Tumgik
#Što te nema
torezzal · 6 months
Text
youtube
song of yesterday
0 notes
valiha · 9 months
Text
0 notes
bunny-banana · 1 year
Text
ja ću se šlogirati KO to meni ostavlja komentar ispod ff koju sam započela prije 5 godina 😭
1 note · View note
sinderelaa · 4 months
Text
prepoznaj me tamo gdje me nema
nađi me u sitnicama dnevnice
jer sam ustvari, svugdje
i u kafi koju piješ
i u dimu cigare koji te okružuje
i na tvom obrazu u obliku suze
što ti do zadnjeg centimetra kožu miluje
i u toplom zagrljaju koji ti godi i prija
al' ne možeš sebi da priznaš
u suštini takav si uvijek bio
tražiš i lutaš bez ikakvog cilja
spolja si faca i prštiš samopouzdanjem
a ustvari te znam kao svoj dlan
nemoj da me zaboraviš
i nastavi da me tražiš
90 notes · View notes
tisisvestodruganecebit · 10 months
Text
Jednom sam ti pisao i poslao na zadnju adresu: ''Ako se ikad vratiš, ako nekad shvatiš, javi se.'' Nema potrebe za tim, jer sve što je prošlo, treba da ostane tamo gdje je otišlo.
Hvala što si otišla tiho, bez riječi, upozorenja, jer ja nikad ne bih znao kako da te pustim, a to bi me ubilo.
183 notes · View notes
osjetimojubol · 8 months
Text
jeste li ikad razmisljali o “konceptu” zvanom ljubav?
da, ljubav
kada se spomene ta riječ svima nam se odjednom pojave leptiri, cvijeće ili prelijepe livade
a ni ne shvatamo da leptiri umru prvu ili drugu sedmicu svog života, da cvijeće uvene ili da te prelijepe livade kad tad se osuše i nema života tu
ljubav je ipak mnogo komplikovaniji koncept
to nije samo poljubac, seksualni prohtjev, zagrljaj, riječ, roman ili neki poklon
ljubav je konstantna borba, konstantna!
ako nađemo značenje riječi konstanta to znači da je to nešto što se se ne mijenja, tokom vremena ili bilo kako drugačije: to je fiksna vrijednost.
to znači nikada ne prestati raditi na sebi ne samo zbog sebe nego zbog te osobe koju volite
ljubav nije samo riječ
ljubav je ludost, ustrajnost, lojalnost, sreća, tuga, razumijevanje, podrška, sporazum…
58 notes · View notes
Text
04.05.2024. 00:10 am. "Okej si, mala."
(...)
Da li drvo proizvede zvuk u šumi kad padne, a nema nikog da ga čuje? Da li cela ja, takva kakva jesam, postojim, ako me niko do sad nije stvarno video i doživeo? Evo opet sam se rasplakala. Ubola sam živac, jebeš tu usamljenost koja me prati ceo život. Do sada od svih osećanja, to je bilo uvek najbolnije, to su želje deteta i jedina osoba koja je moja sam ja. Pa čak i to, ako sledimo duhovnost je kao - ko si ti? Da li uopšte postoji sopstvo? Oduzmi sećanja, okruženje, ljude, stvari i šta je još ostalo? Ako izbrišemo sve, počnemo od nule, postoji samo potencijal. Sopstvo, koje, iako je iluzija, takođe je nešto što se stalno menja, stalno teče, stalno evoluira. Možda je moja prednost što nemam nešto čvrsto u šta bih se uobličila.
(...)
Nedostaje mi taj život od pre, nedostaje mi da budem zdrava, da živim. Ali i sad živim, i sad sam živa, zar ne? Evo ovaj tren. Bolest mi je dosta toga i uzela i dala. Zar mi nije uzela toliko iluzija, zar mi nije pomogla da pogledam mnogo dublje u sebe, u život, u stvarnost, zar mi nije dala iskrenost, a oduzela izgovore i obmane, pogotovo sebe? Tačno je da sam drugačija osoba nego pre svega ovoga, vrednujem drugačije stvari i drugačije posmatram mnogo toga iako sam se tako dugo trudila da budem neka koja više nisam. (..) Biće kako mora, kontrola je odavno iluzija koju sam takođe izgubila. Ja kontrolišem evo ovo, jedino ovo, a i ovo je previše kompleksno da bih do kraja sebi davala zasluge. I to je Bog, to je ta, kao, ljubav prema "sebi". Volim to u meni što me prevazilazi. 
