare sve što su u proteklih nekoliko meseci planirali. Vivijan će moći da upiše školu plesa, njegova voljena supruga će dobiti novu policu za knjige, a sebi će nabaviti pisaću mašinu koju već neko vreme posmatra u izlogu antikvarnice pre nego što odlete sa Noom u Drezden. Priliv novca je predstavljao nov početak, i sve što je bilo potrebno da uradi da bi se startna pištaljka oglasila bilo je da ode do izdavačke kuće, potpiše nekoliko papira i sačeka da ljudi počnu da kupuju knjige. Ali iako ga je pomisao o lepom periodu koji sledi vodila napred, kadkad bi se zaustavljao i posmatrao svoj skepticizam iz različitih perspektiva. Voleo je svoja dela jer su bila proizvod njegovih osećanja i kreativnosti, ali kada je u pitanju utisak čitalaca, često ga je mučilo kako je to moguće da se nekome svidi proizvod njegove iskrivljene realnosti. Većinu preostalog vremena proveo je pod zaglušujućim mlazom tople vode. Voleo je da sedi u tuš kabini dok voda ne postane dovoljno hladna da ga u potpunosti razbudi. Brzo je završio sa svojom omiljenom rutinom jer je Vivijan zaboravila da uključi bojler posle kupanja, a oboje su delili istu naviku. Bio je sam u stanu, te je go prošetao od kupatila do spavaće sobe, nemarno navukao prvu majicu i farmerice koje je dohvatio, nahranio Kristofera, njihovog mačka, i uzbuđeno zalupio vrata pre nego što se našao na putu ka već određenoj destinaciji.
 „Gosn’ Eriče, Kasper vas čeka u kancelariji. Bilo bi dobro da požurite, nestrpljivi smo da saznamo o kome ste ovoga puta pisali.“ –Rekla je mlada sekretarica sa plastičnim osmehom na licu i već uvežbanim tonalitetom koji je Erika podsećao na jeftinog robota. „Hvala, draga. Postaraću se da dobiješ prvi primerak.“ –Odgovorio joj je, znajući da mu se obratila samo zbog pažnje koja joj je preko potrebna. Na podu Kasperove kancelarije smestila se gomila časopisa, perika koju je zaboravio da stavi ili ju je bacio jer ga svrbi čelo i sam Kasper sa crvenim lakom u rukama i levom nogom između očiju. Kasper je bio jedan od onih ljudi koji su živeli kroz svoje unutrašnje monologe i kojima nije bilo bitno šta se oko njih nalazi ili dešava sve dok ne odluče da postanu deo toga. Imao je poseban stil oblačenja čija se poruka ne bi slagala sa njegovom gestikulacijom ljudima koji ga ne poznaju. Bez obzira na različitost, Erik je svog prijatelja voleo i često je,  karakteristike njegove ličnosti pridavao likovima u romanima, što je Kasperu zaista godilo: „Čoveče, ova žena podseća na mene.“ –„Nećeš se ljutiti ako ti kažem da sam nekoliko tvojih osobina ukrao i prepisao ih njoj?“ –„Ti si lud, čoveče, ali sviđa mi se to što radiš. Zovi Vivijan, ona mora da je naslika…“...
