#labudovi

[zanimljivaekonomija]

Prvi Zemunski polumaraton 4. septembra

Sportsko udruženje “Taurunum Runners”, uz podršku Turističke organizacije Beograda i gradske opštine Zemun, 4. septembra organizuje 1. Zemunski polumaraton.

Ideja ove sportske manifestacije je da se atletika, kao bazični sport, omasovi i približi svim stanovnicima Zemuna i ostalih beogradskih opština, a naročito najmlađima od 7 do14 godina. Pored glavne trke na 21.1km, u program su uvrštene još dve takmičarske discipline, seniorska trka „Zemunska sedmica“ na 7km i „Trka budućih šampiona“, koja će biti organizovana, u zavisnosti od uzrasta dece odnosno razreda osnovnih škola, na deonice od 200, 400 i 800 metara, a koja će ujedno imati i humanitarni karakter jer će biti organizovano prikupljanje novčanih sredstava i garderobe za obolele mališane, kao i za najugroženije sugrađane.

Zemunski kej ugostiće više od 700 trkača iz Srbije i regiona i pružiti im priliku da osete duh starog Taurunuma. Ruta svih trkačkih disciplina ići će, većim svojim delom, duž Zemunskog keja, uz sam Dunav, kako bi svi učesnici imali pun doživljaj trčanja lepom i zelenom obalom uz pogled na Lido, Ratno ostrvo, Milenijumsku kulu na Gardošu, kao i druge turističke atrakcije Zemuna, poput mnogobrojnih prelepih labudova, koji su simbol i maskota događaja.

Start „Trke budućih šampiona“ je 04. septembra u 9 časova , dok će trke „1. Zemunski polumaraton“, kao i „1. Zemunska sedmica“, startovati u 10 časova. Startno-ciljna zona i kapija će biti ispred restorana "Venecija" na Zemunskom keju.

Dodatne informacije nalaze se na veb sajtu  https://www.zemunskipolumaraton.com/

#zemun #polumaraton #zemunskipolumaraton #taurunum runners #atletika #running #trčanje #labudovi #restoranvenecija #lido #gardoš #turizam #tob #druženje

[radiogornjigrad]

Friedrich Hölderlin: Polovina života

Polovina života . Žutim kruškama i naramkom divljih ruža zemlja se jezeru pruža, vi labudovi dražesti puni od cjelova pjani uranjate glavu u svetotrezvenu vodu. Jao, otkuda mi kad zavlada zima cvijeće, otkud mi svjetlost sunca i zemaljske sjene? Bedemi stoje nijemi i hladni, na vjetru stjegovi zveče. . (Prijevod: Blanka Will)

View On WordPress

#blanka will #Friedrich Hölderlin

[borningame]

Bijeli labudovi | Pionirska dolina ZOO

#youtube

[zvoneradikalni]

Labudovi u sukošanskom jazu!? 😮😮😮

Labudovi u sukošanskom jazu!? 😮😮😮

View On WordPress

[butilovetoeat]

Lunch time #swan #swanfamily #labudovi #danube #dunav #reka #river #riverdanube (at Reka Dunav / Danube river) https://www.instagram.com/p/B1d2gjpnFf3/?igshid=16og86s7wxzd9

#swan #swanfamily #labudovi #danube #dunav #reka #river #riverdanube

[da-da-sk]

© da-da-sk

#da-da-sk #labudovi dunava

[siziliste]

"A ljubav? Ona je posle došla, ljubav. Videste li je? Ona je magla koja je pala na Rim. U mramoru je i u telesima. Jeste li čuli? U ljubičastim žilama je. U belim kao labudovi rebrima, i na člancima rumenim od strasti. U Rimu je poprskana krvlju. Ko je taj, ko još ima snage, mladosti i čari za ljubav? Ko je taj, ko će i nad toplim, uzburkanim grudima ženskim, orošenim sa kapljicama ledna, luda, besomučna, slatka znoja, ostati vedar i mlad? Ah da, ljubav je došla. Sećam se, bio je Božić. U tuđini ona nepoznata došla je da me uteši, jer sam plakao na vešalima koja su nicala negde. I znala je dobro šta čini. Ne, nikad devojče ne može dati te čari. Tek jad, očaj i želja za izgubljenim dovode do ekstaze. Ne, dok se ne sruši brak, mira biti neće. Za rumene čase i prigušene krike, mi smo dali đavolu dušu. Mira, jedna mati, kad ne voli oca deteta svoga, nikad više do smrti naći neće. Ne, nije ljubav Bog, ni životinja, ni ludilo; ona je magla, magla krvi, mladosti i neba. Zavije sve, te je drago živeti. No magla ostaje večito teška, punaslasti i bola i vezana sa nebom. Ona je često plakala. Ah, nije to bio plač, no grdne krupne suze, grozno velike, navru na njene oči i uzdrhte na trepavicama, dok se otkinu. I danas kad zažmurim, oblije me neka iznemoglost misleći na taj dan. Osećam njene zapupele obraze na mome čelu, osećam grčenje lakih, tako strašno kao laste lakih ruku, oko moga vrata. Vidim ona čista usta, tako čista, bez onog bolnog, naporonog osmeha dragana, a na trepavicama dve grdne suze, pa mi je ponekoliko dana tako grozno teško. Da li ima duša časti? Ko zna. Ali telo ima. U crnom ogrtaču, sa skromnim odelom - jer sam ja videvši njenu đačku sliku, zavoleo to odelo sa suknjicom uvek malo ugužvanom. Očešljana, tiha i uplašena, ona će uvek preda mnom stajati kao bolna jedna senka maglovita, kako gleda kroz prozor i tiho kaže: "Osam sati... treba da idem". Da, jesen je. Opet život bez smisla. Sve to ne zavisi od mene ni od nje."

