#bliskiistok

[balkantimes]

Dodijeljena nagrada “Prijatelj Ciona”: Među dobitnicima Vučić i Bin Salman

Muzej Prijatelja Ciona nagradio je 11 osoba nagradom “Prijatelji Ciona”, a među nagrađenima su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i saudijski princ prestolonasljednik Mohammed bin Salman, javlja Anadolu Agency (AA).

Prema informacijama na web-stranici Muzeja prijatelja Ciona, četvrti Samit kršćanskih medija u organizaciji izraelske administracije održan je u Zapadnom Jerusalemu.

Samit, kojem su prisustvovali izraelski predsjednik Reuven Rivlin, premijer Benjamin Netanyahu i američki ambasador u Izraelu David Friedman održan je u Muzeju prijatelja Ciona.

Osnivač Muzeja prijatelja Ciona Mike Evans objavio je imena 11 osoba kojima je na Samitu dodijeljena ovogodišnja nagrada “Prijatelj Ciona”.

Među ovogodišnjim dobitnicima nagrade su bahreinski kralj Hamed bin Isa Al Khalifa, prestolonasljednik Saudijske Arabije Bin Salman i potpredsjednik i premijer Ujedinjenih Arapskih Emirata i emir Dubaija šeik Mohammed bin Rashid Al Maktoum.

Na listi dobitnika su i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, rumunski predsjednik Klaus Iohannis i omanski sultan Heysem bin Tarık bin Teymur Al Said.

Nagrada “Prijatelj Ciona” dodjeljuje se onima koji podržavaju Izrael i i Jevreje.

Ranije ja nagrada dodijeljena američkom predsjedniku Donaldu Trumpu i šef State Departmenta Mike Pompeo.

Emirati su postali prva arapska država za čije državljane nije potrebna viza za ulazak na teritorije koje pod svojom okupacijom drži izraelski režim, nakon što je postignut sporazum s Tel Avivom u vezi s bezviznim režimom.

Objavio je to izraelski premijer Benjamin Netanjahu nakon dolaska prve službene delegacije iz UAE u Tel Aviv.

„Danas pravimo historiju koja će trajati generacijama“ – rekao je cionistički premijer o sporazumu koji osuđuju Palestinci, ali i brojne muslimanske zemlje.

Jutros je iz Abu Dabija poletio avion kompanije Etihad Airways prevozeći delegaciju emiratske vlade, zajedno s američkim zvaničnicima prema aerodromu Ben Gurion u Tel Avivu.

Delegaciju je dočekao Netanjahu, koji je saopštio da je sporazum o bezviznom režimu potpisan u ponedjeljak, te čeka na ratifikaciju, što znači da će o njemu biti glasano u izraelskom parlamentu Knessetu.

Palestinske vlasti zatražile su od Evropske unije da uvede sankcije Izraelu u odgovoru na gradnju naselja na palestinskim teritorijama, izjavio je u srijedu visoki palestinski zvaničnik.

- Sastanci će biti održani s evropskim zvaničnicima u ovoj sedmici, u cilju aktiviranja onoga što su objavile evropske sile osuđujući izraelske aktivnosti na širenju naselja – izjavio je Abdul Rahim al-Farra, palestinski ambasador u EU, za zvaničnu radio stanicu Glas Palestine.        

- Mi ćemo zahtijevati od EU da uvede sankcije Izraelu jer nije prekinuo svoje aktivnosti širenja naselja i samo razumije jezik sankcija – dodao je on.

Prošlog su petka evropske sile objavile saopćenje u kome osuđuju izraelsko odobrenje gradnje hiljada novih stambenih jedinica na okupiranim palestinskim teritorijama.

Ministri vanjskih poslova Njemačke, Francuske, Britanije, Italije i Španije u zajedničkom saopćenju su pozvali Izrael da zaustavi svoje aktivnosti širenja naselja i da poštuje rezoluciju 2334 Vijeća sigurnosti UN-a, prenosi Xinhua.

Izvor

#balkantimes #bliskiistok #izrael #palestine #saudi arabia

[balkantimes]

Je li sporazum o normalizaciji zaista dobitak za Izrael?

Sporazum o normalizaciji odnosa sa Izraelom, koji izgleda kao veliki gubitak za palestinsko pitanje, mogao bi se ispostaviti kao štetniji za cionistički projekt.

Adnan Abu Amer

Potpisivanje sporazuma kojim se normaliziraju odnosi između Izraela, Bahreina i Ujedinjenih Arapskih Emirata izazvalo je komešanje na Bliskom istoku. Izgleda da Izrael stiče političku stabilnost u regiji, da širi trgovinu i finansijske odnose i da učvršćuje arapsko-izraelsku osovinu protiv Irana. Sve se ovo događa protiv volje palestinskog naroda i bez ikakvog pristanka Izraelaca.

Ovaj je razvoj pokrenuo niz važnih pitanja na političkoj sceni na Bliskom istoku. Da li ovaj diplomatski uspjeh za Izrael znači da je palestinsko pitanje sasvim gurnuto u stranu u arapskoj politici? Jesu li Palestinci izgubili svoje „pravo veta“ na normalizaciju odnosa između arapskih država i Izraela? Hoće li UAE biti u stanju da zaobiđe Palestince, originalne vlasnike ovog pitanja, i smisli „rješenje“ za palestinsko pitanje?

Palestinski gubitak 'prava na veto'

Decenijama već postoji konsenzus među arapskim državama da svako približavanje Izraelu mora biti pod uslovom aranžmana „zemlje za mir“ koji uključuje povlačenje sa teritorija koje je Izrael okupirao tokom rata 1967. To jeste, Izraelci bi se morali odreći okupirane teritorije za kreiranje nezavisne palestinske države u zamjenu za normaliziranje odnosa sa arapskim državama.

Ovim je konsenzusom prećutno dato „pravo veta“ Palestincima, čineći razrješenje palestinskog pitanja jedinim načinom da Izrael bude prihvaćen u arapskom svijetu.

Sporazum između UAE-a, Bahreina i Izraela je u suštini zanemario ovaj raniji arapski konsenzus o tome kako da se nose sa palestinskim pitanjem i javno obznane ono što se neformalno dešava već godinama – normalizaciju odnosa između Tel Aviva i Abu Dhabija.

To pokazuje nemar UAE-a i Bahreina za dugogodišnji arapski stav „zemlje za mir“. Abu Dhabi i Manama su u suštini dali Izraelcima ono što žele – otvorene političke odnose, trgovinu, i podršku za njihova antiiranska konfrontacijska nastojanja – bez ikakvih stvarnih ustupaka u vezi palestinskog pitanja.

Za Palestince je ovo jasan pokušaj da se održi status quo i omogući Izraelcima da nastave krasti palestinsku zemlju, uništavati palestinske domove, zatvarati i ubijati Palestince i sveukupno učvršćivati svoju aparthejdnu vlast. Suprotno od onog što UAE tvrdi, ovaj sporazum nije zaustavio pripajanje palestinske zemlje na terenu.

Izraelci ne kriju svoj optimizam da će uspostavljanje punih diplomatskih odnosa sa UAE-om i Bahreinom otvoriti vrata za uspostavljanje odnosa sa drugim državama kao što su Oman, Saudijska Arabija, Maroko i možda Sudan. Ako se ovi sporazumi o normalizaciji nastave, onda će to značiti da su Palestinci izgubili svoje „pravo veta“ na normalizaciju odnosa s Izraelom i da je njihovo pitanje izgubilo političku vrijednost za arapske režime.

Iako je ovaj sporazum zaista loša vijest za Palestince, važno je ne preuveličati njegov značaj. Abu Dhabi, Tel Aviv i Washington su ga nazvali inicijativom „mir za mir“ (nasuprot inicijativi „zemlja za mir“), pokušavši ga izjednačiti sa mirovnim sporazumima koje su Egipat i Jordan zaključili s Izraelom ranije. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, idejni tvorac ovog sporazuma, kao većina Izraelaca, dobro zna da su takva poređenja nerealna.

Ipak ni Bahrein ni UAE nisu zaista bili u ratu s Izraelom, niti imaju zajedničke granice, za razliku od Jordana i Egipta, koji su vodili smrtonosne ratove protiv Izraelaca. Mirovni sporazumi koje su ove države potpisale sa Izraelom nisu samo okončali neprijateljstvo već su i prisilili Izrael da se povuče s teritorija koje je okupirao.

Ništa od takvog političkog značaja nije sadržano u „mirovnom“ sporazumu koji su Bahrein, UAE i Izrael potpisali prošli mjesec.

Je li UAE mirotvorac?

Kolio god ovaj sporazum bio loš za Palestince, on ne čini da palestinsko pitanje nestane. Uprkos svoj buci i promociji, Izraelci su sasvim svjesni da normalizacija odnosa sa zaljevskim nacijama ih neće „otarasiti“ miliona Palestinaca. To ih ne može izbrisati iz historije ili iz stvarnosti.

Izgleda da među nekim umjerenim Izraelcima postoji neka nada da bi UAE, novi samoproglašeni „mirotvorac“ u regiiji, mogao iskoristiti ovaj sporazum kao sredstvo i iskoristiti svoj utjecaj da pomogne riješiti izraelsko-palestinski sukob. U nedavno objavljenom članku, bivši izraelski diplomata, Nadav Tamir, pisao je o mogućnosti da Abu Dhabi inicira nove pregovore između Palestinske samouprave i Tel Aviva da iznjedri nagodbu koja uključuje zasebnu palestinsku državu.

Međutim, male su šanse za uspjeh takve inicijative, uzimajući u obzir da su odnosi između Ramallaha i Abu Dhabija najlošiji ikad. Palestinska samouprava je jasno dala do znanja da smatra emiraćanski sporazum s Izraelom „izdajom“ i izdala je oštre osude.

Ukoliko UAE ne uspije odigrati korisnu ulogu u postizanju sporazuma s Palestincima, Tamir se plaši da bi se sporazum sa UAE-om mogao od taktičkog uspjeha pretvoriti u stratešku štetu.

Kratkoročno gledano, normalizacija sa Izraelom samo povećava izolaciju Palestinske samouprave i mogla bi koristiti Hamasu, nešto što nije u interesu Izraela, koji već dugo koristi vlasti u Ramallahu da indirektno depolitizira i kontrolira palestinsku populaciju. Dugoročno gledano, arapska normalizacija s Izraelom bez ustupaka u pogledu palestinskog pitanja oduzima glavnu arapsku prednost za nametanje dvodržavnog rješenja, što bi moglo imati sasvim suprotan učinak.

Duboko oslabljena Palestinska samouprava vjerovatno će se urušiti i prepustiti upravljanje palestinskim gradovima i selima na Zapadnoj obali njihovom okupatoru Izraelu. Takav razvoj događaja bi samo u prvi plan stavio aparthejdne prakse izraelske države, dajući puna prava izraelskim Jevrejima, dok se ugnjetava i vrši diskriminacija nad izvornim palestinskim stanovništvom.

Ovo bi vjerovatno samo dodalo ulje na vatru transnacionalnog lokalnog protivljenja izraelskoj okupaciji i aparthejdu, koja već vrši značajan pritisak na Izrael da Palestincima da njihova prava.

U tom smislu, stalno uskraćivanje prava na državu Palestincima od strane desničarske, vladajuće izraelske elite i manjak podrške za Izrael među mlađom generacijom Amerikanaca i državljana Zapadne Evrope pozicionira još snažnije ovu državu na put prema jednodržavnom rješenju, u kojoj bi Izraelci i Palestinci imali jednaka prava. To bi značilo kraj cionističkog sna o jevrejskoj državi na cijelom prostoru historijske Palestine.

Trenutno izraelsko političko vođstvo je isuviše kratkovido da bi vidjelo ove potencijalne posljedice. Netanyahu uživa u jačanju imidža koje mu je donio sporazum o normalizaciji i vjerovatno se nada da će mu to osigurati ponovni izbor kada se vladajuća koalicija raspadne i omogućiti da nastavi izbjegavati zatvor zbog korupcije za koju mu se sudi. Njegov boravak na poziciji premijera mogao bi u historiji biti zabilježen kao onaj koji je položio osnove za kraj isključivo jevrejske države u Palestini.

Stoga bi se ovaj događaj koji izgleda kao veliki gubitak za palestinsko pitanje mogao ispostaviti kao štetniji za cionistički projekat. Izraelci će se, prije ili kasnije, morati suočiti sa posljedicama poricanja palestinske državnosti.

Izvor

#balkantimes #bliskiistok #izrael #palestine

[balkantimes]

Duhovnost u islamskoj revoluciji s akcentom na misao Imama Homeinija

Imam Homeini (r. a.) kada govori o božanstvenosti ukazuje na „božanstvenost“: „Dijete moje, trudi se da na srednjem putu koji je put Allahov pa makar išao hramljući, da svakom svom srčanom i izvanjskom postupku daš boju duhovnosti“ 

Naser Jamalzad, Mohammad Hosni Tebar 

Otuđenost moći od duhovnosti u diskursu liberalne demokracije politiku je transformiralo u poprište sukoba kroz ekspanzionističke težnje uz tvrdnje o etičnosti. U islamu duhovnost je kretanje stazom 'božanstvenosti' (Bog kao krajnji cilj čemu prethodi spoznaja Boga). Demokratski religijski sistem ponikao iz islama i islamske revolucije smatra da ako islamska duhovnost kao jedan od izvora moći od jednog čisto individualnog i unutrašnjeg pitanja postane segment društvene ravni na način da pojedinac, društvo i država se odlikuju duhovnošću tada se javlja duhovna moć, u značenju da  pojedinac, društvo pa čak i država sa svim strukturama i državnim uposlenicima može biti prožeta 'božanskim'. Ukoliko se to dogodi onda moć ne samo da neće biti razarajuća nego će voditi ka uzvišenosti i sreći posjednika moći u prvoj fazi a potom i članova društva.

Ovaj rad će se baviti pojmovnim kontekstom duhovne moći te će se višeaspektualnim hermeneutičkim metodom protumačiti misao i praksa Imama Homeinija (r.a.) čija ličnost predstavlja najbolji primjer utjelovljenja duhovnosti u individualnoj i društvenoj sferi. Duhovna moć ponikla iz islamske revolucije imajući u vidu njenu suštinu, izvore, tipove i primjenu ima nekoliko opsega i može u sadašnjim povijesnim kompliciranostima kroz diskurs meke moći transformirati se u dominantan diskurs. Napose, u sadašnjem vremenu kada se ne samo na Istoku već i u najateističnijim dijelovima zapadnih društava zapaža traganje za duhovnošću.