 „Kako ti se čine moji nokti?“ „Boja je poprilično interesantna.“ „Zaista jeste. Nego, papiri su ti na stolu ispod žute fascikle. Potpiši ih, i knjige će biti puštene u prodaju.“ Erik je odšetao do stola, potpisao ugovore i seo kraj Kaspera u nadi da neće primetiti kako se oseća, ali Kasper je imao dobar njuh, te ga nije bilo lako obmanuti. „Više se ni ne sećam koliko si knjiga izdao u ovoj kući, ali svaki put kada trebaju da se potpišu papiri ti se nekako narogušiš. Nebrojeno puta sam ti rekao da će ljudi voleti delo, nema razloga za brigu.“ Erik se odjednom oseti spokojno jer mu je donekle bilo drago što ga neko razume, stoga nije rekao ništa. Kada su se Kasperovi nokti osušili, obuo je cipele, i izvinio se što moraju ranije da se rastaju. Na iskap je popio viski i sodu i pozdravio se sa Erikom, naglašavajući mu da se za nekoliko dana moraju ponovo sastati. Vraćao se kući izbegavajući prolazak kroz gradski trg, zadovoljan ishodom malo pre završenog razgovora. Samopouzdanje se podiglo na nivo koji je svakako bio nizak, ali viši u odnosu na period kada je dolazio, što mu je dozvolio da bez napada anksioznosti provede ostatak dana. Kada se vrati kući počeće polako da sprema večeru. Sama pomisao na pirinač i kari asocirala ga je na Nou, uglednog psihijatra iz Drezdena, ali prvenstveno njegovog najboljeg prijatelja. Odlučio je da ga nazove, s obzirom da Noa ima tendenciju ka zaboravljanju bitnih stvari. „Noa, Erik je. Kako si?“ „Erik? Dobro sam, nego, ne mogu sad da pričam, na aerodromu sam, moram hitno u Drezden. Zvaću te kad se budem vrato. Pozdrav.“ Doktor je, ostavljajući čudan utisak, prekinuo vezu pre nego što je Erik uspeo da odreaguje i upita zašto mu se učinilo da u pozadini čuje Vivijan. Sigurno je greška, pomisli i nastavi ka svom stanu, naviknut na ispade ludog doktora. Ušao je u stan i odmah počeo da priprema obrok, iako Noa neće prisustvovati večeri. Marinirao je ribu i pripremio povrće koje će kasnije propržiti i izmešati sa pirinčem, a kada mu nije ostalo ništa drugo osim da sačeka da riba odstoji, seo je i uzeo da čita o Hegelu i njegovoj definiciji homo sapisens-a. Prošlo je pet sati kada je sve bilo na stolu. Nestrpljiv da proba ishod svojih kulinarskih fantazija, nazvao je Klaru da pita da li će se uskoro pojaviti, s obzirom da su trebale biti u stanu pre pet. „Ponovo je zaboravila da napuni mobilni telefon.“ –promrmljao je dok je razočarano prekidao vezu. Dogodilo se to relativno davno, kada je, sada tridesetpetogodišnji Erik imao sedam godina. Dečak je izašao u dvorište da bi se krišom provozao na očevom novom biciklu, a da bi događaj koji pominjem niotkuda bio još čudniji, moram naglasiti da je Erik, neposredno pre nego što se popeo na bicikl video šta će mu se desiti ako to učini. Uhvatio se za korman i u njegovoj glavi slike su se ređale prateći jezu čije su se niti spuštale niz kičmeni stub; kao da mu je unutrašnji bešumni glas nagoveštavao: „Sešćeš na sic, podići ćeš glavu i pašćeš.“ Naravno, sedmogodišnji dečak nije razumeo potencijal koji se krio iza slika u glavi, ali kako je odrastao, Erik je vremenom počeo da uviđa šablon njihovih pojavljivanja i značenja, te je shvatio da ih uglavnom vidi pre nego što će se desiti nešto loše po njega ili njegove bližnje. Tako je i bilo. Sedmogodišnji Eik je pao. Dok je spuštao telo ka fotelji, njegovo lice postade tiho, oči mu se izgubiše u nekim čudnim prolazima tražeći put u sadašnjost, a obrve se izuvijaše onog momenta kada su se zenice proširile i slike u njima počele da se ređaju. Vratio se u svoj tok misli nakon što su leđa udarila o naslon, ali telefon je zazvonio pre nego što je uspeo da primeni poslednji fragment sećanja. „Nešto nije u redu sa knjigom“-pomislio je, ali glas koji sa druge strane linije čeka na njegov odgovor nevoljno je imao da mu saopšti informaciju od veće važnosti. „Erik Amsel na telefonu?“ „Da, ko je to?“ „Zovem iz bolnice u drugoj četvrti. Pre sat vremena dogodila se nesreća. Kamion je udario u automobil sa tablicama BE 142 08. Žao mi je, ali…“ –glas je zastao, kao da odaje da mu nije sve jedno da saopšti to što ima i da mu je potrebno još malo pripreme pre nego što pređe na stvar.-„ ni žena ni dete nisu preživeli.“ Usledila je kratka pauza pre nego što je žena ponovo progovorila: „Gospodine, da li ste tu? Gospodine?!“ „Ne, to ne može biti tako!“ –Urlao je Erik mahnito. „ Nisu.. ne, uskoro trebaju da se vrate kući. Ne verujem vam! Kakva je ovo, za ime sveta, bolesna šala?! Obećavam vam, ako..“ „Gospodine,“ –prekide ga ona nesigurno, ali je to ipak delovalo na njega, „U novčaniku je pronađena lična karta Klare Amsel, a na detetovoj torbi piše Vivijan A. Zbog gubljenja krvi i opekotina nismo mogli identifikovati žrtve sve dok nisu stigli zubni kartoni. Žao mi je, ali nema sumnje da su to vaša žena i dete. Gospodine? Ako me čujete, nemojte činiti ništa nesmotreno, šaljem pomoć na vašu adresu.“  Gubeći ravnotežu, Erik je pao između stola i fotelje i jedino što se tada pomeralo u sobi bile su kazaljke i slušalica kraj njegove glave. U nekim drugim okolnostima razmišljao bi kako nikada ranije u dnevnoj sobi nije bilo toliko tiho, ali sada su mu misli bile nedefinisane, bez nekog određenog toka, osim rečenice koja poput eha tumara planinom: „Nemoguće je da se to dogodilo.“ Riba spremljena za Vivijan i Klaru postade hladna i bezukusna.