(..) sve sam zbrkala u sebi i iz nekog štita povredila sve uključene. A opet bez neke ekstremne megalomanije jer nisam samo ja sjebala, doneli su i oni svoju prošlost, svoje traume, svoje želje, snove, strahove, tripove i sve se lepo zbrčkalo u jednu čorbu gde više ne znaš šta je čije i od koga je počelo uopšte. Vasko Popa je rekao "vrati mi moje krpice", sad razumem tu pesmu na jednom totalno novom nivou. To su puste želje i pozivi, nema na kraju moje, tvoje. Kako ide ona pesma, od Dade Glišića, ček da guglam tekst. "Nema moje i tvoje, kad ljubav prođe, sve je ničije, i samo hrabri se bore al' tvoje srce za moje nije". Jebeni Dado Glišić. 
(..) 
Terapeutkinja je rekla da vizualizujem sebe kao drvo koje je nekako uzemljeno, postojano, stabilno, zajedno smo došle do te vizualizacije. Malo me je trigerovala danas ali ajde, možda ima nešto u tom geštaltu zbog čega vredi istrajati. Dopada mi se što nema predubeđenje o tome ko sam i što sam do sad bila skroz iskrena sa njom. I sa sobom, isto. Dopada mi se što se osećam pozvano na to, kao da mogu da dođem "as I am". Come as you are. Pitam se da li može da me razume, ali definitivno me oseća, i vraća mi, imenuje, to što dobija. To je dobro, možda mi to treba. Ranije je dosta bilo fokusa na to da nisam ja kriva itd, sistemsko viđenje i shvatanje i nekog uzroka i posledica, ovde je kao ok, da, i? Šta ćeš s tim? Pogledaj u sebe. Neka tvoja glava bude samo tvoja briga.. ne daj da joj govore, neka sama otkrije, Kaća.
12 notes · View notes
pathofpatience · 10 months
Text
„Riječ tuga se Kur'anom zabranjuje: ”I nemojte se žalostiti i nemojte tugovati! Vi ćete biti gornji, ali samo ako budete vjernici!“ (Ali Imran, 139) – ili negira: “Allahovi miljenici ne treba da se plaše i ne treba da tuguju!” (Junus, 62.)
Tajna navedenog leži u tome što tuga i žalost nikako nisu korisni po srce i šejtan najviše voli kada jedan vjernik zapadne u tugu i očaj kako bi ga omeo i zaustavio u njegovom hodu i napredovanju. Allahov poslanik s.a.w.s., se utjecao Allahu dž.š., od ove bolesti riječima: “Allahu moj, tražim zaštitu Tvoju od brige i tuge!”
Tuga slabi srce, otežava odlučnost, slabi volju i šejtanu nema šta draže od tuge u koju zapada vjernik. Stoga, budite veseli i radosni i optimistični i imajte lijepo mišljenje o Allahu dž.š.. Imajte pouzdanja i oslanjajte se na Allaha dž.š., naići će te na sreću i zadovoljstvo u svemu…
- Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje
54 notes · View notes
tenjenedvadesete · 19 days
Text
Ne dolazi mi u snove.
Pusti da vjerujem da se desilo najbolje po mene,
Da smo zato daleki, da nikada nismo postojali.
Pusti da ponovo sazidam tvrđavu mojih želja,
I pusti, neka, bolje je
Što te nema tu.
12 notes · View notes
lifeinbooks · 4 months
Text
Tumblr media
Moraš prvo da se otmeš.
Da te svi izgube,
nitko da te nema.
Moraš od svakog da odeš
i da sebi oprostiš
što si otišao
Što te nigdje nema
što nisi tamo gdje si
potreban
Moraš da odeš
i da budeš sam
Da vidiš ko si
I onda sebi da
oprostiš
Što si
to što jesi
•Otimanje, Draško Sikimić
Italy 2024 🇮🇹
14 notes · View notes
cigarete-i-poezija · 11 months
Text
Dragi pjesniče,
Ovo pismo pišemo tebi,
Ponovno padaš u mračnu komoru duše svoje,
Depresija navlači zavjese i bdije nad srcem,
Gušim se cigaretama i zatvaram prozore slobode,
Nestajem polako i mnogo se bojim,
Povrijedio sam sebe,
Polako nestajem,
Isparavam i vraćam se u oblake,
Suze poput kiše,
Kvase zelenu površinu,
Nadam se da će rasti cvijeće,
Živim od bola,
Teško razumijem osjećaj sreće,
Bojim se sebe,
Bojim se života,
Nepoznat pojam,
Empatije prema sebi,
Naučen da šutim i pušim,
Izgleda da uživam,
Da sam sebe mučim,
Duša me boli kad pišem,
Ali eto izgleda da ipak,
Lakše kroz stihove dišem.