Uvod

Islam od svojih sljedbenika traži duhovnost u svim aspektima života. Duhovnost nije tek lična, individualna i unutrašnja kategorija. Na tragu toga, u islamu i moć i politika trebaju sadržavati duhovnost kako bi se na upravljanje društvom motrilo pogledom jednoće i Allahove boje (sebġatollāh). U skladu sa islamskim naučavanjem, čovjek-musliman u kakvoj god poziciji bio, na kakvom god mjestu i položaju, treba – prisjećajući se Božijeg prisustva (ne zaboravljajući na to) – biti dobar i etičan; treba svakoj svojoj nakani i djelu podariti Allahovu boju. Jednom riječju, treba biti produhovljen što se jasno razlikuje od bivanja etičnim, što je sinonim za bivanje čovjekom. O tome je prof. Motahhari kazao: „Jedan materijalizirani etični čovjek ne može biti istinski mirotvorac“ (Motahhari, 7/97). Na temelju ovog svjetopogleda nastaje duhovna moć u sferi politike. U takvoj društvenoj duhovnosti vladanje, vođenje politike i upravljanje nad ljudima odgovornog pojedinca neće se temeljiti na čisto izvanjskim kategorijama nego će osoba duboko i sveobuhvatno promišljati te čak može utjecati i na unutrašnje kategorije, kao primjera radi djelovati na ljudska srca, sa jedne strane, a sa druge stoga što u svim svojim odlukama ima u vidu Boga Uzvišenog oslanja se na Njega tako da se njegovi podređeni natječu u izvršavanju njegovih zapovjedi i politika. Ova dvostrana spona – upravljača i naroda – kontinuirano je prisutna u religijskom demokratskom sistemu imama Homeinija (r. a.) i imama Hamneija. Ali ovakva moć i ovakva država i duhovno društvo može se javiti samo onda kada je vladar, odgovorna osoba i upravljač prije svih i više od svih vezan za Boga i kada, zapravo živi duhovnost. U predajama Plemenitog Poslanika se ukazuje da je ponašanje vladara ključni faktor u popravljanju ili pokvarenosti ljudi (Harani, 1984: 35). Uz to, Imam Homeini (r. a.) je insistirao na tome da duhovnost treba iz čovjekova bića izaći na društvenu i političku ravan kako bi se realizirali uzvišeni ciljevi islama. Središnje pitanje ovoga rada je kakva je to duhovna moć kao ključ pobjede Islamske revolucije utemeljene na misli imama Homeinija (r. a.), koje su njene odlike i rezultati. Imam Homeini (r. a.) kada govori o božanstvenosti ukazuje na „božanstvenost“: „Dijete moje, trudi se da na srednjem putu koji je put Allahov pa makar išao hramljući, da svakom svom srčanom i izvanjskom postupku daš boju duhovnosti“ (Emam Xomeini, 1991: 12). Imam duhovno sazrijevanje motri u postajanju „Božijim“: „Nadam se da će ova duhovnost sazrijevati i dovesti nas do konačnice, odnosno do toga da stignemo do Boga“ (Emam Xomeini, 1990: 17/178). Njegove riječi sadrže kur'anska značenja da pojava i očitovanje božanske svjetlosti u čovjeku je spoznaja njegovog božanskog ruha. U kretanjima i tokovima duhovnosti na stupnjevima uzvišenijim od islama, vjerovanje i iskrenost mogu predočiti stupnjeve Božijih prijatelja koji snagom svoje duhovnosti (što je više moguće postati „Božijim“) koja nema konačnicu jer duhovnost uvijek može biti snažnija, stižu do stupnja bliskosti na kojem motre samo i jedino Boga. Oni svako svoje djelo posvećuju Bogu. Na ovom stupnju više nema govora o „motrenju“ i „utjecaju“ Boga, o povezanosti s izvanjskim Bogom, o iskrenom djelovanju za Boga. Na ovom stupnju čovjek, Božiji – duhovni, djeluje po Njegovom nalogu, reklo bi se da je „ruka Božija“ kojom On upravlja, oko kojim On gleda i uho kojim On sluša. Kada se dosegne ovaj duhovni stupanj tada se javlja duhovna moć koja se ne može uspoređivati s ovosvjetovnom moći jer su njena suština, bit, izvori i tragovi božanski i svjetlosni. Ko god ne postane produhovljen i prosvijetljen u kojoj je mjeri udaljen od Boga u tolikoj mjeri je upao u šejtansku zamku, odnosno šejtan dominira njegovom nutrinom, njegovim riječima i djelima. Ali kada neko na valjanim temeljima i ispravnim poimanjem gradi svoj odnos s Bogom Bog ravna njegovim životom koji je plodonosan i prožet duhovnošću.

Središnje mjesto religijskih vrijednosti u poimanju i djelovanju moći

„Kada smo se mi digli, digli smo se u ime islama“ (Emam Xomeini, 1983: 17/178). „Nijedna moć nema snagu vjere. Vojnici i političari većinom su pod djelovanjem vjere“ (Emam Xomeini, 1983: 4/200).

Duhovni odgoj posjednika moći

„Šejtan te obmanjuje da ti sada posjeduješ moć; da si ti posjednik toga i toga. Ko su i šta su drugi?... A to je sve zato da čovjek ne izgradi samog sebe“ (Emam Xomeini, 1990: 13/72).

Volja naroda u moći

„Ovdje upravlja glas naroda. Ovdje je narod taj koji ima vlast. Ove organe je narod odredio i nikome od nas nije dopušteno da prekrši volju naroda. To nema govora“ (Emam Xomeini, 1990: 14/10). U liberalno-demokratskim vlastima ne čuje se volja ni glas naroda. Tu se radi o volji pojedinaca u formi partija, kartela... posjednika moći i kapitala koji svoje želje stavljaju na pijedestal, a ne javne želje i volju naroda. Dakle, demokracija u značenju upravljanja naroda nad narodom je jedna velika laž.

Zadovoljstvo naroda u moći

„Ne radite ono čime ćete izazvati strah kod ljudi. Radite ono zbog čega će se ljudi okrenuti vama... Radite ono čime ćete pridobiti srca ljudi“ (Emam Xomeini, 1990: 7/253). U ovom primjeru u obzir je uzet humani aspekt moći s akcentom na dva bitna elementa – volju i zadovoljstvo i duhovni aspekt moći s akcentom na odgoj i religijske vrijednosti i to predstavlja odgovarajući i efikasan spoj čijem obrascu svjedočimo u religijskoj demokraciji (Eftehari, 2009, 10-17).

Tipologija duhovne moći

Nakon što smo duhovnost definirali kao očitovanje svjetlosti u životu prožetom božanskim i ukazali na kvalitet utjecaja duhovnosti kao glavnog izvora i faktora duhovne moći u misli imama Homeinija (r. a.), nužno je osvrnuti se na vidove duhovne moći nastale iz duhovnosti. Stoga što se zajednica i politika osim kroz pojedinca mogu motriti i u odnosu na duhovnost može se govoriti o tri vida duhovne moći.

Individualna duhovna moć

Premda se od društva i države očekuje da osigura uvjete za duhovni uspon i procvat, to ne može biti izgovor za nedostatke i manjkavosti pojedinaca u odnosu na duhovnost jer, kako je kazano u Kur'anu Časnom, osoba kada je potpuno sama čak i kada je u dvoru faraona može težiti duhovnosti i biti na stupnju prijateljevanja s Bogom: „Allah je Prijatelj onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo“ (Al-Baqara: 257). „Prijatelj“ (veli) spomenut u ovom ajetu ima značenje „zaštitnika“ i „posjednika volje“ i On, tj. Allah je Svoje prijateljstvo i zaštitu namijenio za vjernike (Tayyeb, 1996, 3/22). Trag Božijeg prijateljstva ogleda se u tome da Bog izvodi vjernika iz tmina na svjetlo. Takva osoba nije zaodjenuta zastorom neznanja niti je njeno djelovanje prožeto nasiljem i zastranjivanjem (Amoli, 2000, 11/59). Hazreti Imam (r. a.) smatra da duhovnost potencijalno egzistira u čovjekovoj prirodi i da svaki čovjek razvijajući taj duhovni potencijal može dosegnuti visoke stupnjeve, najvažniji rezultat toga procesa je duhovna moć. „Ono što nas sve odlikuje nad životinjama jeste duhovnost koja egzistira u čovjeku, potencijalno egzistira u njemu i treba se pretočiti u djelo. To je božanski duhovni udio koji egzistira u čovjeku i koji treba razvijati. Ako taj duhovni potencijal razvijete u sebi iako ste pojedinac vi ste poput bataljona. Zapravo, vi više niste pojedinac. 'Jedan' ima snagu ljudi. Jedna kap postane kao more“ (Emam Xomeini, 1990: 7/478).

Društvena duhovna moć

Bog Uzvišeni ovaj vid duhovnosti smatra odlikom grupe vjernika. Skupina koja vjeruje u Uzvišenog Boga i koja svoje vjerovanje ukrašava djelom koje čini na način da Bog njime bude zadovoljan. „Narod može sačuvati svoju zemlju. Narod može donijeti spas svojoj zemlji i naciji ako ima duhovnost. Ako u djelovanju nema duhovnosti i ako se sve svodi na materijalno onda svako mjesto postaje poput jasala za stoku i bolje im je da idu na te jasle koje je za njih napravila Amerika“ (Emam Xomeini, 1990: 7/463). Takva grupa formira društvenu duhovnost i posredstvom njihovog društvenog djelovanja nastaje društvena prosvijetljenost u kojoj obitava Božija zaštita. „Sve računice su došle iz pogrešnog djelovanja. Oni govore sva ova oprema na jednu stranu, za tim su išle Amerika, SSSR, Engleska... Bog je dao takvu moć narodu da ovo nije slušao i sve njihove računice su propale. 'Ništavilo' je zavladalo svim. 'Ništavilo' u materijalnom smislu. Ali sve se mjeri duhovnošću. Duhovnost je nadvladala materijalno posredstvom Božijega puta koji je iznad svega“ (Emam Xomeini, 1990: 7/463). Hazreti Imam (r. a.) simbol društvene duhovnosti vidi u unutarnjem aspektu mudrosti delovanja i islamskim odredbama te smatra da se u ovome krije ustrojstvo društva. Dakle, briga o islamskim društvenim propisima proizvodi društvenu duhovnost. „Uz islamsko obredoslovlje idu politika i ustroj društva. Naprimjer, namaz u džematu, okupljanje na hadždžu, džuma namaz kao primjeri sušte duhovnosti, etičnosti i uvjerenja ostavljaju i političkog traga“ (Emam Xomeini, 1991: 113).

Duhovna politička moć

Iz jedne duhovne vlasti na čijem je čelu ispravna i pravedna osoba i ima saradnike poput sebe; iz rukovođenja i upravljanja kojim se želi polučiti Božije zadovoljstvo nastaje politička i duhovna vlast. „Islamska vlast je takva vlast koja teži da se u svijetu uspostavi Božija vlast; ona želi da se muslimanski vojnici razlikuju od ostalih vojnika; želi da ti vojnici budu Božiji vojnici; da se muslimanski premijer razlikuje od premijera ostalih režima. To je Božija tvorevina. Svuda postoji neka vlast i gdje god mi idemo da se tamo čuje Božiji glas. Islam želi duhovni odgoj u cijelome svijetu“ (Emam Xomeini, 1990: 8/255). Imam (r. a.) ima velika očekivanja od duhovne vlasti. Nije samo dovoljno da se neka vlast naziva islamskom. Ako su ljudi ustali u ime Islamske države onda je takva država dužna u svim segmentima strukture i u svim institucijama biti duhovnom. „Mi želimo da naša država bude jedna država utemeljena na Božijim zakonima. Da i naš Parlament bude takav: Da sve stvari budu takve. Kada se to dogodi onda sve dobija svojstvo duhovnosti, naravno putevi su različiti“ (Emam Xomeini, 1991: 249). U Imamovom duhovnom svjetopogledu moć sama po sebi ne samo da nije izvor pokvarenosti nego ukoliko se transformira u duhovnu moć može osigurati uzvišene preduvjete za vladare, državne dužnosnike i članove društva. Moć kao odgojna komponenta u zapadnoj liberalnoj kulturi je nemoguća i nedostižna opcija. „Kadgod vlast i zapovijedanje bude sredstvo sprovođenja Božijih propisa i uspostave pravednog islamskog sistema, takva vlast je hvalevrijedna a njeni izvršitelji posjeduju duhovnost i vrednotu... Vjerski službenici i pravnici su dužni da sistem i institucije vlasti stave u funkciju sprovođenja Božijih odredbi i uspostave pravednog sistema islama i služenja narodu“ (Emam Xomeini, 1991: 55).

#imam khomeini #imam homeini #ayatollah khomeini #iran #bliskiistok

[balkantimes]

Fatah pozdravlja Hamasov poziv na jedinstvo protiv izraelske aneksije

Palestinski pokret Fatah pozdravio je poziv na jedinstvo pokreta otpora Hamasa kako bi se suprotstavili izraelskom planu aneksije dijelova okupirane Zapadne obale.

"Ruke Fataha uvijek su otvorene i spremne na jedinstvo", poručio je generalni sekretar Fataha Jibril Rajoub u nedjelju, dodajući da je jedinstvo posebno važno u ovim momentima kada se Palestinci suočavaju sa aneksijom.

"Jedinstvo je glavni stup palestinske nacionalne borbe, a bez njega je nemoguće oduprijeti se izraelskoj okupaciji, američkom sporazumu stoljeća i planiranoj aneksiji", kazao je Rajoub, prenosi Anadolu Agency (AA).

Hamas je u subotu pozvao na jačanje međupalestinskog jedinstva i usvajanje nacionalnog plana u cilju, kako se dalje navodi, "podrivanja zavjera plana aneksije i sporazuma stoljeća".

Izraelska vlada trebala bi održati glasanje 1. jula o aneksiji stambenih blokova i doline Jordana na okupiranoj Zapadnoj obali.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu formirao je s liderom opozicije Bennyjem Gantzom zajedničku Vladu Izraela, a obojica su pritom najavili da će od 1. jula ubrzati plan aneksije Jordanske doline i drugih teritorija na Zapadnoj obali na kojima su podignuta ilegalna jevrejska naselja.

Aneksija dolazi kao dio "Dogovora stoljeća" američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je objavljen 28. januara, a odnosi se na Jerusalem kao “nepodijeljeni glavni grad Izraela“ i priznaje izraelski suverenitet nad velikim dijelovima Zapadne obale. 

U planu se navodi uspostavljanje države Palestine poput arhipelaga povezanog mostovima i tunelima.Palestinski zvaničnici tvrde da će prema američkom planu Izrael aneksirati 30 do 40 posto Zapadne obale, uključujući cijeli Istočni Jerusalem.Zapadna obala, uključujući Istočni Jerusalem, smatra se okupiranom teritorijom prema međunarodnom pravu, zbog čega su sva jevrejska naselja na toj teritoriji, kao i planirana aneksija, ilegalni.

Izvor

#balkantimes #bliskiistok #palestine #izrael

[balkantimes]

MUSLIMANI U PALESTINI

Činjenica je da je kod svih Božijih Poslanika, netom po dostavljanju objave, nakon uspostave vlasti, dolazilo među njihovim sljedbenicima do sukoba, razdora i do dijeljenja u različite frakcije i mezhebe. Ta razilaženja i zastranjivanja u vjeri išla su do te mjere da su naprimjer sljedbenici Isaa, a.s. njemu i njegovoj majci pripisali da su oni za sebe tvrdili da su božanstva.

Islam, također, podliježe ovom principu i nije izuzetak, pa su se i njegovi sljedbenici još davno razišli i međusobno počeli sukobl­javati. Ali između Islama i ostalih religija postoji značajna razlika i ona je postala faktorom njegovog opstanka – i, štaviše, učinila ga je vječno živom vjerom. Taj faktor očuvanja Islama je jedinstveno mišljenje pripadnika svih mezheba Islama o Kur’anu kao vječnoj i nepromijenljivoj Knjizi koja je ostala onako izvornom kakvom je i objavljena od Uzvišenog Allaha, dž.š..

Ovo jedinstvo mišljenja po navedenom pitanju imalo je za posl­jedicu to da su principi i temelji Islama ostali nepromijenjeni i kon­stantni. Pripadnici svih mezheba Islama prihvataju Kur’an kao glavnu i presudnu Knjigu po svim životnim pitanjima. I kada god se pojavi neka nedoumica i neko razmimoilaženje, svi će se složiti s tim da je ispravno ono što se slaže sa Kur’anom. Dakle, Kur’an je najčvršći argument svih muslimana i on je taj koji ih izdvaja i Islam čini svetijim od svih drugih religija. Zato je dužnost nas kao musli­mana da, ako ništa, kratko prostudiramo Kur’an, da ga iščitamo, da bismo našli odgovore na pitanja koja nas svakodnevno tangiraju u životu i da bismo ustanovili šta to Kur’an kaže o različitim pitanjima, događajima i pojavama.

Obzirom na šehadet naše braće u Palestini ovom prilikom go­vorimo o našoj šehidskoj dužnosti. Imam Homeini, r.a. bi u ovakvim prilikama govorio:

“Povodom šehadeta trebamo izraziti saosjećanje, a isto tako i čestitke. Treba čestitati Islamu što ima takve sljedbenike, takve borce, mudžahide, mladiće - koji pedeset godina ne popuštaju pred nasrtajima neprijatelja, napadima izraelskog režima potpomognutog od strane velikih sila. Oni su ti koji žrtvuju svoje imetke, svoje živote i svoju krv braneći Islam­ske svetinje i svoju Zemlju. Izrazi saosjećanja dolaze otuda što jedan narod samo zbog svojih uvjerenja, zbog svoje vjere i zbog činjenice da pripada islamskom Ummetu biva ubijan i proganjan i to pred očima cjelokupne svjetske javnosti, pred očima onih koji se tobože zalažu za ljudska prava. Scena pogibije mladića od dvanaest, trinaest godina, čija se krv miješa sa prašinom pred očima oca njegovog, a prouz­rokovana je pucnjem silnika, sigurno dira srca svih vjernika, bez obzira kojoj vjeri pripadali.”

Šehid Muttahari davno je govorio povodom šehadeta Palestinaca:

“Tako mi Boga, danas je sveto srce Poslanikovo pretvoreno u krv zbog ovih zločina. Danas se tijelo Božijeg Poslanika prevrće i podrhtava u kaburu od siline ovih zločina, koji se čine nad njegovim Ummetom, i od ove poražavajuće šutnje i izdaje lidera nekih islamkih zemalja.”