1 note · View note
spaceanomalocaris · 5 years
Text
Okay so like if I got credit for 99% of Gary Kasperov's wins just cause I owned the chess board that be fucked
0 notes
st3althse7en · 6 years
Text
Sony Additions Chrono Cross (PS1) Grand Theft Auto (PS1)(PAL) Italian Job (PS1)(PAL) lilo & stitch ouragan sur hawaï (PS1) (PAL Fr) Parappa the Rapper(PS1) Psybedeck (PS1) Virtual Kasperov (PS1)(PAL)(Thanks to Stephen Fowler) Velocity 2X (PSVita) Worms Collection (PS3)(PAL Ita)
— Iamerror_website (@Videogameerrors) October 17, 2018
ST3ALTHSE7EN
0 notes
tippytopshapeusa · 6 years
Text
Tumblr media
Please_share
#wikipedia #google #youtube
20181012 1111AM
Hi
💙
Leo Endico III
List of FIDE chess world number ones - Wikipedia https://en.m.wikipedia.org/wiki/List_of_FIDE_chess_world_number_ones#Player_statistics
kasperov - Google Search https://www.google.com/search?q=kasperov&oq=kasperov&aqs=chrome..69i57.7370j0j4&client=ms-android-boost-us&sourceid=chrome-mobile&ie=UTF-8
kasparov - Google Search https://www.google.com/search?q=kasparov&oq=kasparov&aqs=chrome..69i57j0l3.3904j0j4&client=ms-android-boost-us&sourceid=chrome-mobile&ie=UTF-8
pavel tsatsouline - Google Search https://www.google.com/search?q=pavel+tsatsouline&oq=paval+ts&aqs=chrome.1.69i57j0l3.6384j0j4&client=ms-android-boost-us&sourceid=chrome-mobile&ie=UTF-8
Pavel Tsatsouline - Wikipedia https://en.m.wikipedia.org/wiki/Pavel_Tsatsouline
Spetsnaz - Wikipedia https://en.m.wikipedia.org/wiki/Spetsnaz
Russian language - Wikipedia https://en.m.wikipedia.org/wiki/Russian_language
Rusyn language - Wikipedia https://en.m.wikipedia.org/wiki/Rusyn_language
spetsnaz - Google Search https://www.google.com/search?q=spetsnaz&oq=spets&aqs=chrome.1.69i57j0l3j69i60l2.4063j0j4&client=ms-android-boost-us&sourceid=chrome-mobile&ie=UTF-8
bobby fischer - Google Search https://www.google.com/search?q=bobby+fischer&oq=bobby&aqs=chrome.1.69i57j0l2j69i59.3034j0j4&client=ms-android-boost-us&sourceid=chrome-mobile&ie=UTF-8
Watch "Bobby Fischer's 21-move brilliancy" on YouTube https://youtu.be/QHydkEARVKE
Watch "Bobby Fischer - Anything to Win (Biography) FULL" on YouTube https://youtu.be/lwLM9bgE3tY
Watch "Searching for Bobby Fischer" on YouTube https://youtu.be/Cy6OOUsQhNs
Watch "ChessNetwork" on YouTube https://www.youtube.com/user/ChessNetwork
Watch "ChessLibrary" on YouTube https://www.youtube.com/user/ChessLibrary
0 notes
viktoriaanabel · 7 years
Text
History
History does not end, it runs in cycles. Garry Kasperov
0 notes
Chapter 2: Dream a Dream of Life Gone By [18: Dinner Talk]
Dinner started as the day got later. We all gathered in the cafeteria like usual to talk with one another and eat. Some of us weren’t there at the moment and others left once they had their food, but that didn’t get in the rest of our way.