Dodaj mi olovku i papir,
I pusti me da kroz stihove sviram klavir,
Ne znam pričati o tome kako se osjećam,
Često govorim izvini,
I mrzim sam sebe,
Mnogo plačem,
I kvarim sliku,
Mladića punog života,
A u glavi smatram,
Da je živjeti sramota.
Nisam dobro i često sanjam crnilo i tamu,
Valjda zato volim bacat tintu na papir,
U potrazi za spokojom koji čitav život tražim,
Život mi mira neda,
Proganja me uspomena prijatelja,
Često ga sanjam i budim se u suzama,
Pitam se gdje je nestala ljubav,
Koju sam gajio prema sebi,
Pitam se i čime sam tebe zaslužio,
Da me trpiš,
Kada ne mogu trpit sebe,
Pitam se gdje je moj bog,
I zašto je cigareta moj porok,
Kada li sam izgubio svoj oklop?,
Često sjedim a sve manje pišem,
Jebiga teško mi je,
Pitam se nekad zašto dišem,
Od satova koji kucaju,
Stvorio lažne bogove u glavi,
Postao sam svoj rob,
I polako u ovim stihovima kopam svoj grob.
Jebiga u životu kažu,
Misli dobro i dobro će doći,
A svaki put kada o dobrom mislim,
Suze lice kvase,
I nestaje mi prostora na ovom papiru,
Nemam više smisla za poeziju,
Ali na ovom papiru ispoljavam dušu,
I lijem suze,
Duša me boli,
Ali volim,
Svaki ovaj napisani stih,
Svaku bolnu uspomenu,
I svaku ljubavnu pjesmu napisanu,
Živim da volim,
Teško je i mnogo boli,
Ali dišem,
I pišem,
Pa eto ispadne sve uredu,
Imam tebe pored sebe,
Tješiš me i govoriš da će sve biti okej,
Možda i život ipak nije toliko mračan,
Samo pazi se,
Ljubi,
Voli,
Svaku zraku sunca,
I slušaj svaku pjesmu ptica,
I dobro upamti,
Neko te voli i o tebi misli,
Svanulo je divno jutro nema veze što je vrijeme tmurno,
Nemoj da se ubiješ danas...
Puno ljubavi šaljem svima.
41 notes · View notes
kubi95-2 · 10 months
Text
Počelo je da me čudi kako su se stvari promijenile... Nisu više onakve kakve su bile. Radujem se čak i suncu što me budi. Radujem se svakom danu novom, svakoj novoj stvar koju mi žiot nudi. Zahvalim se Gospodu na tome i zamolim da me jutrom tvoj glas budi.
Da preko dana bude tebe sve više, jer uz tebe je sunce, nema više kiše. Da tvoj osmijeh uljepšava mi dane, da kraj tebe svako jutro sada svane. Da se na tvom licu vidi sreća, dok se smiješ sa mnom zajedno. Da sam bilo gdje, meni je svejedno, jer želim uspomene, da imam čega da se sjećam.
Da se sjećam s tobom radošću u očima, da te čuvam i grlim danima i noćima. Da si u svakom mom danu, ja u tvom, da sam tvoja mirna luka, a ti moj dom.
39 notes · View notes
capatazzzzz · 1 year
Text
Jebi se, Nina.
Neka se jebu tvoje ruke i trbuh i kosa.
Jebo te tvoj fakultet. Samo 30 slova, a tolike knjige.
Jebo nas oboje smisao za kombiniranje.
Jebo te tvoj dečko, vjerojatno neki hipster koji misli da je maslačak najbolja salata na svijetu i obožava prirodu.
Jebo te ormar u koji se sakrivaš kako bismo razgovarali.
Jebo te tvoj mazni glas.
Jebala te nova godina na vikendici.
Jebo te način na koji se krećeš između kafanskih stolova.
Jebalo te izluđivanje koje to izaziva.
Jebala te zahvalnost koju nikad nećeš iskazati jer nemaš petlje da potpuno poludiš. Pravi, jebi se, salatu od maslačka na vikendici.