Imam Homeini, r.a. je 1980. godine u Iranskom parlamentu izjavio:

“Kada bi svi muslimani svijeta izlili po kantu vode na Izrael, on bi nestao sa lica Zemlje; ta poplava bi potopila ovu vještačku nelegalnu državnu tvorevinu koja je formirana na Zemlji arapskih muslimana. Ja upozoravam lidere islamskih zemalja i sve muslimane svijeta na opasnost cionističke tvorevine. Pitanje Izraela nije palestinsko pitanje, problem Izraela nije palestinski problem, to je problem Islama, jer oni su odlučni da unište Islam u njegovom korijenu i da unište stubove Islama.”

Nažalost, ni lideri islamskih zemalja, ni njihove vlade niti mus­limani uopšte, nisu se odazvali na ovaj poziv, nisu shvatili ovu opas­nost i nisu podržali ovaj veliki pokret.

U Kur’anu u suri Ali Imran, 119. i 120. ajet, govori se o jevrejima - jehudima:

هَاأَنتُمْ أُوْلاء تُحِبُّونَهُمْ وَلاَ يُحِبُّونَكُمْ وَتُؤْمِنُونَ بِالْكِتَابِ كُلِّهِ وَإِذَا لَقُوكُمْ قَالُواْ آمَنَّا وَإِذَا خَلَوْاْ عَضُّواْ عَلَيْكُمُ الأَنَامِلَ مِنَ الْغَيْظِ قُلْ مُوتُواْ بِغَيْظِكُمْ إِنَّ اللّهَ عَلِيمٌ بِذَاتِ الصُّدُورِ إِن تَمْسَسْكُمْ حَسَنَةٌ تَسُؤْهُمْ وَإِن تُصِبْكُمْ سَيِّئَةٌ يَفْرَحُواْ بِهَا وَإِن تَصْبِرُواْ وَتَتَّقُواْ لاَ يَضُرُّكُمْ كَيْدُهُمْ شَيْئًا إِنَّ اللّهَ بِمَا يَعْمَلُونَ مُحِيطٌ

“Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: ‘Vjeru­jemo!’ - a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prstiju svojih. Reci: ‘Umrite od muke!’ - Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije. Ako kakvo dobro do­čekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete strpljivi i ono što vam se zabranjuje - izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.

Poruka je jasna:

O vi, koji ste prihvatili vjeru, koji ste sebe muslimanima naz­vali, ovdje ću vam riješiti jedan problem i reći kako da pos­tupate u društvenim odnosima sa njima, (dakle, sa jevrejima) kako bi vam bilo lakše. Nemojte im vjerovati, nemojte im se povjeravati, ne dozvolite da vam oni budu oni kojima ćete povjeravati svoje tajne. Njihov glavni plan je da napadnu vaša uvjerenja, gdje se neće suzdržati ni od kakvog napora da vas poraze i da unište vaš način razmišljanja i vašu vjeru. Ono što se odnosi na razmišljanje, na vaš sistem vjerovanja - to će biti predmet njihovog napada i oni će učiniti sve da vam to zatru. Oni uživaju u tome, oni su ra­dosni kada vas vide u problemima, oni likuju, oni su sretni kada ste u eko­nomskim ili bilo kakvim drugim problemima. Pogledajte nji­hovu propagandu, ona je puna mržnje prema vama, puna zlobe i zavisti. Oni svoje planove, što su smislili o vama, skrivaju i to je mnogo veće nego što to vama izgleda, nego što se to može zaključiti iz njihova govora i njihova po­našanja. Mi vam obznanjujemo ove znakove ako ste ra­zumni!

Iz gornjeg Kur’anskog ajeta vidimo da postoji razlika između hafila, onog koji ima razum, i mu’mina, onog koji vjeruje. Ponekad mi vjerujemo, ponekad čovjek vjeruje u Allaha, stekne uvjerenje, ali nema razuma i ne shvata suštinu. Naš problem danas je što mi ne analiziramo i ne pratimo svakodnevna politička kretanja i dešavanja u svijetu. I zato je Božiji Poslanik rekao:

“Šteta koju Islamu nanose vjernici - neznalice, zna nadmašiti nedjela onih koji su nevjernici.”

Kur’an razobličuje naivnu muslimansku ljubav:

هَاأَنتُمْ أُوْلاء تُحِبُّونَهُمْ وَلاَ يُحِبُّونَكُمْ وَتُؤْمِنُونَ بِالْكِتَابِ كُلِّهِ وَإِذَا لَقُوكُمْ قَالُواْ آمَنَّا وَإِذَا خَلَوْاْ عَضُّواْ عَلَيْكُمُ الأَنَامِلَ مِنَ الْغَيْظِ قُلْ مُوتُواْ بِغَيْظِكُمْ إِنَّ اللّهَ عَلِيمٌ بِذَاتِ الصُّدُور

“Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjeru­jete u sve Knjige. Kad vas sretnu, go­vore: "Vjerujemo!" - a čim se nađu na­samo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prstiju svo­jih. Reci: "Umrite od muke!" - Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije.” ( Alu ‘Imran, 119)

Hoće nam kazati: Vi njih volite zato što su sljedbenici ranijih Božijih religija, a oni vas ne vole, ne osjećaju ništa prema vama. Vi vjerujete u sve nebeske knjige, u sve Božije objave, a oni ne. Da! Oni kada su s vama oni se prikazuju kao vjernici, po­našaju se diplomatski i kažu: “Pa i mi vjerujemo u jednog Boga”, ali kada se udalje od vas i kada vam okrenu leđa, grizu svoje prste iz srdžbe prema vama. No, ne bojte se njihove srdžbe i njihove ljutnje prema vama; recite im: “Umrite u svo­joj srdžbi!”

Poznata je izjava šehida Beheštija kada je rekao:

“Neka Amerika bude ljuta na nas i neka u toj ljutnji umre od te srdžbe.”

To je bila jedna politička parola, poruka čija osnova se nalazi u časnome Kur’anu.

وَيَعْلَمُ مَا فِي الْأَرْحَامِ وَمَا تَدْرِي نَفْسٌ مَّاذَا تَكْسِبُ غَدًا وَمَا تَدْرِي نَفْسٌ بِأَيِّ أَرْضٍ تَمُوتُ إِنَّ اللَّهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ

“On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.” (Lukman, 34)

Poenta citiranog ajeta je:

Znajte da je Allah, dž.š. obaviješten o svemu što se nalazi u dubinama vašeg bića. Nemojte iznevjeravati islamski Ummet, nemojte objavljivati deklaracije protiv nevjernika, davati ne­kakva saopćenja za javnost, a iza scene biti uz njih i podržavati ih. Allah, dž.š. će to znati. (Ovo bi mogla biti ozbiljna opomena i upozorenje liderima islamskih zemalja!)

Nažalost, ogromna većina lidera islamskih zemalja upravo se po­naša tako. Oni javno istupaju kao revolucionari, kao borci protiv velikih svjetskih sila, Međutim, iza scene ih podržavaju. Činjenica je da u či­tavoj političkoj borbi Imama Homeinija, r.a., njegovoj revoluciji nema mjesta ni jednoj većoj zamjerci. Revolucija je izvedena besprijekorno, i to zahvaljujući činjenici što su njegove misli, ponašanje i sve radnje bili jedno. Radio je dakle, ono što je mislio i govorio. On se ni na kakvu snagu nije oslanjao osim na snagu Allaha, dž.š.. U svom suprot­stavljanju Zapadu nikad se nije oslonio na Istok. Isto je mislio i o izrael­skim vojnicima koji su pucali na muslimane i o nekim tzv. palestinskim revolucionarima. Hašemi Rafsandžani priča da dok je Imam Homeini, r.a. bio u Nedžefu, a u to vrijeme je šah Reza Pahlavi proganjao istak­nute ‘alime i vjerske učenjake, profesore vjerskih škola i intelektualce.

Hašemi Rafsandžani kaže: “Pripremili smo jedno pismo, skupili smo potpise naših zat­vorenika s namjerom da to pošaljemo u UN, u razne među­narodne institucije koje se bave ljudskim pravima, da izvrše pritisk na šaha da prestane sa maltretiranjima pripadnika svoga naroda. Kada smo to pismo pokazali Imamu Homeiniju u Nedžefu sa željom da i on bude jedan od potpisnika, i da se i on zauzme za to, Imam Homeini se nasmijao i rekao: ‘Pa zar ne znate da nas progone upravo šefovi tih organizacija, svi smo mi u njihovom zatvoru, nije naš glavni problem u šahu već u njima.’”

Postoje stihovi jednog pjesnika koje je Imam Homeini ovdje primijenio, gdje pjesnik kaže:

“Žaliti se zalimu glupost je najveća,

to je kao kad pržite ćevap i on pušta suze,

a ustvari iz njega izlazi masnoća

te ga vatra još veća obuzme:”

Znači, neko ko je potlačen, pa ode tlačitelju da se žali - to je još gore, to je kao kada bi sam sebi dolijevao ulje na vatru. U 120. ajetu iste sure Allah, dž.š., kaže:

وَلَن تَرْضَى عَنكَ الْيَهُودُ وَلاَ النَّصَارَى حَتَّى تَتَّبِعَ مِلَّتَهُمْ قُلْ إِنَّ هُدَى اللّهِ هُوَ الْهُدَى وَلَئِنِ اتَّبَعْتَ أَهْوَاءهُم بَعْدَ الَّذِي جَاءكَ مِنَ الْعِلْمِ مَا لَكَ مِنَ اللّهِ مِن وَلِيٍّ وَلاَ نَصِيرٍ

“Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovol­jni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini Pravi put!" A ako bi se ti poveo sa željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.”( El-Bakare, 120)

Ako skupina muslimana, jedne Islamske Zemlje, bude obdarena nečim dobrim, njima bude mnogo krivo. A ako se muslimani nađu u nevolji, oni se obraduju.

Kur’an nam je sad opisao ko su jevreji, kakve planove oni kuju. Da vidimo šta nam Kur’an poručuje kako da se ponašamo na Ovom svijetu i gdje su rješenja?

Kur’an nam veli:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ اصْبِرُواْ وَصَابِرُواْ وَرَابِطُواْ وَاتَّقُواْ اللّهَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ

“O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!” (Ali-Imran, 200)

Dakle ovim nam Kur’an poručuje:

Imate samo jedan put! U svom životu imajte sabura, budite strpljivi i izdržljivi, ali neka taj vaš sabur i ta vaša strpljivost budu pod okriljem oslanjanja na Allaha, dž.š., i ako tako učinite, oni vam nikakvu štetu ne mogu nanijjeti, ne mogu vam naškoditi. Jer sabur i strpljivost pod okriljem oslanjanja na Allaha, dž.š. ključ je svakog uspjeha i vodi do pobjede u svim teškoćama i nevoljama. I znajte da sve što činite Allah, dž.š., nadgleda i On je o svemu obaviješten. Ako budete djelovali iskreno, Allah, dž.š., će vas pomoći, a ako budete djelovali kao izdajnici, suočit ćete se sa poniženjem.

Kad se je Imam Homeini vratio u Iran, u svom obraćanju šahovim generalima i oficirima rekao je: “Poštovani, budite gospoda, a ne američke sluge.”

Dakle, da su naši vjerski učenjaci kroz povjest bili onakvi (tj. go­spoda), situacija muslimana ne bi bila ovako sumorna kakva jest. Ali vidimo da ovaj proces buđenja među muslimanima napreduje, i ako Bog da, ako se tako nastavi, biće to u skladu sa onim što je Uz­višeni Allah rekao:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن تَنصُرُوا اللَّهَ يَنصُرْكُمْ وَيُثَبِّتْ أَقْدَامَكُمْ

‘O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.” (Mu­hammed, 7)

U svakom slučaju, za posljedice zlih dešavanja, koja pogađaju muslimane, postoji odgovornost na obje strane: među tlačiteljima i među narodom - tj. odgovornost onih koji čine zlo, ali i onih kojima se čini zlo, a zlu se ne suprotstavljaju.

Molimo Allaha, dž.š. da nam da uspjeha da djelujemo po Kur’anu, ali iskreno, daleko od svakog pretvaranja.

Bože naš, tako Ti Istine Poslanikove, učini muslimane i Islam pobjednicima u čitavom svijetu! Bože naš, daj Svoju pomoć mudžahidima i borcima na Tvome putu. Bože naš, svima nama podari uspjeh u spoznaji i djelovanju po Kur’anu!

Izvor: Akbar Eydi, Ciklus predavanja o kur'anskoj uputi, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2004., s perzijskog preveo: Ibrahim Avdić

#palestine #palestina #bliskiistok #balkantimes #izrael

[balkantimes]

Za Kuds: Govor lidera Islamske Republike Iran na Petoj konferenciji podrške Palestini 2011

Svaki operativni plan treba biti zasnovan na principu. „Cijela Palestina za sve ljjude Palestine.“ Palestina je od „rijeke do mora“ i ni za pedalj manje. Naravno ne treba zanemariti činjenicu da narod Palestine, isto kao što je djelovao u Gazi, koji god dio palestinske zemlje bude u stanju osloboditi, preuzeće upraavljanje njennim poslovima putem svoje izbrane vlade, ali nikada neće zaboraviti krajnji cilj.

                                    U ime Boga Milostivog Samilosnog

Esselamu alejkum ve rahmetullahi

Hvala Allahu Gospodaru svjetova i neka je Božija milost i blagoslov na Muhameda, njegovu čistu porodicu, uzorite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjeg dana  

Mudri Allah kaže: „Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini - a Allah je, doista, kadar da ih pomogne - onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah!" A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru njegovu pomažu, - ta Allah je zaista moćan i silan.“

Izražavam dobrodošlicu dragim gostima i svim prisutnima. Među svim temama koje su dostojne da se njima bave religijska i politička elita iz cijelog islamskog svijeta pitanje Palestine se posebno ističe. Palestina je prvo pitanje među svim zajedničkim temama islamskih zemalja. U ovom pitanju postoje jedinstvene specifičnosti:

Prvo, jedna muslimanska zemlja i njen narod uzurpirani su i predani strancima koji su se sakupili iz različitih zemalja i formirali lažno i mozaično društvo.

Drugo da je ovaaj događaj bez primjera u historiji desio uz stalnno ubijanje, nasilje i drskost.

Treće je da su prva kibla muslimana i mnogi poštovani vjerski centri koji se nalaze u ovoj zemlji pod prijetnjom rušenja, skrnavljenja i nestanka.

Četvrto je da su ova lažna država i društvo od početka do sada,na najosjetljivijem mjestu islamskog svijeta igrali ulogu vojne, sigurnosne i političke baze za imperijalne države i osovina kolonijalizma Zapada, koja je zbog raznih raloga neprijatelj ujedinjenja, uzdizanja i napretka islamskih zemalja uvijek ih je koristila kao nož u leđima islamskog umeta.

Peto je da je cionizam koji je velika moralna, politička i ekonomska prijetnja za ljudsko društvo to mjesto odredio kao sredstvo i tačku oslonca za širenje svoga prodora i dominacije u svijetu.

Ovome se mogu dodati i druge stvari; veliki materijalni i ljudski gubitci koje su islamske zemlje do sada platile, mentalna okupacija muslimanskih vlada i naroda, patnja miliona palestinskih izbjeglica od kojih mnogi i nakon šezdeset godina žive u izbjegličkim kampovima, prekid historije jednog civlizacijsko centra u islamskom svijetu i tako dalje.

Danas je ovim razlozima dodana jedna ključna i temeljna stvar, a to je pokret islamskog buđenja koji je zahvatio cijelu regiju i otvorio novo i determinirajuće poglavlje u historiji islamskog umeta.

Ovaj veliki pokret koji, bez sumnje, može rezultirati stvaranjem jednog snažnog, naprednog i homogenog islamskog kompleksa na osjetljivoj tački svijeta i, uz Božiju pomoć i uz čvrstu odlučnost predvodnika ovog pokreta, staviti tačku na period zaostalosti, slabosti i poniženja muslimanskih naroda, veliki dio svoje snage  i hrabrosti crpio je iz palestinskog pitanja.

Intenzivirajuće nasilje i tiranija cionističkog režima i saradja nekih od tiranskih, pokvarenih i plaćenih čelnika Amerike sa njim sa jedne strane, i pojava srčanog palestinskog i libanskog otpora i zadivljujuća pobjeda mladih vjernika u ratovima 33- dnevnom u Libanu i 22-dnevnom u Gazi sa druge strane, neki su od bitnih faktora koji su uzburkali naizgled mirni okean naroda Egipta, Tunisa, Libije i drugih zemalja regije.