Tumblr media
“Hey, so are we like...gonna talk about today or...”
Tumblr media
“Wait, what happened today..?”
Tumblr media
“Jesus Christ, Cody, I’m talking’ about the damn motive!”
Tumblr media
“There is also the comment of the so-called traitor one must keep in mind. They seem rather close to Monotwoma to be discussing the motive ahead of time.”
Tumblr media
“He’s gotta point. Darn trait’r gotta be all snuggled up t’ the bear. Bet they get a real kick outta this.”
Tumblr media
“We don’t know that yet. For all we know, the traitor could be blackmailed or threatened into doing this.”
Tumblr media
“Brenda has a point. We don’t have the full story. Monotwoma could even be lying about that.”
Tumblr media
“Look, I don’t care about the traitor thing right now. I wanna talk about the motive. It’s freaky, yeah?”
Tumblr media
“How so? Compared to the last, this seems rather average.”
Tumblr media
“It’s just...secrets are one thing. Enough digging and investigating and you can probably find anyone’s past. But this? Our greatest desires in life? No way they could just find that kinda stuff.”
Tumblr media
“Well, so far, only Kas has gone and he’s pretty hackable.”
Tumblr media
“Hey...”
Tumblr media
“But that does remind me. I’m not that hackable. In fact, only my parents really know how to get into my database. And the desire they showed today is fairly recent. I never told anyone about it.”
Tumblr media
“Gary thinks that maybe the force we are dealing with here is stronger than we might have anticipated.”
Tumblr media
“What are you going on about?”
Tumblr media
“Well, if what everyone is saying is true, that means that whoever put us here has a lot of information on us. Stuff they can’t find out from going through Twitter feeds and asking friends and family.”
Tumblr media
“It’s all deeply personal stuff! Like what everyone wants in life! And if they can hack into the toaster over there--”
Tumblr media
“That’s not very nice.’
Tumblr media
“--who’s to say they can’t get info...out of us?”
Tumblr media
“What? What are you trying to imply, Gary?”
Tumblr media
“Gary just thought you’d all like some food for thought!”
Tumblr media
“Seriously, what are you trying to say?!”
But Gary wouldn't answer, no matter how many times we asked. He was just done talking. Dinner crawled along after that, with all of us finishing and moving along as the day drew to a close.
DING-DONG BING-BONG~!
Tumblr media
“Hello, students! It is now 10:00 pm and is officially nighttime! Some rooms may be unavailable during this time and students are expected, but not forced, to retire to their rooms for a good night’s rest! So sleep tight!”
And nighttime soon followed. We all went to our rooms for the night, not ready for tomorrow but being left with no choice.
[PREVIOUS]
[NEXT]
2 notes · View notes
Chapter 2: Dream a Dream of Life Gone By [17: Free Time Event 1]
With everyone allowed to leave after the motive, we were left on our own to do what we wanted for the rest of the day. That left me with my thoughts about what had happened today.
What Valentina had said was bothering me because she was right. There was no way Monotwoma could have gotten that desire without looking through my database. But how would he be able to get to it? Only my parents knew how to do that.
And then there was the issue of the traitor. How much were they keeping tabs with Monotwoma? It sounded like they had discussed the motive before it actually started. Was the traitor being involved that heavily in the killing game? Why would someone here be doing something that awful?
Tumblr media
“Mm...this stuff is really stressful...”
I can’t get it out of my head, though. Maybe I should just do something else. I bet there’s plenty of people around who will want to hang out with me!
[Brenda in the kitchen]
[Cody in the break room]
[Yamada in the boy’s bathroom]
[Joyce in her lab]
[PREVIOUS]
[NEXT]
2 notes · View notes
Chapter 2: Dream a Dream of Life Gone By [17a: Brenda 1]
I went to the kitchen, hoping to find someone lingering around or eating a snack. I was happy to see that Brenda was there, looking through the fridge.