Jebo te tvoj broj telefona.
Jebale te tvoje poruke koje zvuče kao dahtanje pod prstima.
Jebali te ranojutarnji razgovori s muškarcima koje ne poznaješ.
Jebo opet novu godinu.
Jebem svaku misao o tebi i to što znam nešto o rasparenim čarapama u kojima stojiš dok režeš meso za večeru.
Jebi se, Nina, jer nikad se nećemo voljeti dok nas ne zaboli.
Jebale te električne instalacije u tvom stanu i prošli životi koji nas plaše.
Jebo Lisabon, treba ga bombardirati da vidimo hoće li tada biti romantičan.
Jebeš mene, jer mogu biti lud toliko da mi nedostaješ, a da te nikad nisam dodirnuo, da čak ne znam ni kako izgledaš na dnevnoj svjetlosti.
I jebeš dnevnu svjetlost. Tad su ljudi budni a ja želim da nema nikoga.
Jebeš i to što ipak želim da si ti ovdje.
Jebeš to što si moguća iznimka.
I, opet, jebeš mene jer mogu vjerovati u sve to..
63 notes · View notes
bojesvemira · 3 months
Text
Toliko me život iscrpio, od ljubavi do pronalazenja same sebe u pubertetu. Od prijateljstva do tuge, od ukocenosti i živahnosti od uzbudjenja i malaksalosti. Kada bi me pitali od čega najviše možda od tog osjećaja da nikome i nigdje ne pripadam, taman kada pomislim nešto me povuče sebi kao crna sjena koja mi pruža utočište samo u njenom zagrljaju. Uvijek sam htjela da samo imam dovoljno novca za par stvari, to su avionske karte, krofne u Rimu i za vuneni džemper. Ali kako odrastam želje su mi veće i veće valjda mi je jedina satisfakcija ovaj uspjeh, ne znam majku mu….
A od ljubavi nisam puno očekivala šta više poruku dnevno, ruku u ruci i koji cvijet. Sada ne mogu više pišam se na te standarde, hoću najmanje sto i dvije poruke dnevno, sto i dva poljubca, da dođe kad treba, da me razumije više nego iko ikada, da sa mnom i putuje vikendom u druge gradove, države na ostrvo ne bi li našla kokos i u njemu svoju dušu vjerovatno kada bi ga i našla prazan bi bio. Dosta mi je više tog stresa, tuge, bijesa u ljudima dosta mi je sjediti gledati u jednu tačku ili pričati o ovim problemima gdje sam nestala i da li ću se pronači možda sam isparila skroz možda nikad neću moći naći se ali hajde da ne pričamo o tome, hajde da putujemo da dok gledamo jedno u drugo vidimo samo daleki jug, prošle godine sam se osjećala tako pronađeno ali sa pogrešnom osobom stalno sam putovala, pila jeger i plesala. Hoću i ove godine, da ljeti plešem po otoku bosa i gola, da mi kosa dotiće ramena i da brojim nove benove od sunca hoću da me nema kao što me nije bilo ni sada. Hoću da me nema u gradovima koji me vole, i hoću da nas nema kada rane nas bole.
8 notes · View notes
pisemdaklepostojis · 11 months
Text
U meni bije želja da ti kažem sve
Što ti meni prešućuješ
Znaš ti o čemu ja pričam što je najgore
Nikad se voz neće vratiti unatrag
Ako ga jednom propustiš
On odlazi ti ostaješ gdje jesi
Da čekaš sljedeći
Neće biti isti, ali će te možda odvesti na istu destinaciju na kraju
Ja bit ću tu da te dočekam na vratima mog grada
Slagat ću da sam morala ostati duže na poslu
Samo da bih ti rekla jedno kad te vidim
Posljednji put ti šaljem pjesmu
A ti čitaj između redova 💫
28 notes · View notes
pustapoljanade · 1 year
Text
"Kad insan sebi nešto utuvi u glavu, nema te sile ni tog išareta koji mu to može istjerat' iz glave. Čitav svijet da se okupi pred njeg' i da mu horski ponavlja da ne valja tako, i da mu sve dokaze iznese pred oči, riječi će se odbijati od njegove uši kao što se kamenčić odbije o zid, ne ostavivši ni najmanji ogreban trag. A ništa se čovjeku ne utuvi u glavu, toliko duboko i toliko lako, koliko ljubav, i koliko žena."
- Adis Ahmethodžić
34 notes · View notes