Ovo je jedna realnost da je cionistički režim, naoružan od glave do pete i sa tvrdnjama o nepobjedivosti pretrpio težak i ponižavajući poraz u Libanu u jednom neravnopravnom ratu od jedne stisnute pesnice hrabrih i vjernih boraca. I nakon toga ostao je bez uspjeha naspram nevinog i čeličnog otpora Gaze gdje je još jednom isprobao svoj otupjeli mač.  Ovo se treba ozbiljno uzeti u obzir u anaalizi aktuelne situacije u regiji i na osnovu toga se treba provjeriti ispravnost svake odluke koja se donosi. Dakle ovo je precizan sud da je pitanje Palestine danas dobilo dodatni značaj i hitnost i narod Palestine ima pravo da u sadašnjoj situaciji u regiji očekuje više od muslimanskih zemalja. Pogledajmo u prošlost i sadašnjost i spremimo mapu puta za budućnost. Ja ću iznijeti ključne tačke. Prolazi više od šest decenija od katastrofe uzurpacije Palestine. Svi glavni akteri ove krvave katastrofe su poznati i kolonijalistička vlada Engleske je na njihovom čelu i njena politika, oružje i vojne, sigurnosne, kulturne i ekonomske snage, a potom i drugih arogantnih država zapada i istoka korišteni su u službi ove velike nepravde. Nezaštićeni narod Palestine je pod nemilosrdnim kandžama okupatora masakriran i protjeran iz svojih domova i ognjišta. Do danas ni stoti dio ljudske i civilizacijeske katastrofe, koju su u tim danima izvršili zagovornici civilizacije i morala, nije ekranizovano i nije imalo prikaza u medijskim i vizuelnim umjetnostima. Glavni vlasnici vizuelnih, filmskih i televizijskih umjetnosti i zapadna filmska mafija to nisu htjeli i nisu dozvolili. Jedan narod je u tišini masakriran, protjeran i postao beskućnnik. Na samom početku su se javili otpori koji su žestoko i okrutno spriječeni. Neki ljudi su izvan granica Palestine i uglavnom iz Egipta sa islamskim motivima nešto pokušavali ali nisu imali  potrebnu podršku i nisu mogli ostvariti utjecaj na sceni.

Nakon toga stigao je red na zvanične i klasične ratove između nekoliko arapskih zemalja i cionisttičke vojske. Egipat, Sirija i Jordan su uveli svoje snage na scenu međutim neupitna i masovna i intenzivna vojna, logistička i finansijska pomoć Amerike, Engleske i Francuke uzurpatorskom režim ostavila  je bez uspjeha arapske armije. One ne samo da nisu bile u stanju da pomognu narodu Palestine nego su u ovim ratovima izgubile i znatne dijelove svojih teritorija.

Nakon što je postala jasna nemoć arapskih država u susjedsttvu Palestine postepeno je formirano orgaanizovano jezgro otpora u srcu naoružanih palestinskih grupa i nedugo nakon njihovog okupljanja formirana je Palestinska oslobodilačka orggannizacija. To je bila iskra nade koja je sretno zasjala ali nije prošlo mnogo i ona se ugasila. Ovaj neuspjeh se može pripisati mnbogim uzrocima ali glavnni uzrok bila je njihova distanca od naroda i od islamskih ubjeđenja i vjerovanja. Ljevičarska ideologija ili isključivo nacionalistička osjećanja nisu bili ono za čim je kompleksno i teško pitanje Palestine imalo potrebu. Ono što je bilo u stanju da jedan narod uvede na poprište otpora i od njega stvori nepobjedivu snagu bili su islam, džihad i šehadet. Oni to nisu shvatili na ispravan način. Ja sam u prvim danima velike Islamske revolucije, kada su lideri Palestinske oslobodilačke organizacije stekli svjež moral i često dolazili u Teheran, jednog od čelnika te Organizacije upitao:  „Zašto u svojoj pravednoj borbi ne uzdignete zastavu islama?“ Njegovo odgovor je bio da se među njima nalaze i neki kršćani. Na ovu osobu su kasnije u jednoj arapskoj zemlji cionisti izvršili atentat i ako Bog da da bude obuhvaćen Božijim oprostom., međutim ova njegova argumentacija je bila pogrešna i nedovoljna. Po mom mišljenju jedan kršćanski borac vjernik koji se, pored jedne grupe požrtvovanih boraca bori iskreno, s vjerom i Boga i Sudnji dan i uz nadu u Božiju pomoć i koji uživa materijalnu i moralnu pomoć svoga naroda, dobija više motiva za borbu,  nego onaj ko je sa grupom bez vjere koja se oslanja na nestabilna osjećanja i daleko od požrtvovane narodne podrške. Nepostojanje jasnog vjerskog ubjeđenja i distanca od naroda postepeno su ih neutralisali i učinili neefikasnim. Naravno među njima je bilo časnih, motiviranih i revnih ljudi, ali  organizacija je otišla drugim putem. Njihovo zastranjenje je zadalo udarac palestinskom pitanju i još uvijek zadaje. Oni su kao i neke izdajničke arapske vlade okrenuli leđa idealima otpora – koji je bio i ostao jedini put za spas Palestine. I naravno, ne samo Palestini, nego su i sebi zadali težak udarac.

Na taj način je provedeno trideset i dvije godine ponižavajućeg životaa. Ali iznenada ruka Božije moći je okrenula list. Pobjeda Islamske revolucije u Iranu 1979 godine ispreturala je stanje u ovoj regiji i otvorila novu stranicu. Među zadivljujućim globalnim efektima ove revolucije i žestokih i dubinskih udaraca koje je zadala imperijalističkim politikama, najbrži i najjasniji je udarac cionističkoj državi. Izjave čelnika tog režima u tim danima su za čitanje i ukazuju na njihov crni dan i stanje, puno depresije. U prvim sedmicama pobjede ambasada lažne države Izrael u Teheranu je zatvorena i njeni službenici protjerani i njena lokacija je zvanično dodijeljenja palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji koja je do danas tamo smještena. Naš cijenjeni Imam je saoštio da je jedan od ciljeva ove revolucije oslobađanje palestinskih teritorija  i uklanjanje rak rane Izraela. Snažni talasi ove revolucije, koji su tih dana zahvatili cijeli svijet, gdje god da su stizali, išli su sa ovom porukom: „Palestina treba biti oslobođena.“ Veliki i uzastopni problemi koje su neprijatelji revolucije nametnuli sistemu Islamske Republike Iran – od koji je jedan dio bio osmogodišnji rat Sadama Huseina uz poticaj Amerike i Engleske i podršku reakcionarnih arapskih režima – nisu uspjeli da motivaciju za oslobođenje Palestine  oduzmu Islamskoj Republici. Na taj način u damare Palestine je uvedena  svježa krv. Pojavile su se grupe palestinskih boraca, muslimana. Otpor Libana je otvorio novi snažan front naspram neprijatelja i njegovih sponzora.

I umjesto oslanjanja na arapske državei bez pružanja ruku prema međunarodnoj zajednici, između ostalih Ujedinjenim nacijama – koje su bile saveznik u zločinima imperijalističkih sila – Palestina se oslonila na sebe, na svoju omladinu, na svoju duboku islamsku vjeru i na svoje požrtvovane muškarce i žene. Ovo je ključ svi uspjeha i pobjeda u protekle tri decenije . Ovaj tok je iz dana u dan napredovao i jačao. Sramni poraz cionista u Libanu 2006. godine – ponižavajući neuspjeh one umišljene vojske u Gazi 2008. godine – bijeg sa juga Libana i povlačenje iz Gaze, formiranje vlade otpora u Gazi, u jednoj rečenici, pretvaranje naroda Palestine iz skupa razočaranih i bespomoćnih ljudi u optimističan i borbeni narod sa samopouzdanjem  istaknuta su svojstva posljednjih trideset godina.

Ova opća i generalna slika postat će kompletna onda kada se jasno budu vidjeli kompromisni postupci i izdajstva čiji je cilj gašenje otpora i priznavanje legitimiteta Izraela od strane palestinskihh grupa i arapskih vlada.  Ove aktivnosti koje su započete rukama nespretnog i izdajničkog nasljednika Džemala Abdul-Nasera u sramotnom sporaumu iz Kem Dejvida, uvijek su igrali ulogu turpije za čeličnu odlučnost otpora. U sporazumu „Kemp Dejvid“  po prvi put je jedna arapska vlada zvanično priznala da je islamska teritorija Palestine cionistička i ispod teksta u kome se Izrael smatra nacionaalnim domom Jevreja  stavila svoj potpis. Od tada pa do sporazuma u Oslu 1993. godine i nakon toga, u nadopunjujućim planovima koji su jedan za drugim, uz direktivu Amerike i uz podršku evropskih kolonijalnih sila, nametani pomirljivim i neodlučnim paleestinskim grupama, svršena su nastojanje neprijatelja  da ispraznim i varljivim obećanjima odvrate palestinski narod i grupe od solucije otpora  i zabave ih nedostojnom igrom na terenu politike.

Ispraznost i bezvrijednost svih ovih sporazuma veoma brzo su se otkrili i cionisti i njihovi sponzori su mnogo puta pokazali da na ono što je napisanu gledaju kao na bezvrijedni papir.

Cilj ovih planova bio je izazivanje dileme kod Palestinaca i jačanje ambicija kod osoba materijalista i bez vjere među njima i prizemljenje pokreta islamskog otpora i ništa drugo.

Ishod svih ovih podmuklih igara do sada je bio jačanje duha otporaa u islamskim grupama i narodu Palestine. Oni su uz Božiju dozvolu stali naspram neprijatelja i upravo kao što je Bog obećao: „A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru njegovu pomažu, - ta Allah je zaista moćan i silan.“ dobili su Božiju pomoć. Ustrajnost Gaze uz potpunu blokadu je bila Božija pomoć. Pad pokvarenog i izdajničkog režima Husni Mubaraka je bio blagoslov i Božija pomoć. Pojava snažnog talasa islamskog buđenja u regiji je Božija pomoć. Padanje maske licemjerja i obmane sa lica Amerike, Engleske i Francuske i izražena mržnja naroda regije prema njima je Božija pomoć. Uzastopni  i brojni problemi cionističkog režima, od njihovih unutarnjih političkih, ekonomskih i društvenih problema do globalne izolacije i općeg gađenja čak i evropske akademske zajednice prema njima, sve to je manifestacija Božije pomoći. Danas je cionistički režim omraženiji, slabiji i izoliraniji nego ikada, a njegov glavni sponzor Amerika je u većim brigama i dilemama nego ikad. Sada je pred nama generalna i opća stranica Palestine u proteklih šeezdeset i nešto godina pred nama. Budućnost se trebaa urediti na osnovu pogleda i uzimanja lekcije iz nje.

Prije svega treba da se razjasne dvije stvari:

Prvo,  naše insistiranje je oslobađanje Palestine, a ne oslobađanje dijela Palestine. Svaki plan koji namjerava podijeliti Palestinu je u startu odbačen. Plan o dvije države kome su navukli odijelo pod nazivom  „primanje države Palestine u članstvo Ujedinjeni nacija“, nije ništa drugo do prihvatanje zahtjeva cionista, znači „prihvatanje cionisstičke države na palestinskoj teritoriji“. To znači gaženje prava naroda Palestine, zanemarivanje historijskih prava palestinskih izbjeglica i čak prijetnja pravima Palestinaca nastanjenih na teritorijama 1948. godine; znači opstanak rak rane i stalnu prijetnju tijelu islamskog umeta; znači ponavljannje decenijski patnji i gaženje krvi šehida.

Svaki operativni plan treba biti zasnovan na principu. „Cijela Palestina za sve ljjude Palestine.“ Palestina je od „rijeke do mora“ i ni za pedalj manje. Naravno ne treba zanemariti činjenicu da narod Palestine, isto kao što je djelovao u Gazi, koji god dio palestinske zemlje bude u stanju osloboditi, preuzeće upraavljanje njennim poslovima putem svoje izbrane vlade, ali nikada neće zaboraviti krajnji cilj.

Druga stvar je to da je za dosezanje do ovog uzvišenog cilja potreban rad, a ne riječi. Potrebna je ozbiljnost, a ne izvođenje predstave; potrebno je strpljenje i planiranje, a ne nestrpljivo ponašanje i osciliranje. Treba gledati u daleke horizonte i korak po korak, uz odlučnost, bogobojaznost i nadu ići napred. Muslimanske vlade i narodi, grupe otpora u Palestini, Libanu i drugim zemljama, svaki od njih mogu prepoznati svoju ulogu i udio u ovom sveopćem nastojanju i, uz Božiju dozvolu, ispuniti tabelu otpora.

Plan Islamske Republike Iran za rješenje palestinskog pitanja i liječenje ove stare rane je jasan i logičan plan i u skladu sa političkim zanjem prihvaćenim u globalnom javnom mnijenju što je prethodno detaljno prezentovao. Mi ne predlažemo niti klasičnni rat armija islamskih zemalja, a niti bacanje u more jevrejskih migranata i, naravno,  niti vlaadavinu Ujedinjenih nacija ili drugih međunarodnih organnizacija. Mi predlažemo referendumsko izjašnjavanje palestinskog naroda. Narod Palestine kao i svaki drugi narod ima pravo da odredi svoju subinu i izabere vladajući sistem nad svojom zemljom. Neka svi izvorni stanovnici Palestine, muslimani, kršćani i Jevreji – ne straani migranti – gdje god da se nalaze; unutar Palestine, u izbjegličkim kampovima i drugim područjima učestvuju na jednom općem i dobro organiziranom referendumu i odrede budući politički sistem Palestine. Taj sistem i vlada proistekla iz njega će, nakon uspostavljanja, odrediti statust nepalestinskih migranata koji su u proteklim godinama doselili u ovu zemlju. Ovo je jedan pravedan i logičan plan koji svjetsko javno mnijenje ispravno razumije i može dobiti podršku nezavisnih naroda i država. Naravno ne očekujemo da ga cionisti uzurpatori olahko prihvate i ovdje se oblikuje i dobija značenje uloga država, naroda i organizacija otpora. Najznačajniji način podrške narodu Palestine je prekid podrške neprijatelju uzurpatoru i to je velika dužnost islamskih država.

Sada nakon izlaska na poprište naroda i njihovih snažnih parola protiv cionističkog režima, na osnovu koje logike muslimanske vlade nastavljaju svoje odnose sa uzurpatorskim režimom?

Dokaz iskrenosti muslimanskih vlada o njihovoj podršci narodu Palestine je prekid tajnih i javnih političkih i ekonomskih odnosa sa ovim režimom. Države koje su domaćini cionističkim ambasadama ili ekonomskim predstavništvima ne mogu tvrditi da brane Palestinu i nijedna njihova anticionistička parola neće se smatrati ozbiljnom i istinskom.

Organizacije islamskog otpora koje su u proteklim godinama na plećima imale teški teret džihada su i danas suočene sa istom tom obavezom. Njihov organizovani otpor je aktivna mišica koja je u stanju da povede narod Palestine ka ovom krajnjem cilju. Hrabri otpor naroda čiji su domovi i država okupirani priznati su i dostojni su hvale i veličanja u svim međunarodnim sporazumima. Optužbe za terorizam od strane političkih i medijskih mreža povezanih sa cionizmom su isprazne i bezvrijedne riječi. Otvoreni teroristi su cionistički režim i njihovi zapadni sponzori, a palestinski otpor je pokret protiv podmuklih terorista  i humani i sveti pokret. U svemu ovome dostojno bi bilo da i zapadne zemlje objektivno sagledaju sitaciju. Zapad je danas na raskrsnici. Ili treba da odustane od svog dugotrajnog silništva i prizna pravo palestinskog naroda i više ne slijedi antiljudski plan cionističkih silnika, ili da očekuje teže udarce u ne tako dalekoj budućnosti. Ovi paralizirajući udarci nisu samo uzastopna rušenja njima poslušnih vlada u islamskoj regiji, nego onog dana kada narodi Evope i Amerike shvate da većina njihovih ekonmskih, društvenih i moralnih problema proističe iz hobotničke dominacije međunarodnog cionizma nad njihovim državama i da su njihovi državnici  zbog ličnih i stranačkih interesa poslušni i predani pred tiranijom krvopijskih vlasnika kompanija cionista u Americi i Evropi, stvoriti će im takav pakao iz koga nije zamisliv put izbavljenja.  