Tumblr media
“Hey there, Brenda. What are you up to?”
Tumblr media
“Oh! Hello, Kas! I’m just trying to pick out some stuff to make for dinner tonight.”
Tumblr media
“Hey, do you think I can help? I bet I can find lots of good food to pick!”
Tumblr media
“I think that sounds like a lovely idea!”
Tumblr media
“Awesome!”
Brenda and I spend time picking out food together. It turns out I didn’t have a great idea of what kind of food was good for dinner or well liked, but I still tried my best. The two of us grew a little closer today.
Tumblr media
“Okay, I think we have a good selection prepared. I should get started on this all.”
Tumblr media
“It’s really nice of you to make food for everyone every day and night, Brenda.”
Tumblr media
“Ah, thank you, but...can I admit something to you?”
Tumblr media
“Huh? Yeah, of course.”
Tumblr media
“I don’t do this for everyone else. I cook for myself. I just...need the distraction, I guess. Something to do so I can be busy.”
Tumblr media
“...that doesn’t sound too selfish, does it?”
Tumblr media
“Well...I talk to people whenever I need a distraction, but I’m still making friends and getting along with others.”
Tumblr media
“Even if you’re doing something for yourself, doing something to help others is still a good thing.”
Tumblr media
“I guess you have a point, Kas.”
Tumblr media
“You’re a lot smarter than you may think, you know.”
Tumblr media
“Oh, uh...you think so?”
Tumblr media
“Hehe...yeah, I do. Don’t underestimate yourself ever, okay?”
Tumblr media
“A-Alright, Brenda...”
I could feel my processors heating up. I didn’t get complimented like this very often by friends.
Tumblr media
“Oh, Kas, your screen is pink! It’s so cute!”
Tumblr media
“Y-Yeah, I guess so...uh, I’m gonna let you get to work on dinner. I don’t think I’m a good cook.”
Tumblr media
“Alright! I’ll be here if you ned me, then!”
[BACK]
2 notes · View notes
Chapter 2: Dream a Dream of Life Gone By [15: Another Day, Another Motive]
DING-DONG~! BING-BONG~!
Tumblr media
“Good morning, everyone! It’s now 7 am and officially daytime! Be sure to have a beeeeea-utiful day~!”
Once again, the morning announcement stirred me awake from sleep mode. I was fully charged and ready for the day, so I make my way out of the room and to the cafeteria.
A handful of people were in the room today, but not everyone. Valentina was just making her way out of the room as I entered.
Tumblr media
“Are you bringing breakfast to Joyce and Hunk again?”
Tumblr media
“Yes, I am. The two of them have basic requests I don’t mind fulfilling.”
Tumblr media
“That’s really nice of you!”
Tumblr media
“Yes, they will be paying me very handsomely!”
Valentina had a massive grin on her face as she made her way out of the room.
Tumblr media
“...wait, what?”
That was a bit odd, but I didn’t follow her. Instead, I stayed in the cafeteria to talk to Brenda and Trisha and the others that showed up for breakfast. Things were fine and peaceful up until...
Tumblr media
“Attention! Attention all students!”
Tumblr media
“God, what can he possibly want right now?”
Tumblr media
“Is it another secret..? I slept through all those other ones...”
Tumblr media
“Naturally...”
Tumblr media
“Please make your way to the computer lab! We have an important motive to get to!’
Tumblr media
“Another one..?”
Tumblr media
“Well, Gary doesn’t want to die or something, so he’s gonna get going. It’d be smart for everyone else to do the same.” Gary got up from his seat and hurried out of the room.
Tumblr media
“Gary is correc--”
Tumblr media
“Ggh...I think I just regurgitated breakfast within my mouth...”
Tumblr media
“I know how you feel...”
Without much of a choice, we all got up and went to the computer room. Everyone else had already gathered there. Monotwoma was there as well, standing on top of the desk at the front of the class room.
Tumblr media
“Hello, everyone! Did you enjoy your morning?”
Tumblr media
“Up until this...”
Tumblr media
“So, what dastardly motivation have you provided us with now?