Predsjednik Amerike kaže kako je sigurnost Izraela njegova crvena linija. Koji je faktor povukao ovu crvenu liniju? Interes naroda Amerike ili lične potrebe Obame za novcem i podrškom cionističkih kompanija za osvajanje drugog mandata predsjednika? Do kada ćete vi moći varati svoje narode? Onog dana kada narod Amerike ispravno shvati da ste se vi radi malo dužeg ostanka na vlasti predali poniženju, slijeđenju i klanjanju pred cionističkim plutokratima i žrtvovali interese velikog naroda pred njihovim nogama šta će učiniti sa vama?

Poštovani prisutni i draga braćo i sestre! Znajte da će ova crvena linija Obame i njemu sličnih biti prekinuta rukama uzdignutih muslimanskih naorda. Ono što prijeti cionističkom režimu nisu iranske rakete ili grupe otpora,  da bi protiv njih ovdje ili ondje postavio raketni štit; istinska i neizlječiva prijetnja je jasna odlučnost muškaraca, žena i mladih u islamskim zemljama koji više ne žele da nad njim vladaju i ponižavaju ih  Amerika, Evropa i njihve marionete.  Naravno i one rakete će ispuniti svoju obavezu kada god se javi prijetnja od neprijatelja. „A ti budi strpljiv! Allahovo obećanje je, zaista, istina i neka te nikako ne obmanu oni koji čvrsto ne vjeruju.“

Vesselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu

#palestine #bliskiistok #balkantimes #izrael #2020 #dankudsa #khamenei #iran #quds #kuds

[balkantimes]

Vrijeme da se Saudijska Arabija suoči sa posljedicama

Učesnici regionalne sigurnosne konferencije u Manami sigurno su bili iznenađeni kada su vidjeli kako bivši šef saudijskih obavještajaca princ Turki Al-Faisal ‘puca’ u svim pravcima, naročito kada ovih dana nijednom Saudijcu nije dozvoljeno da „puca sa kuka“ – čak ni princu.

Marwan Bishara

Zaista, neki su ostali bez riječi kada je iskusni bivši ambasador u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji održao lekciju susjednom Omanu o stranom uplitanju i nazvao Izrael „zapadnom kolonijalnom“ silom koja zatvara Palestince u koncentracionim logorima.

Bez obzira na to da li je princ Turki bio u krivu oko Omama i u pravu oko Izraela, ton i vrijeme njegovog ispada isprovocirao je ministre vanjskih poslova Omana i Izraela koji su bili prisutni, te izazvao nekolicinu pitanja i upitnika o koherentnosti i konzistentnosti saudijske vanjske politike.

U konačnici, samo sedmicu dana ranije, saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman (MBS) je ugostio izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i američkog državnog sekretara Mikea Pompea u Neomu, novom priobalnom gradu na Crvenom moru.

A samo prije mjesec dana je drugi bivši saudijski šef obavještajaca i bivši ambasador u SAD-u, princ Bandar bin Sultan napao palestinske lidere zbog njihovih osuda država Zaljeva koje su odlučile normalizirati odnose sa Izraelom!

Odnos oca i sina, kralja i princa

Da konfuzija bude veća, oba princa i njihova djeca su bila i ostala privilegirani u vrijeme kada su njihovi mnogi rođaci pali u nemilost. I to žestoku.

Ako je, kako se navodi, princ Turki zaista blizak kralju Salmanu i prenosi njegove stavove, da li to znači – kako neki tvrde – da se kralj ne slaže sa svojim prijestolonasljednikom?

Ili, da li su otac i sin u dogovoru, ali vode različite uloge, pa kralj i njegova svita iskazuju zvaničnu politiku, a prijestolonasljednik i njegova svita rade iza scene?

Mislim da je ovo drugo tačnije.

To je zato jer je teško povjerovati da se kralj i njegov prijestolonasljednik zapravo ne slažu oko nekih bitnih stvari i kako oni namjerno i otvoreno iskazuju svoju neslogu kako bi je vidjeli i njihovi prijatelji i njihovi neprijatelji.

Ako išta, posljednjih šest godina testiranja je učinilo njihov odnos jačim u vrijeme sve više izazova, kao što su fijasko rata u Jemenu, kriza u Zaljevu, ubistvo Jamala Khashoggija, te mnoge druge.

Kako šef bejrutskog ureda New York Timesa Ben Hubbard piše u svojoj knjizi „MBS: Dolazak na vlast Mohammeda bin Salmana“, kralj je najveći navijač i pristalica svoga sina od samog početka jer mu je dozvolio da postane de facto vladar kraljevstva. Pomoglo je to što je MBS, na savjet svoje majke, kao sjena pratio svog oca od svoje 16. godine, naročito nakon neočekivanih smrti njegova dva starija polubrata.

Opasnost od otvorene izdaje

Moja pretpostavka je da su oba čovjeka bila ljuta na Netanyahua za objavu vijesti o tajnom putovanju u Saudijsku Arabiju u posljednjem pokušaju da primora Kraljevstvo da otvoreno obznani njihove tople odnose i tako unaprijedi njegov status kući i van države.

Netanyahuova samozadovoljna neiskrenost mora da je bila posebno iritirajuća i posramljujuča za monarhiju koja je navodno odlučila otkazati nadolazeću tajnu posjetu šefa izraelskih obavještajaca.

Nemojte griješiti, Saudijska Arabija ostaje željna unapređenja sigurnosnih veza sa Izraelom kako bi se kontrolirao Iran, ali bez otvorene normalizacije odnosa jer bi takav potez mogao dovesti do sukoba unutar kraljevstva i dijela islamskog svijeta.

Za razliku od manjih komšija, ovo kraljevstvo ima mnogo da izgubi otvorenom izdajom palestinske borbe.

Porazom predsjednika Donalda Trumpa na američkim izborima, Rijad je izgubio svog najjačeg saveznika u Bijeloj kući. Monarhija sada mora biti pažljiva, popraviti neke svoje greške i izbjeći neke nove riskantne poteze prije dolaska nešto manje prijateljske administracije narednog mjeseca.

Biden je već jasno poručio kako će promijeniti mnogo od Trumpovog udovoljanja Saudijskoj Arabiji i neprijateljskih poteza prema Iranu.

Turska, Jemen, Irak

Ovo objašnjava nedavne promjene Rijada prema Turskoj nakon više do dvije godine neprijateljstava, te sve veću želju da se riješi kriza u Zaljevu sa Katarom što bi moglo dovesti do ponovne uspostave odnosa na samitu GCC-a kasnije ovog mjeseca.

Isto važi za navodne pokušaje okončanja užasnog rata u Jemenu. Izvještaji o pokušajima Rijada da ubrza rješenje rata, uključujući „zajedničku deklaraciju“ dvije zaraćene jemenske strane, mogli bi, ako budu ozbiljni, biti korak u pravom smjeru.

Jednako je ovo bažno i za saudijsko nedavno povezivanje sa Irakom. Nakon godina ignoriranja Bagdada, Rijad je poslao visoku delegaciju u iračku prijestolnicu ranije ove sedmice. A prošlog mjeseca je Rijad otvorio granični prelaz Arar za trgovinu sa Irakom po prvi put u 30 godina.

Poduzimanjem ovih i drugih koraka, Saudijska Arabija izgleda željna demonstracije spremnosti i sposobnosti za nezavisno djelovanje, bez stranog miješanja, a u stvarnosti zapravo želi brzo djelovati kako bi preduhitrila i umirila potencijalni američki pritisak u budućnosti.

Nakon što se pronicljivo izvukao sa svime što je želio od Trumpove administracije, a u tome nije bila mala uloga lakovjernosti njenog predstavnika Jareda Kushnera, MBS se sada mora suočiti sa novom stvarnošću, i u Washingtonu i u regiji.

Medeni mjesec je gotov. Vrijeme je za suočavanje sa stvarnošću i sa posljedicama.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor

#balkantimes #bliskiistok #saudi arabia #BinSalman

[balkantimes]

Ratni zločini i rasističke fantazije

Prošle sedmice su uznemiravajući detalji iz četverogodišnje istrage o ratnim zločinima australskih odbrambenih snaga u Afganistanu konačno objavljeni za javnost. Ova država se bori sa obimom nasilja: najmanje 23 smrtonosna incidenta; ubijeno 39 afganistanskih civila, među njima i djece; uključeno najmanje 25 australskih vojnika u Pukovniji specijalne zračne službe (SAS).

Sahar Ghumkhor 

 Ovaj izvještaj je opisao barbarsku praksu „prolivanja krvi“ gdje su viši zapovjednici instruirali mlade specijalne snage da izvrše „prvo ubistvo“ i „kulturu tajnosti“, gdje su svjedoci ostajali tihi a ubice zataškavale svoje zločine prekrivajući mrtva tijela oružjem i radio uređajima.

Dok se o detaljima ovih zločina naširoko izvještavalo, u Australiji je na snazi interesantna nevoljkost da se objasni ovo nasilje i uđe u trag njegovim rasističkim korijenima. Izvještaji lokalnih medija o ovim otkrićima imali su odbrambeni ton.

Vojni, akademski i stručnjaci za mentalno zdravlje pojavili su se na australskim tv- ekranima da ublaže ove navode i govorili su o integritetu vojske i zabrinutosti zbog imidža i morala odbrambenih snaga. Australski zvaničnici i komentatori pokušavali su predstaviti ratne zločine kao čin nekoliko „pokvarenih jabuka“ baš kao što su uradile i njihove američke kolege sa otkrićima o mučenju i ubijanju u zatvoru Abu Ghraib u Iraku.

Čak i kada je užas ratnih zločina bio sasvim ogoljen i obim ratnih zločina i pokvarenih praksi neporeciv, bijela nevinost se i dalje očajnički borila za iskupljenjem.

Oglušenost nevjerovatna, narcizam đavolji

Ali kao Afganistanku koja živi u Australiji, najviše me, dok sam gledala ovaj fijasko, pogodilo kako je izvještaj o ovoj istrazi na australskoj televiziji završio promocijom SOS broja za mentalnu pomoć za pripadnike vojske i njihove porodice. To se desilo u godini protesta protiv neinformisanih muškaraca koji teroriziraju civilne populacije i naslađuju se u nekažnjivosti koja se dešava po cijelom svijetu.

Oglušenost je bila nevjerovatna, a narcizam đavolji. U medijskim izvještajima nije bilo nikakve brige za žrtve i za osjećaje Afganistanaca i Australaca afganistanskog porijekla. Mnogi od nas nose ožiljke rata i mnogi su sigurno traumatizirani zbog ovih vijesti.

Vojni zapovjednik Angus Campbell jeste ponudio izvinjenje Afganistancima na dan kada je objavljen izvještaj. Ali on je isto tako ponovio zaključak izvještaja da se ovi zločini nisu desili u „žaru borbe“. To jeste, imamo 39 ilegalnih ubistava i neizrečen broj drugih koja mora da su „legalna“, jer su se desila u onome što je australska vojska odlučila da je „žar borbe“.

Na ovaj način opčinjavajuća magla tzv. „rata protiv terorizma“ preobražava civile u „kolateralnu štetu“ ili osobe koje su sumnjiče da su teroristi, čudovišta u heroje, borce za slobodu u teroriste a teroriste u muslimane. Rasna ekonomija „rata protiv terorizma“ je učinila crne i smeđe živote jefitinim, raspoloživim, koji nisu vrijedni priznanja ili žalovanja. Više od pola miliona ljudi je ubijeno u Afganistanu, Pakistanu i Iraku u „žaru borbe“, ali užasni detalji njihovih ubistava neće dospjeti ni u jedan izvještaj.

Ova normalizacija nasilja od strane Zapada u određenim dijelovima svijeta kreira prostore gdje prakse kao što je „prolivanje krvi“ – nemilosrdno ubistvo civila i zatvorenika kao ritual prolaska – cvjetaju. To je prostor u kojem se ubijanje bespomoćnih ljudi kao ritual kojim bijeli muškarci postaju ratnici smatra prihvatljivim. To je prostor u kojem bijelci, napojeni svojom fantazijom spasilaca, dolaze da vide sebe kao svemoćne, kao nedodirljive.

Mračna patologija

Ali zašto „prolivanje krvi“? Ima nešto iskonsko u toj riječi. Ona ima dehumanizirajući efekat i svodi lokalnce na nivo životinja koje se žrtvuju za veću svrhu – manifestnu sudbinu – u ritualu stasavanja. „Prolivanje krvi“, „ratnička kultura“ i „Zulu“ – ime koje su neke jedinice SAS-a usvojile – su ukorijenjene u historije kolonijalnog nasilja.

Australci bi trebali biti upoznati s ovim temama. Ipak ova nacija ima bujnu historiju rituala „prolivanja krvi“, oduzimanja imovine i golog nasilja protiv autohtonih populacija.

Danas se bijeli muškarci vraćaju na bivšu imperijalnu granicu kako bi slijedili dječačke ideale avanture, otkrića i nesputane agresije. Afganistan nije groblje imperija kako insistira mitologija, to je mjesto gdje je imperijalna mašta oslobođena da ispoljava svoje najmračnije fantazije bez pravnog ili moralnog ograničenja.

I baš kao u kolonijalnim vremenima, kada su bijeli muškarci išli za trofejima, uključujući i ljudske, danas skupljaju dijelove tijela mrtvih afganistanskih civila i njihove proteze da ih koriste kao posude za piće.

Želja za posjedovanjem dijelova tijela, pa čak i plastičnih, mračna je patologija, posebno kada su ukradene sa zemlje prekrivene minama i naseljene tolikim brojem osakaćenih tijela, gdje su proteze mnogima nedostupne. Mislim na Australce koji su svjedočili krađi nožne proteze mrtvog Afganistanca ili koji su znali odakle je došla, ali su svejedno pili pivo iz nje.

Mislim o unakaženom licu Aishe Mohammedzai, afganistanske djevojčice koja se pojavila na naslovnici časopisa Time 2010, a potom je otpremljena u SAD i ponuđen joj je plastični nos. Plastični dijelovi tijela su moćna roba u Afganistanu: bijelci ih mogu dati kao dar i oduzeti ih kao kaznu.

Možda je još podmukliji dio ove priče to kako bijelci mogu ubijati kad im se prohtije, sakatiti leševe, krasti dijelove tijela i ipak izaći iz svega toga kao heroji.

Zaista, uprkos izvještajima o ratnim zločinima koji se gomilaju i broju ubijenih civila koji raste, sveopći zapadnjački narativ o afganistanskom ratu nastavlja predstavljati zapadnjačke armije kao spasitelje.

Rasističke fantazije o vođenju ‘dobrog rata’

Rat u Afganistanu se smatra „dobrim ratom“, za razliku od invazije na Irak koju su neki vremenom odbacili kao „loši rat“, onaj koji je izgrađen na lažima. Morate se zapitati, međutim, kako je antiratni pokret povjerovao da isti ljudi koji su nam lagali o Iraku nekako imaju najbolje namjere u Afganistanu.

Ništa ne čini da se Zapadnjaci osjećaju moćnijim od zvaničnog razloga za invaziju na Afganistan: odlazak u rat zbog muslimanskih žena, da ih zaštitite od muslimanskih muškaraca.

Ali ljudi zaboravljaju da prvobitno opravdanje nije bilo zaštita afganistanskih žena. SAD i njegovi saveznici su prvobitno izjavili da vrše invaziju kao čin samoodbrane jer je Afganistan skrivao Al-Kaidu i njenog lidera Osamu bin Ladena koji je optužen da je naredio napade 11. septembra.

Ali nijedan od uslova za samoodbranu nije dovoljno zadovoljen da osigura pravno odobrenje. Nije bilo vojne prijetnje protiv SAD-a u vrijeme invazije, Vijeće sigurnosti se nije sastalo tada da je sankcioniše, Afganistan nije bio agresorska nacija, skrivanje bin Ladena nije garant za vojnu intervenciju, a i talibani su zapravo bili otvoreni za pregovore.

Kada je počeo rat, Amerika i saveznici su bili u mutnoj pravnoj teritoriji i tog su bili svjesni. Motivi za rat brzo su od samoodbrane postali odbrana afganistanskih žena i uklanjanje talibana. Nova paradigma militantnog humanitarizma (odgovornosti da se zaštiti) postala je paravan za ilegalne korijene ovog rata.

Ovaj humanitarni razlog je oduzeo Afganistancima pravo na samoodbranu i samoopredjeljenje. Ideja „dobrog rata“ tako je pažljivo čuvana da je patnja afganistanskih žena postala dogma a afganistanska politička volja koja nije u skladu sa humanitarnom paradigmom i njenom vizijom za budućnost ove države odmah je označena kao prijetnja.

Dok se dokazi o užasnim ratnim zločinima gomilaju, Zapadnjaci, uključujući i Australce, i dalje se drže rasističke fantazije da oni vode „dobar rat“ u Afganistanu, da oni imaju moralno pravo na demarkaciju granica bojnog polja, da oni odlučuju ko je civil, a ko taliban.

U „srcu tame“, ovaj opis ne znači ništa, to su samo ogrtači za čudovišta i nacije koje ih rađaju. Za mnoge Afganistance, to je stvarno otkriće australske istrage.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Balkantimes.

Izvor

#balkantimes #british #bliskiistok #Afganistan

[balkantimes]

Ekskluzivno : Atentat na iranskog naučnika; moderan, medijski, u očekivanju odgovora

Nije jasno kako će Iran reagirati na te izraelske zločine i gdje. Neki čak tvrde da je Iran odmah uzvratio, ali iranska politika ne objavljuje očito takve odmazde. Umjesto toga, za razliku od svojih obavještajnih protivnika,  želi djelovati profesionalno, i izbjegava da se takve mjere potežu po medijima. No, oni kojima su namijenjene takve mjere dobro su  shvatili poruku Irana.

HAFIZ HISAMOVIC 

 U nedostatku jasnih izjava nekih vlada u prepoznavanju Izraela kao odgovornog za atentat na istaknutog iranskog naučnika, mnogi su svjetski mediji i razne ličnosti rasvijetlili ulogu Tel Aviva u ovom terorističkom činu.

Mohsen Fahrizade, istaknuti naučnik u iranskoj odbrambenoj industriji, ubijen je u petak navečer (27. novembra) u terorističkom  napadu u području Absarda, u pokrajini Teheran. Ovaj fizičar i univerzitetski profesor provodio je brojne naučne inicijative na polju pasivne hemijske, biološke i nuklearne odbrane u svrhu zaštite. Važnost tog incidenta bila je tolika da su iranski zvaničnici vrlo brzo reagirali, a ministar vanjskih poslova Mohammad Dževad Zarif uperio je prst optužbe na Tel Aviv i pozvao međunarodnu zajednicu, a posebno Evropsku uniju, da osude taj državni teroristički akt.

S druge strane, zbog posebne povezanosti Tel Aviva i Vašingtona, američki predsjednik Donald Trump je nekoliko sati nakon atentata na šehida Fahrizadea bez ikakvog komentara objavio tvit Jusi Malmana, izraelskog novinara i stručnjaka izraelske obavještajne službe (Mossad) o atentatu na Fahrizadea.

Iran je pokazao da neće šutjeti pred takvim postupcima. Uistinu, obraćaju li zapadni mediji pažnju na to kojim sredstvima i mogućnostima Iran raspolaže da odgovori na ova ubistva? Izgleda da su zapadne sigurnosne agencije odaslale Irancima poruke tražeći da isključe ili uspore mašineriju odmazde, dok Iran čak nije ni odgovorio na ovako određeni zahtjev.

Među američkim zvaničnicima dosad je jedino demokratski senator iz Connecticuta Chris Murphy ukazao na moguću ulogu Izraela u tom događaju, rekavši da, ako je cilj atentata bio otežati nastavak iranskog nuklearnog sporazum, Sjedinjene Američke Države, Izrael ili svijet neće biti sigurniji. Međutim, američki mediji su eksplicitnije ukazali na ulogu Izraela u atentatu na iranskog naučnika.

New York Times, koji je u više izvještaja govorio o umiješanosti Tel Aviva u atentat na Fahrizadea je, pozivajući se na neimenovane obavještajne dužnosnike objavio kako je Izrael odgovoran za atentat na istaknutog iranskog nuklearnog naučnika. Ovaj list, blizak demokratima je, citirajući jednog neimenovanog izraelskog zvaničnika, objavio da će se u odsutnosti Mohsena Fahrizadea napredak iranskog vojnog nuklearnog programa suočiti s problemima. U izvještaju se dalje kaže: Atentat na Fahrizadea dogodio se uoči desete godišnjice atentata na još jednog iranskog nuklearnog naučnika, Madžida Šahriarija. Teheran je za ovaj atentat također okrivio Tel Aviv.

Iako zvaničnici okupatorskog režima Kudsa nisu izričito potvrdili angažman tog režima, New York Times je, citirajući jednog  izraelskog dužnosnika, objavio da "svijet treba biti zahvalan Izraelu na atentatu na Fahrizadea". Taj zvaničnik, čiji identitet nije otkriven, i koji je tvrdio da je godinama pratio Fahrizadeove postupke, dodao je da će Izrael nastaviti poduzimati potrebne mjere protiv iranskog nuklearnog programa.

Pokušaji neprihvaćanja odgovornosti za atentat, s jedne strane, te izražavanje radosti i kontinuitet prijetnji, s druge strane ističu se u komentarima izraelskih zvaničnika. Dok je ministar za urbani razvoj cionističkog režima, Tzachi Hanegbi, rekao da Tel Aviv nije imao nikakve informacije o atentatu na ovog nuklearnog naučnika, ministar energetike Yuval Steinitz rekao je lokalnim medijima: Ko god da je izvršio atentat unutar Irana, on je u potpunosti u interesu Izraela.

Međutim, većina medija u svojim vijestima i komentarima poziva se na izjave izraelskog premijera Benjamina Netanjahua u aprilu 2018. godine, koji je, dok je predstavljao navodne rezultate jedne tajne operacije, spominjući ime Mohsena Fahrizadea, istakao: Zapamtite ovo ime!

Barbara Slavin, viša istražiteljica na Atlantskom institutu je u članku objavljenom u New York Timesu govorila o potencijalnim motivima Tel Aviva za atentat na iranskog nuklearnog naučnika, te je napisala:  Čini se da Benjamin Netanjahu, uz podršku Trumpa, pokušava provesti politiku „spaljene zemlje“ prema Islamskoj Republici kako Biden ne bi mogao diplomatskim putem uspostaviti odnose s Teheranom.

Slavin je dodala: Izraelska vlada nije i neće priznati odgovornost za atentat na Fahrizadea; ali i brojni izvještaji koji su objavljeni u vezi s tim i način na koji je izvršen atentat upućuju na to da je ovo ubistvo djelo Mossada.

Za razliku od medija, politika obavještajnih agencija Irana je šutnja. Oni izbjegavaju medijske kontroverze, ali njihov se automobil kreće velikom brzinom. Nije jasno u kolikom je broju i gdje Izrael platio ili će platiti za taj čin, ali znamo da Iranci niti opraštaju, niti zaboravljaju.

Na umiješanost Izraela u atentat na šehida Fahrizadea pažnju su obratile i neke druge zemlje i međunarodne institucije, koje su u svojim saopćenjima i izjavama, uz frazu „sve strane", ukazale na  umiješanost Tel Aviva u ovaj slučaj.

Glasnogovornik povjerenika za vanjsku politiku Evropske unije je, objavivši izjavu kojom atentat na dr. Mohsena Fahrizadea, istaknutog iranskog nuklearnog i odbrambenog naučnika, naziva zločinom, dodao: U ovom turbulentnom vremenu neophodnije je nego ikada da sve strane ostanu mirne i suzdržane kako bi se izbjegla eskalacija napetosti, što nikome nije u interesu.

Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke također je pozvalo sve strane da se suzdrže od bilo kakvih postupaka koji bi mogli dovesti do  eskalacije napetosti u regiji. Glasnogovornik ovog ministarstva je, zauzevši stav sličan američkim demokratima, istakao: Nekoliko sedmica prije stupanja na dužnost nove vlade SAD-a, važno je osigurati teren za pregovore s Iranom, kako bi se pregovorima riješili sporovi oko nuklearnog programa te zemlje.

Francuska je također, stavom sličnim njemačkom, pozvala strane  na suzdržanost. Britanski ministar vanjskih poslova Dominique Robb također je, ne osudivši atentat, izrazio zabrinutost zbog posljedica.

Međutim, visokotiražno britansko izdanje Bilda je eksplicitnije od njemačkih zvaničnika Izrael nazvalo glavnim osumnjičenim za atentat na šehida Mohsena Fahrizadea i objavilo da je Tel Aviv jako zabrinut zbog mogućnosti da se Iran osveti. Bild dodaje: Izrael je prepoznat kao glavni osumnjičeni za ovaj napad, što otežava izraelskim zvaničnicima.

Sada će se Izrael morati ne samo suprotstaviti osvetničkim napadima Irana, već mora biti oprezan i zbog prijetnji iranskih pristaša u susjednim zemljama. Bild je, poput New York Timesa, zaključio: Iako Izrael nije zvanično potvrdio svoje učešće u ovom napadu, postoje jasni pokazatelji da je Tel Aviv imao dovoljnu motivaciju za taj napad.

U nedostatku jasne osude terorističkog zločina u Absardu od strane Londona i Pariza, te zadovoljenja diplomatsije tih dviju zemalja klišeiziranom generalizacijom, publikacije poput Atlantica i Guardiana nastojale su objasniti ulogu Tel Aviva u nedavnom prekograničnom atentatu.

Francuski Atlantico je objavio: Nema sumnje da je atentat na ovog iranskog naučnika, poput ostalih atentata na iranske naučnike u posljednjih 12 godina, izveo Izrael. Ovaj francuski medij je napisao:  Izrael je ovim atentatom pogodio dva cilja: Prvo, želi odgoditi iranski nuklearni program ili mu zadati ozbiljan udarac; iako ga ni atentati na druge naučnike u posljednjem desetljeću, niti cyber napadi poput Stuxneta nisu uspjeli zauvijek okončati.  Drugo, Izrael se nada da će mjere iranske odmazde pružiti potreban izgovor za raširene napade na iranska nuklearna postrojenja posljednjih dana Trumpovog predsjedničkog mandata.

Guardian je također u svom izvještaju ukazao na koordinaciju Tel Aviva i Vašingtona, te objavio: Iranski zvaničnici su, s obzirom na atentate nuklearnih stručnjaka te zemlje, vrlo brzo optužili Izrael za atentat na Fahrizadea, no američki i regionalni analitičari tvrde: Ako je Izrael bio umiješan u ovaj atentat, proveo ga je nakon Trumpove saglasnosti. U Guardianovom izvještaju stoji: Ovo je objašnjenje logično iz nekoliko razloga. Poput atentata na generala Kasima  Sulejmanija, i nedavni atentat izuzetno je provokativan čin. U tom je smislu ovaj atentat objava rata. Nijedan izraelski zvaničnik, čak ni neodgovorni Benjamin Netanjahu, ne bi poduzeo tako opasan korak bez savjetovanja s Vašingtonom.

U svakom slučaju, usprkos činjenici da vodeći svjetski mediji pokušavaju ovaj slučaj prikazati završenim, Iranci još uvijek  insistiraju na osveti smrti generala Sulejmanija; atentata od kojeg je prošla godina dana, ali zbog kojeg je bol Iranaca još uvijek svježa.

Nije jasno kako će Iran reagirati na te izraelske zločine i gdje. Neki čak tvrde da je Iran odmah uzvratio. Iranska politika ne objavljuje očito takve mjere odmazde. Umjesto toga, za razliku od svojih obavještajnih protivnika, želi djelovati profesionalno, i izbjegava da se takve mjere potežu po medijima. No, oni kojima su namijenjene takve mjere dobro su shvatili poruku Irana.

Ekskluzivno balkantimes

#balkantimes #bliskiistok #iran #izrael #nuclear

[balkantimes]

Novi detalji atentata na iranskog naučnika

Prema informacijama koje je objavila iranska novinska agencija Iran Press, atentat na istaknutog iranskog naučnika iz oblasti nuklearne fizike, Mohsena Fahrizadea, izveden je mitraljezom na daljinsko upravljanje izraelske proizvodnje, koji je bio postavljen na kamionet Nissan.

Šehid Fahrizade je u petak zajedno sa svojom suprugom putovao u neprobojnom vozilu iz sjeverne iranske pokrajine Mazandaran prema području Damavand u blizini Teherana. Kada se vozilo koje je obezbjeđivalo njihov automobil udaljilo nekoliko kilometara radi provjere sigurnosti nastavka puta, prema Fahrizadeovom vozilu ispaljeno je nekoliko metaka. Misleći da je udario i neku vanjsku prepreku, on se zaustavlja i nakratko izlazi iz vozila. U tom trenutku počinje uzastopna paljba s kamioneta koji je bio parkiran u blizini.

Mitraljez je imao specijalni izraelski uređaj za kontrolu, koji je započeo paljbu čim je identifikovao lice Mohsena Fahrizadea. Prema tome, napadač nije bio prisutan na sceni.

Naučnika su pogodila tri metka, u leđa i predio kukova, što dovodi do presijecanja kičmene moždine. On je hitno prebačen u ambulantu,  a zatim helikopterom u jednu teheransku bolnicu, no ljekarski tim nije ga uspio spasiti.

Nekoliko trenutaka nakon paljbe, Nissan je eksplodirao. Operacija je trajala oko tri minute, a niko osim Fahrizadea, koji je ubijen, i njegovog ranjenog tjelohranitelja nije ranjen niti poginuo.

Čini se kako je eksplozija vozila Nissan, koje je bilo napunjeno eksplozivnim materijalom, trebala oštetiti tim koji je pratio i obezbjeđivao naučnika, kao i mitraljez, kako bi se u potpunosti uništili dokazi na terenu. Ostatci mitraljeza pokazuju da je on proizveden u Izraelu.

Potraga za vlasnikom eksplodiranog vozila pokazala je da se on nalazio izvan Irana prije oko mjesec dana.

Također, Iran Press je dobio dokaze o direktnoj umiješanosti izraelske špijunske službe u atentatu, što u planiranju što u izvođenju istog.

Također, novinari Iran Pressa dobili su informacije i o umiješanosti terorističke organizacije MKO u atentat na čelnika Organizacije za istraživanja i inovacije pri Ministarstvu odbrane Irana, koji je izvršen u petak popodne.

Elektronski list Ra'ju-l-Jeum piše da je osveta za proljevenu krv istaknutog iranskog naučnika iz oblasti nuklearne fizike, Mohsena Fahrizadea, sigurna, ali da Iran neće pasti u zamku Sjedinjenih Američkih Država i Izraela.

Taj list na arapskom jeziku u svojoj analizi bavi se atentatom na iranskog nuklearnog fizičara i piše kako su i evropski i izraelski mediji odmah izvijestili da je atentat počinio izraelski Mossad, uz pritisak Donalda Trumpa, i to s ciljem remećenja kalkulacija i stvaranja napetosti i tenzija u regionu Zapadne Azije.

U nastavku se govori o načinu i vremenu iranske osvete za zločin. List piše kako bi Iran mogao odmah da sprovede određene manje operacije, čak i unutar okupiranih palestinskih teritorija, što bi mogao biti uvod u veću osvetu. Kao što je, kada je ubijen general Kasim Sulejmani, Iran raketirao američku vojnu bazu u Iraku, te je Vašington morao smanjiti broj svojih baza u Iraku sa 13 na 3 i donijeti odluku da povuče 500 svojih vojnika iz Iraka do mjeseca januara.

„No, iranski lideri nikada ne padaju u zamke cionističkog režima i Amerike, i zato neće brzo izvesti operaciju osvete: prvo što je za takve operacije potrebno odgovarajuće vrijeme i odgovarajući ljudi, kako bi one bile uspješne. Drugo, Iran je spreman odložiti osvetu za Fahrizadea, jer će tako postići nešto još vrijednije“ – navodi ovaj list u svojoj analizi.

#balkantimes #bliskiistok #iran #terorisme

[balkantimes]

Američki zvaničnik: Izrael stoji iza atentata na Mohsena Fakhrizadeha

Visoki zvaničnik američke administracije je rekao da Izrael stoji iza atentata na iranskog nuklearnog naučnika.

Televizijska mreža CNN prenijela je izjave visokog zvaničnika američke administracije koji je rekao da Izrael stoji iza atentata na iranskog nuklearnog naučnika Mohsena Fakhrizadeha.

Zvaničnik je, međutim, odbio otkriti detalje o tome je li administracija odlazećeg američkog predsjednika Donalda Trumpa znala za napad prije nego što je izveden i je li pružila svoju podršku.

Prema izvoru, čiji identitet CNN nije otkrio, Izrael obično pruža informacije američkoj administraciji o svojim ciljevima i tajnim operacijama prije nego što ih izvede.