Tumblr media
“I’m so happy you asked! Secrets are so last week, now it’s all about the temptations of life!”
Tumblr media
“I...don’t think I understand.”
Tumblr media
“Lemme spell it out to you all--if you kill, I’ll give you the thing you want most in life. Your wildest dreams will come true at the expense of your fellow classmates. That’s all.”
Tumblr media
“That’s insane! How could ya possibly do somethin’ like that?!”
Tumblr media
“I’m a very powerful bear, you know! That’s why I’m a 2.0! I’m even better than the original!”
Tumblr media
“Your face is enough to give Gary nightmares.”
Tumblr media
“You have fears, Gary?”
Tumblr media
“I thought you guys might act like this, though, and so did the traitor! So they’ve already decided how to improve this motive!”
Tumblr media
“Wait, what?!”
[PREVIOUS]
[NEXT]
2 notes · View notes
Chapter 2: Dream a Dream of Life Gone By [14: Anger Management]
Dinner wrapped up well enough. The food was either eaten or taken by the others for later. Everyone heads off, while Trisha and Brenda hang back to clean up the dishes.
I had been quiet all through dinner from that point on. I was still trying to...process what I just did. I’ve never felt that way before. Was it wrong that I acted like that? Did I upset the others? Did I...do something bad?
Tumblr media
“Kas?”
Tumblr media
“Ah--!”
I had been so lost in thought, I didn’t even notice until Brenda and Trisha had come over to me.
Tumblr media
“Oh, I do hope we did not disturb you, Kasperov.”
Tumblr media
“Oh, uh...no, I’m fine.”
I think I was fine. Maybe I had glitched out or something before. That could make sense...
Tumblr media
“We just wanted to come and check up on you and make sure you were...feeling alright.”
Tumblr media
“Is this behavior natural in your programming? You had behaved similarly during the trial yesterday. Not to mention the sudden use of your arms, which you tend to keep hidden. Your aggressive nature seems unnatural to you.”
Tumblr media
“Trisha.”
Tumblr media
“Mm...yeah, you’re right, Trisha. I’ve never...acted like that before. But seeing all my friends yelling at each other like that just...made me mad. I just wanted to get them to stop.”
Tumblr media
“Well, I think you managed well at doing that.”
Tumblr media
“No, Trisha, he didn’t.”
Tumblr media
“I-I didn’t?”
Tumblr media
“Kas, I know how you feel. Watching people you care about fight can be awful. I’m usually more patient with younger children, but I know I’ve lost my cool with kids out age.”
Tumblr media
“But it’s important to remember that yelling and screaming at people to stop doing things won’t always work. It’s not a permanent solution, either. Calm, rational discuss can help far more. Listening to others, understanding their problems, and working together to solve it will always do better in the end than just trying to be the louder voice. Does that make sense?”
Tumblr media
“I...I think I get it, yeah.”
Tumblr media
“You’re so smart, Brenda. I’m really happy to have you as a friend.”
Tumblr media
“Oh, well...I’m glad we’re friends, too.”
Tumblr media
“Logically speaking, though, Kasperov was able to end the arguing and everyone did listen to him. His way worked just as well.”
Tumblr media
“That’s...not the point I’m really trying to make, Trisha.”
Tumblr media
“People are so complicated. I’d much rather work with equations.”
Tumblr media
“I think people are great! Learning about others is always so much fun! I’m learning so much right now!”
Tumblr media
“Oh course...the SHSL Chess Player must have amazing analytic abilities. I’m sure you could predict a person’s thoughts with enough time and studying.”
Tumblr media
“Uh...maybe?”
DING-DONG BING-BONG~!
Tumblr media
“Hello, students! It is now 10:00 pm and is officially nighttime! Some rooms may be unavailable during this time and students are expected, but not forced, to retire to their rooms for a good night’s rest! So sleep tight!”
Tumblr media
“Ah, it’s time for bed! Good night, Trisha! Kas! I’ll see you both tomorrow!”
Tumblr media
“And...if you ever need to talk about anything, Kas, I’m here. I’ll always be available for you.”
With that, Brenda made her way out of the kitchen. Trisha and I said our goodnights and the two of us went to our own rooms as well.
Once in my room, I plug myself in in order to rest for the night.
[PREVIOUS]
[NEXT]
2 notes · View notes