No, odbio je potvrditi je li izraelska vlada to učinila ovaj put, iako je potvrdio da je Fakhrizadeh, koji je ubijen u petak, već dugo bio meta Izraela.

Iranski zvaničnici optužili su Izrael za umiješanost u atentat na Fakhrizadeha, a glasnogovornik iranskog Ministarstva vanjskih poslova Saeed Khatibzadeh rekao je u utorak da će iranski odgovor na atentat biti oštar te da je prst optužbe uperen prema Izraelu.

Amerika očekuje osvetu za Soleimanija

Iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif također je kazao da postoje američko-izraelski napori u cilju eskalcije napetosti u regiji prije kraja mandata predsjednika Trumpa.

Zarif je atentat na Fakhrizadeha povezao sa, kako je to opisao, hitnom posjetom američkog državnog sekretara Mikea Pompea regiji prije dvije sedmice, trilateralnim sastankom u Saudijskoj Arabiji i izjavama izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

"Sve to potvrđuje da postoji ova zavjera, čiji je dio bio i atentat na Fakhrizadeha", rekao je.

Zarif smatra da je savez između Pompea, Netanyahua i saudijskog princa prijestolonasljednika "savezništvo zla".

Nivo prijetnje američkim interesima u regiji ili američkim građanima nije se povećao od napada, zato što je Iran optužio Izrael za atentat, izjavio je američki zvaničnik za CNN.

Međutim, SAD vjeruje da Iranci još nisu osvetili ubistvo generala Qassema Soleimanija, komandanta elitnih iranskih snaga Quds u iranskoj Revolucionarnoj gardi, a to je ono što američke obavještajne službe u ovom trenutku prate, navodi isti izvor.

Američka vlada očekuje da će se Iran osvetiti za ubistvo Soleimanija kako se bliži godišnjica njegove pogibije u Iraku.

No, izvor ističe da su mogućnosti Irana ograničene, jer će inauguracija novoizabranog američkog predsjednika Joea Bidena biti dvije sedmice nakon godišnjice smrti iranskog komandanta.

Zvaničnik je naglasio da bi iranska odmazda protiv SAD-a, posebno ubijanje Amerikanaca, otežala Bidenu ukidanje sankcija Teheranu i pokretanje diplomatskog procesa.

Atentat na naučnika bez 'ljudskog elementa'

Ali, ako Iran ne poduzme ništa, prijetnje odmazdom bi izgledale prazne kod kuće i za zemlje regije.

Izvor je otkrio da će narednih sedmica Teheranu biti uvedene dodatne sankcije, budući da je Trump Pompeu dao bjanko ček da nastavi provoditi politiku "maksimalnog pritiska" na Teheran u naredna dva mjeseca.

Izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova naložilo je svim svojim ambasadama i predstavništvima da podignu nivo sigurnosne uzbune, u očekivanju iranskog odgovora na atentat na Fakhrizadeha.

Fakhrizadeh je ubijen prošlog petka, u operaciji koju su iranske vlasti opisale kao vrlo kompliciranu i s novim metodama.

Trajala je oko tri minute, a na mjestu atentata nije bilo "ljudskog elementa".

Na iranskog naučnika je pucano iz automatskog oružja na daljinsko upravljanje, kada je izašao da pregledao svoj automobil prilikom povratka u Teheran.

Izvor

#balkantimes #iran #bliskiistok #terorisme

[balkantimes]

Iran osuđuje šutnju Međunarodne agencije za atomsku energiju zbog šutnje u vezi atentata

Iranski ambasador i stalni predstavnik u međunarodnim organizacijama u Beču snažno je osudio šutnju Međunarodne agencije za atomsku energiju povodom atentata na njenog nuklearnog naučnika Mohsena Fakrizadea.

Kazem Gharibabadi, kao odgovor na primjedbe generalnog direktora IAEA-e da niko, počevši od Irana, ne bi imao šta dobiti od okončanja inspekcija nuklearnih postrojenja, rekao je: "Na prvom mjestu, očekuje se da će IAEA jasno iznijeti svoj stav o terorističkom činu i najoštrije osuditi taj čin ".

"IAEA ima neposrednu i temeljnu odgovornost za incident", rekao je novinarima.

Iranski visokopozicionirani diplomata dodao je:

"S obzirom na to da je Iran zemlja koja ima najviše inspekcija i ima najtransparentniji nuklearni program ispunjavajući razne obaveze, a njenim naučnicima se prijeti ili se oni ubijaju, a nuklearna postrojenja također napadaju ili sabotiraju, agencija ima neposrednu i osnovnu odgovornost. "

Fahrizadeh, ugledni naučnik u iranskoj nuklearnoj i odbrambenoj industriji, ubijen je u terorističkom napadu u regiji Absard u provinciji Teheran u petak popodne.

Odgovarajući na pozive iranskih članova parlamenta da okončaju dodatne inspekcije Agencije nakon ubistva vrhunskog nuklearnog naučnika, generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Rafael Grossi rekao je u ponedjeljak Francuskoj agenciji za štampu (AFP):

"Razumijemo nelagodu, ali u isto vrijeme je jasno da niko, počevši od Irana, ne bi imao što dobiti od smanjenja, ograničenja ili prekida onoga na čemu radimo zajedno s njima. "

Iranski parlament pozvao je da se ukinu dodatne inspekcije  njegovih nuklearnih postrojenja u okviru tzv. Dodatnog protokola, nakon što je izvršen atentat na istaknutog nuklearnog fizičara.

Iranske vlasti saopštile su da su jasni tragovi cionističkog režima Izraela u atentatu.

Ministar vanjskih poslova Irana Mohammad Javad Zarif izjavio je danas da je vlada te zemlje primorana da implementira zakon koji je usvojen u parlamentu i koji nalaže ubrzavanje razvoja nuklearnog programa i uvođenje ograničenja inspekcijama u nuklearnim postrojenjima.

Zarif se posredstvom videokonferencije obratio učesnicima 6. Foruma mediteranskog dijaloga (MED) kojeg organiziraju Ministarstvo vanjskih poslova Italije i Institut za međunarodnu politiku (ISPI), prenosi Anadolu Agency (AA).

On je u obraćanju kazao da se vlada Irana protivila takvom aktu, ali kako je prinuđena da implementira novousvojeni zakon o ubrzanju nuklearnog programa.

“Nije nam se svidio zakon kojeg je parlament usvojio, ali implementirat ćemo ga u skladu s međunarodnom praksom poštivanja parlamentarnih ingerencija" -  poručio je Zarif.

Šef iranske diplomacije Zarif je i ovom prilikom izrazio spremnost Irana da odustane o ubrzanog razvoja nuklearnog programa i vrati se poštivanju međunarodnog nuklearnog sporazuma ako vlasti Sjedinjenih Američkih Država (SAD) prethodno ukinu sankcije i vrate se sporazumu.

“To je sporazum o kojem se pregovaralo i kojeg smo dogovorili i potpisali. Nećemo ponovo pregovarati o njemu. Ako Zapad želi ograničiti iranski raketni program, mora prvo obustaviti prodaju oružja na Bliskom istoku“, poručio je Zarif.

Kazao je da evropskim zemljama, uključujući Njemačku, Francusku i Veliku Britaniju, zamjera što još uvijek nisu ni osudile prošlosedmični atentat na uglednog iranskog nuklearnog stručnjaka Mohsina Fakhrizadeha, za koje je kazao da je čin međunarodnog terorizma.

Glasnogovornik Vijeća starješina saopštio je da je strateški plan iranskog parlamenta u vezi sa suprotstavljanjem sankcijama prihvaćen na sastanku u srijedu.

Vijeće starješina smatra da plan nije protivan ustavu, te da je prihvaćen od njihove strane, rekao je glasnogovornik Abbas Ali Kadkhodai danas nakon sastanka.

Iranski parlament je nakon atentata na istaknutog nuklearnog naučnika, Mohsena Fahrizadea, pozvao na pozvao da Iran odustane od dobrovoljne primjene Dodatnog protokola.

U 6. članu parlamentarnog plana navodi se kako vlada Islamske Republike Iran, u slučaju da zemlje potpisnice nuklearnog sporazuma ne ispune svoje obaveze unutar sporazuma, koje se tiču normalnih bankovnih relacija, potpunog uklanjanja barijera za izvoz i prodaju iranske nafte i proizvoda te brzog povratka novca u inostranstvu, 2 mjeseca nakon stupanja na snagu zakona, mora zaustaviti dobrovoljnu impelementaciju Dodatnog protokola.

Dodatni protokol podrazumijeva dodatne inspekcije iranskih nuklearnih postrojenja od strane Međunarodne agencije na atomsku energiju pri UN-u, kao i druge ustupke s iranske strane.

U utorak su iranski zastupnici na otvorenoj sesiji parlamenta usvojili strateški plan akcije od 9 članaka sa 251 glasa za, i naglasili potrebu njegove implementacije.

#balkantimes #bliskiistok #iran #terorisme

[balkantimes]

Ekskluzivno: Bidenova era bit će razdoblje pada Amerike

Dr. Saadollah Zarei, univerzitetski profesor i istraživač se u jednom svom tekstu, pozivajući se na mjere evropskih zemalja za  sinhronizaciju sa Sjedinjenim Državama Bidenove ere radi povratka nuklearnom sporazumu s Iranom, osvrće na dokaze pada američke hegemonije tokom Bidenovog predsjedničkog mandata.

Dr. Saadollah Zarei

Desetljećima prije i nakon završetka Hladnog rata, Sjedinjene Američke Države bile su na vrhuncu svoje moći, a većina je zemalja američki politički sistem smatrala "poželjnim", dijelom i zbog političke propagande američkih propagandnih tvrtki, posebno Hollywooda, na opće stanje u Americi, a dijelom je to bilo pokazivanje autoriteta kojeg su SAD pokazale u 2. svjetskom ratu. Sada od te impozantne Amerike nije mnogo ostalo, ni na razini vlasti, ni na razini  nacije.

Pobjeda Joea Bidena i tvrdnje o njenom pozitivnom utjecaju na iranski nuklearni sporazum iluzija je koja je Evropljane navela na pretjerano optimistične izjave, pa čak i do zahtjeva prema Iranu i kršenja njihovih nuklearnih obaveza.

No, svi znaju da je maksimum koji će se dogoditi kad Biden preuzme dužnost taj da u vezi s iranskim nuklearnim sporazumom ne samo da se neće poduzeti koraci za ukidanje sankcija, unatoč tome što je Iran ispunjavao obaveze - već će u ostalim pitanjima Biden također  pokušati nametnuti svoje uvjete. Bit će to nastavak, pa čak i intenziviranje trenutnih sankcija.

Zanimljivo je da su SAD u doba Bidena, sa svim svojim ekstravagancijama koje iznose o Iranu, u vrlo slabom položaju i zapravo nisu u stanju poduzeti nove akcije protiv Irana, a Iran može, koristivši se izuzetnim slabostima Sjedinjenih Američkih Država i Evrope, stvoriti nove uvjete. Da li je Amerika u padu?

Amerika će se u eri Bidena suočiti s rastućim ekonomskim, socijalnim, političkim i sigurnosnim problemima.  Amerika, bilo sa slikom koju je sam Biden predstavio u televizijskim debatama, a koja prikazuje kritično stanje američke ekonomije i njezinu hitnu potrebu za najmanje pet biliona dolara - odnosno otprilike dvostruko više od godišnjeg budžeta - za troškove u kritičnim situacijama, bilo sa slikom koju je Barack Obama potencirao nakon Bidenovog izbora, a koja pokazuje Sjedinjene Države uvučene u duboku socijalnu i sigurnosnu krizu, neizbježno će biti okrenuta unutrašnjim pitanjima, dajući prednost rješavanju domaće ekonomske krize.

Henry Kissinger, prosjek intelekta američke političke zajednice, rekao je Bidenu: „Tvoj prvi prioritet trebao bi biti rješavanje sporova s ​​Kinom, jer Sjedinjene Države nemaju moć pravilno upravljati takvim sporovima u svoju korist“.  Ovaj poziv bivšeg američkog državnog sekretara ukazuje na to da bi SAD trebale napustiti rivalstvo sa "silama" i ne ulaziti u strane izazove na koje ne mogu ozbiljno utjecati. Dakle, prva je stvar da Amerika u eri Bidena, više nego ikad, neizbježno treba rješavati svoja domaća pitanja, što može za Evropu ili zemlje poput Irana, čija aktivna međunarodna i regionalna politika nije zarobljena domaćim pitanjima, te insistiraju na njenom širenju,  biti "nova prilika".

Trumpova era bila je period kršenja međunarodnih sporazuma. Ali, naivno je ako pretpostavimo da su te mjere posljedica nemorala trenutnog američkog predsjednika, te da nije imao stručnu podršku. Jer je njegove postupke kršenja bilateralnih ili multilateralnih sporazuma, i čak nekoliko međunarodnih ugovora u sigurnosnoj i sferi životnog okoliša, podržao Odbor guvernera SAD-a, dok u društvu ima milione pristaša.

Ali sada Biden i mnogi drugi, čak i mnogi republikanci, priznaju da Trumpova "bezobzirna politika" nije pomogla Sjedinjenim Državama da se izvuku iz svoje teške situacije. Jedan od tih slučajeva je pokretanje pitanja poraza politike „maksimalnog pritiska na Iran“ u Americi i Evropi. Onda kada se politika maksimalnog pritiska smatrala "rješenjem" sukoba s Iranom, američko ga društvo, pa čak i Evropa, nisu rado podržavali, samo su pod pritiscima Amerike bili  prisiljeni pratiti Trumpa. Evropska pratnja bila je u tome što je, uprkos tome što je pokazala ozbiljnost u očuvanju nuklearnog sporazuma, odbila otvoriti čak i mali prolaz Iranu.

Sada se priznavanje neuspjeha četverogodišnjeg razdoblja američkih sankcija Iranu može smatrati priznavanjem neuspjeha Sjedinjenih Američkih Država, pa čak i neuspjeha Zapada naspram "otporu  iranskog naroda" sankcijama.

Nekoliko desetljeća prije i nakon završteka Hladnog rata Sjedinjene Američke Države su bile na vrhuncu svoje moći, a većina je zemalja američki politički sistem smatrala "poželjnim", dijelom i zbog političke propagande američkih propagandnih tvrtki, posebno Hollywooda, na opće stanje u Americi, a dijelom je to bilo pokazivanje autoriteta kojeg su SAD pokazale u 2. svjetskom ratu. Sada od te impozantne Amerike nije mnogo ostalo, ni na razini vlasti, ni na razini  nacije.

Čak i sada, većina zemalja zapadne i istočne Azije niti ima povjerenja u američki politički (demokratski) sisem, niti ga odobrava. Sjedinjene Američke Države čak su izolirane i u Latinskoj Americi, a vidimo da su zemlje u toj regiji politički udaljenije od nje što su bliže njenom teritoriju; Meksiko, Kuba, Nikaragva, Venezuela itd. I zanimljivo je da američka vlada desetljećima pokušava u Latinskoj Americi od protivničkih vlada očistiti prvu kariku povezanosti sa SAD-om, ali unatoč visokim troškovima, u tome nije uspjela.

Američka diskreditacija na razini nacija još je dublja. Amerikanci ni u jednoj zemlji u svijetu, čak ni u zemlji poput Velike Britanije, koja se s jedne strane smatra ocem, a s druge strane partnerom Amerike,  ne uživaju popularnost veću od 40 posto, a taj broj u muslimanskim zemljama zapadne Azije nije veći od 15 posto, dok u nekim zemljama u regiji, uključujući Tursku, iznosi jedan posto.

Dakle, ni u kom slučaju ne treba sliku Amerike iz 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća generalizirati i primjenjivati danas. Amerika još uvijek ima moć i zahvaljujući njoj poduzima niz akcija. Činjenica da se monetarna i financijska sjedišta svijeta (Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond) nalaze u Americi omogućava SAD-u da vrši pritisak na druge zemlje, ali budući da ta moć nije istinska, podložna je mnogim interakcijama.

Posljednjih godina, kako su rasle suparničke valute poput eura, juana i rublje, počelo se šaputati  o isključenju dolara iz širokog obima međunarodne razmjene, a svijet se priprema za situaciju kad će velike institucije poput Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda izgubiti monopol, te će ih zasjeniti slične institucije u Aziji i Evropi.

Ono što vidimo je da su Sjedinjene Američke Države u poziciji koju ekonomski teoretičari nazivaju "oštrom nizbrdicom " u smislu da je nemoguće zaustaviti propadanje Sjedinjenih Država. Drugim riječima, ako će Bidenova Amerika manje uznemiravati svijet, to je zato što su Sjedinjene Države izgubile sposobnost da se kontroliraju. Američka vojska sada je prisiljena da, suočavaući se s narodnim grupacijama, napusti Irak; Amerika ne može trenutni proces sankcioniranja drugih zemalja, kao što je Iran, nastaviti još dugo, jer se situacija u svijetu mijenja velikom brzinom; Amerika ne može Saudijskoj Arabiji pružiti efikasnu pomoć kako bi nadvladala potlačeni jemenski narod. Amerika ne može Pašinjanu poslati pomoć u ratu u Nagorno-Karabahu; Amerika ne može u Libanu zabraniti Hezbullahu učestvovanje u vladi; Amerika ne može ukloniti Bašara Asada iz sirijske političke arene; Amerika ne može diktirati svoju politiku čak ni jednoj zemlji, kao što je Iran. Ono što predstoji svijetu je poraz Amerike u Bidenovoj eri. Svijet je prošao kroz teška vremena porazom Trumpove ere u Americi I nalazi se u situciji da može obuzdati jednostranu američku politiku.

 Ekskluzivno balkantimes

#balkantimes #bliskiistok #amerika #trump #bajden

[balkantimes]

Tko je ubio Mohsena Fakhrizadeha?

Špekulacije o Predsjednik Trump koristeći svoje posljednje sedmice na funkciji kako bi se bacio na iranski nuklearni projekt propustio je veću priču – da će Izrael iskoristiti prozor političke prilike da poduzme akciju koja bi se pod Bidenovom administracijom mogla teško izvući.

Simon Henderson

Za ljubitelje izraelske špijunske serije ” Teheran ” na Apple + iz doba COVID- a ideja da izraelski agenti izvode atentat u Iranu ne bi izgledala pretjerano. Ubistvo vrhunskog iranskog naučnika za nuklearno oružje Mohsena Fakhrizadeha rano u petak moglo je biti samo još jedan zaplet. Na prašnjavom putu istočno od Teherana, u sjeni mirnog, snijegom prekrivenog vulkana Damavand, koji dominira horizontom glavnog grada, Fakhrizadehov automobil je zasjeo.

Čekamo potpunije detalje, ali fotografije objavljene na Twitteru sugeriraju da u njegovom automobilu nije bilo preživjelih. Čini se da je još jedno vozilo bombom potpuno uništeno.

OGLAS

Čini se da se Izrael vratio svojoj politici od 2010. do 2012. godine atentata na iranske nuklearne znanstvenike, suspendirane pod pritiskom Obamine administracije kako bi Iran pristao biti član Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana ( JCPOA ), multinacionalni nuklearni sporazum koji je na papiru ograničavao njegove nuklearne aktivnosti. Da bi pojačala pritisak na Teheran, Trumpova administracija napustila je JCPOA  2018. Od tada je Iran povećao proizvodnju obogaćenog uranija i broj operativnih centrifuga. Smatra se da je pretpostavljeni izraelski napad u julu na pogon za montažu centrifuga u glavnom postrojenju Natanza vratio, ali nije zaustavio iranske ambicije.

U prošlosti je Izrael koristio posebno obučene iranske protivnike islamskog režima da rade svoj prljavi posao u Iranu. Profesionalnost i složenost ovog najnovijeg incidenta vjerovatnije su uključivali stvarne Izraelce. Unutar Irana bit će bijesa, možda i neke panike; sigurnosna stega je neizbježna.

U najboljem je slučaju naivno vjerovati (iako neki ljudi to čine) da je Iran svoje ambicije u vezi s nuklearnim oružjem odložio 2003. godine, kada je američka obavještajna analiza zaključila da je rad na dizajniranju oružja zaustavljen – dok je radio na obogaćivanju (kako bi se napravio nuklearni eksploziv) i raketama. (za isporuku bojeve glave) nastavljeno. Tada je Fakhrizadeh bio šef iranskog Centra za istraživanje fizike i izvršni službenik AMAD plana , iranskog programa nuklearnog oružja. Od tada je organizaciona struktura iranskog projekta pretrpjela nekoliko promjena imena; nedavno je bio šef Organizacije za obrambene inovacije i istraživanja.

Iranska javna diplomatija tvrdeći da su njegova nuklearna istraživanja bila mirna, nije se protezala na omogućavanje inspektorima Međunarodne agencije za atomsku energiju da razgovaraju sa Fakhrizadehom. Kao posljedica toga, podvrgnut je kaznama u Rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija i zabranjeno mu je međunarodno putovanje. Njegova imovina, koliko je imao u inostranstvu, bila je zamrznuta. Možda ćemo sada saznati više o njemu.

Što se tiče značaja, ubistvo Fakhrizadeh-a podjednako je s januarskim ubojstvom američkih snaga u Bagdadu Qassem Soleimani-ja , zapovjednika iranske Islamske revolucionarne garde koji je koordinirao destebilizacijskim aktivnostima Teherana u Iraku, Siriji i Libanonu. Teheran se zakleo da će se osvetiti tom napadu, ali to još nije učinio. Uobičajena iranska preferencija da čeka priliku sada mora biti uravnotežena sa željom da se osveti.

Izvor

#balkantimes #bliskiistok #iran

[balkantimes]

Australijske specijalne snage optužene za nezakonita ubistva u Avganistanu

Izveštaj australijske vojske o nezakonitim ubistvima civila u Avganistanu koja su počinili pripadnici njenih specijalnih jedinica, nudi neugodan opis duboko zabrinjavajućih dešavanja skrivenih u dalekim zonama ratovanja, poput naredbi mladim vojnicima da hladnokrvno ubiju nenaoružane ljude da bi se “okrvavili”, pišu svetski mediji.

Hladnokrvna ubistva

Izveštaj sudije general majora Pola Breretona (Paul) navodi da su australijske specijalne snage navodno umešane u ubistva 39 avganistanskih civila, koja su potom prikrivana izmišljenim pričama i podmetanjem oružja, ukazuje Gardijan (The Guardian).

Neki incidenti opisani u izveštaju duboko su zabrinjavajući, ističe list, dodajući da dokazi sugerišu da su pretpostavljeni naređivali hladnokrvna ubistva zatvorenika kako bi se mladi vojnici “okrvavili”, odnosno imali svoje prvo ubistvo.

U osuđujućem izveštaju, kako piše Gardijan, navodi se da su u 23 incidenta ubijena 39 Avganistanaca većinom zatvorenika, bilo iz ruku australijskih specijalnih snaga bilo po njihovom nalogu. Nijedno ubistvo nije bilo u žaru borbe i sva su se dogodila u takvim okolnostima da, ako ih prihvati porota, predstavljaju ratni zločin. Neki od odgovornih za ubistva još su u australijskim odbrambenim snagama.

Komandant australijskih odbrambenih snaga Angus Kembel (Campbell) rekao je da je prihvatio svih 143 preporuka iz izveštaja, uključujući prosleđivanje slučaja u kancelariju specijalnog istražitelja da se razmotre potencijalni krivični slučajevi, jer je njegova dužnost da “popravi stvari”.

Istraga je pokrenuta posle rada vojne sociološkinje Samante Krompvoets (Samantha Crompvoets) koja je u okviru ispitivanje kulture specijalnih snaga čula uznemirujuće navode o ratnim zločinima, poput incidenta u kojem su pripadnici Specijalne vazdušne službe (SAS) zaustavili dva 14-godišnja Avganistanca i pošto su odlučili da bi mogli biti simpatizeri talibani, prerezali im grla.

Pre objavljivanja izveštaja, premijer Australije Skot Morison (Scott Morrison) pozvao je avganistanskog predsednika Ašrafa Ganija da se izvini. Ganijeva kancelarija na Tviteru (Twitter) je navela da je Morison “izrazio najdublje žaljenje zbog rđavog ponašanja nekih australijskih vojnika u Avganistanu i uverio predsednika Avganistana u istragu i obezbeđivanju pravde”.

“Polubogovi” specijalnih jedinica

Do 19 sadašnjih ili bivših vojnika – uglavnom iz SAS-a – suočiće se s krivičnom istragom posle nalaza istrage o ubistvima i zlostavljanjima pripadnika specijalnih snaga u Avganistanu od 2006. do 2013. godine, ukazuje Tajms (The Times), ističući da u znatno redigovanoj verziji objavljenoj u četvrtak, 19. novembra, nisu identifikovane osobe koje su navodno počinile ili naredile ubistva.

Izveštaj objavljen posle više od 500 intervjua i pregledanih desetina hiljada dokumenata i fotografija, više nivoe komandnog lanca je oslobodio sumnje za desetine ubistava, dok je za najgore zločine optužio grupu komandanata patrola – obično iskusne desetare i narednike koji predvode patrolne timove za specijalne operacije, ističe Tajms, dodajući da izveštaj ukazuje da su vojnici pristajali na zločine jer su komandanti patrola u SAS-u “polubogovi” od kojih zavisi vojnička karijera.

Sudija Brereton rekao je da odgovor na pitanje “Da li ima osnove u glasinama o ratnim zločinima”, kada se nalazi uzmu zbirno, glasi “Da, ima”. Ipak, zadatak za krivičnu istragu i procesuiranje ratnih zločina biće prenet na specijalnog istražitelja.

Komandant australijskih odbrambenih snaga Angus Kembel, koji je naredio istragu pre četiri godine, rekao je da su problemi počeli sa “samoživom ratničkom kulturom” unutar SAS-a koja je “pogrešno stavljala fokus na prestiž, status i moć”.

Kembel je najavio da će regimenta SAS-a, koja je bila predmet istrage, biti isključena iz borbenog sastava, reformisana i preimenovana.

Neizvesna osuda

Navodi iz izveštaja sa šokom su dočekani u Australiji koja se pridružila američkoj kampanji u Avganistanu ubrzo posle terorističkih napada na SAD 11. septembra 2001, piše Vašington post (The Washington Post) i ističe da nema garancija da će istraga rezultirati osudama.

Iskazi oko 420 svedoka tokom istrage nisu prihvatljivi na sudu, a i, dodaje američki list, nije izvesno da će čvrsto povezani pripadnici specijalnih snaga svedočiti jedni protiv drugih na javnim suđenjima. Istražitelji su takođe ustanovili da su neki vojnici koristili tehnike za izbegavanje davanja informacija, koje su naučili u slučaju da ih ispituje neprijatelj.

Takođe postoji mogućnost političkog mešanja, dodaje Vašington post i ukazuje da je, prema Hjuma rajts voču (Human Rights Watch), više britanskih vlada ometalo istrage i procesuiranje ratnih zločina u Avganistanu i Iraku. Na primer, šestogodišnja britanska istraga o ponašanju specijalnih snaga vojske tokom avganistanskog rata zatvorena je 2020. a da nije optužen nijedan vojnik.

I australijski istražitelji su svesni da bi uspešan proces mogao biti težak, navodeći probleme u drugim zapadnim državama koje su se učestovale u tom ratu. “Čak i tamo gde su dokazi očigledno jaki i jasni, nailazilo se na zamke, kako političke, tako i u narodu”, navodi se u izveštaju i dodaje da se može očekivati da australijski tužioci naiđu na slične prepreke.

Vojnici SAS-a, kako dodaje Vašington post, imaju svoje pristalice u Australiji. Portparol milijardera Kerija Stouksa (Kerry Stokes) koji je vlasnik više medija i koji je pomogao u osnivanju fonda za pripadnike te jedinice, rekao je da bi taj fond mogao da pruži finansijsku podršku za pravne i druge troškove sadašnjim i bivšim članovima SAS-a.

Neugodno štivo

Pored nalaza istrage važan deo priče su i same izjave komandanta australijskih vojnih snaga koji je koristio reči sramotno, užasno i toksično, ističe BBC, ukazujući da je Kembel počeo izvinjenjem avganistanskom narodu, a zatim rekao australijskom narodu da ima pravo da očekuje bolje od svojih specijalnih snaga.

Posebno upečatljiv deo Kembelovog obraćanja, prema oceni BBC-ja, bio je kada je opisao kako su mlađi vojnici primorani da ubiju nenaoružane civile da bi imali “prvo ubijanje”. On je potom rekao kako su pored žrtava podmetani radio oprema i oružje da bi delovalo da je reč o neprijateljima ubijenim u akciji.

Objavljena verzija izveštaja, iako veoma redigovana bez detalje o određenim incidentima ili određenim pojedincima, sasvim je dovoljna da bi to bilo neugodno štivo za vojsku, vladu i australijsku javnost, podvlači britanski javni servis.

BBC ukazuje i da su drugi učesnici rata u Avganistanu suočeni s optužbama o ratnim zločinima. Međunarodni krivični sud (ICC) ranije ove godine počeo je istragu o navodnim ratnim zločinima SAD i drugih u avganistanskom sukobu. Očekuje se da će biti ispitane akcije talibana, avganistanske vlade i američkih trupa od maja 2003. godine.

Izveštaj Međunarodnog krivičnog suda iz 2016. godine navodi da postoji osnova da se veruje da je vojska SAD sprovodila mučenje u tajnim zatvorima kojima upravlja CIA, kao i da se može verovati da je avganistanska vlada mučila zatvorenike, kao i da su talibani počinili ratni zločin masovnim ubistvima civila.

Uz to Velika Britanija ispituje da li su prikladno istraženi navodi da su specijalne snage te zemlje u Avganistanu izvodile nezakonita ubistva.

Predstava dešavanja u ratnim zonama

Osuđujuća predstava bezobzirne kulture unutar australijskih specijalnih snaga nudi izvanredan javni opis zlostavljanja koja često ostaju skrivene u udaljenim ratnim zonama, ocenjuje Njujork tajms (The New York Times).

Iako izveštaj ubistva nije nazvao ratnim zločinima, to je, kako navodi list, prvi put da je neka članica koalicije pod vođstvom SAD u Avganistanu tako javno i tako velikih razmera optužila svoje vojnike za zločine.

Izveštaj takođe predstavlja upadljivi kontrast u odnosu na kako su se SAD suočile sa svojih 19 godina ratovanja u Avganistanu, ocenjuje Njujork tajms, dodajući da je američki predsednik Donald Tramp (Trump) nedavno pomilovao trojicu pripadnika vojske zbog ratnih zločina i druga nezakonitih dela.

Iako je bilo mnogo više navodu o zločinima pripadnika američkih snaga od onih koje je dokumentovala Australija, malo je njih završilo formalnom istragom, pri čemu vojni zvaničnici SAD takvo ponašanje prikazuju kao retkost. Uz to, dodaje Njujork tajms, SAD nikada nisu išle toliko daleko da eliminišu čitavu jedinicu umešanu u zločine, kako je Australija najavila.

Izvor

#balkantimes #bliskiistok #Australijske #Afganistan #war #rat #Nato

[balkantimes]

U blizini Teherana ubijen istaknuti iranski naučnik za nuklearnu energiju

Jedan od vodećih iranskih naučnika na polju nuklearne energije i raketne odbrane ubijen je danas u atentatu u Damavandu, pokrajina Teheran, usljed oružanog sukoba zasad nepoznatih napadača s njegovim tjelohraniteljima.

U intervjuu za Iran Press, zamjenik parlamentarne komisije za državnu bezbjednost, Šahrijar Hejdari, potvrdio je atentat, koji se dogodio u 14.30 po lokalnom vremenu na Bulevaru Mustafa Homeini u Damavandu, u blizini iranske prijestolnice.

Ispred vozila koje je prevozilo naučnika Mohsena Fahrizadea eksplodirao je automobil-bomba, a zatim su napadači započeli paljbu.

Fahrizade je bio šef Organizacije za istraživanja i inovacije Ministarstva odbrane Irana.

Tokom sukoba između njegovih tjelohranitelja i napadača zadobio je ozbiljne povrede te je hitno prebačen u bolnicu.

Nažalost, medicinski tim nije uspio da ga oživi, te je Fahrizade preselio na drugi svijet kao šehid.

On je bio jedini iranski naučnik kojeg je cionistički premijer Benjamin Netanjahu spomenuo po imenu u jednom TV programu, a izraelski mediji izvještavali da je plan o njegovom atentatu propao jednom prije nekoliko godina. Netanjahu je tada izjavio da je njegovo ime dobio od UN-a.

Prema izvještajima iranskih medija, u sukobima su ubijena 3 ili 4 napadača, kao i 6 civila.

Izvor

#balkantimes #bliskiistok #iran