#miloš crnjanski

[happywishfull]

Labudovi

[asweetjane]

Zašto mi nežni labudovi večito moramo da patimo zbog (i pažljivo koristim tu reč) glupih ljudi

#misli

[prosaperpedem]

Ljudožder

Ponoć je možda već bila i prošla, Gustave to sa sigurnošću nije mogao znati, dok je pripit izlazio iz gostionice i zateturao naizgled u nepoznatu smjeru širokom lyonskom ulicom. Predugo je prošlo otkako nije slobodan hodao noću gradom, sretao džepare, kurve, beskućnike koji spavaju pod ćoškovima zgrada i prolazima između kuća. Predugo je prošlo otkako je okusio vino, pravo vino. Mogao bi svratiti do neke od ovih dama, pomisli, no prođe ga ta misao prije no što po njoj stigne djelovati. Već je bio izbio na obalu Saône pa prati nekoliko labudova što uspavano klize po vodi do mosta kojim će prijeći natrag u svoj stari život. Mjesec je bio mlad i labudovi na crnoj vodi kao da su bili od srebra. Dok njegove cipele pod sobom grabe kamenje mosta, Gustave slavi svoju prvu malu pobjedu u novom životu.

Ostavlja iza sebe Loyasse na kojem je prije mnogo godina, još kao dijete, sahranio oca, nasilnog pijanicu, i shvatio da mu je samome ionako bolje, ostavlja kaznionicu u kojoj je završio jer je u metežu slučajno ubo nekog žandara tridesetčetvrte. Ostavlja kurve i ostavlja zatvorske kolege, silovatelje i ubojice vlastitih žena i djece, lopove i razbojnike, i robespjerovsku rugalicu o revoluciji koja proždire svoju djecu. Ne, ne jede revolucija nikoga, znao je Gustave i ranije. Ljudi, ljudi su djecožderi, ljudožderi; ljudi, budale zavedene idejama; i sam je to ranije bio. Još mu je obaviti neke sitnice i, ako sve bude išlo prema planu, …

Nije da nije strepio, naravno da jest; otkako je napravio prvi slobodan korak, crv sumnje počeo mu je nagrizati pamet; što ako se za ovih nekoliko godina sve promijenilo? Što ako ga žena ne čeka kako joj je naredio da mora? Ta, za sve ove godine nije ga ni jedanput posjetila. Opteretile su ga sve te noći bez poljupca, bez dodira. Prošlo je vrijeme nekako, ne zna ni sam, nekako bestjelesno, u razmišljanju. Pomiren je već sa činjenicom kako mu sigurno više nije vjerna, kako je njegovo mjesto u postelji sigurno zamijenio netko drugi, netko tko sebe nije okaljao zločinom, i pomalo mu je sad i svejedno, pripit je i bit će drugih dana kad će o tome razmišljati trezven.

Onoga je dana, po uhapšenju, čuo kako su neki od svilara pravdali svoja djela podnevnim suncem koje ih je zaslijepilo i opilo im tijela i mozgove, pa su tako mahniti i slijepi ubili. Gluposti. Njega nije opilo ni sunce, ni žega, nego kužna srdžba koja je okuražila rulju da postupi kako niti jedan od njih sam ne bi. Glavom izgubljenom u razmišljanjima o onom danu, opijen vinom i noćnim nebom s toliko zvijezda, bez mjesečine, stigao je pod pozor kuće koju je nekada mogao zvati domom. Nikada to više ne će moći.

Kroz susjedno je dvorište došao do svojega i umalo ga je ugrizao pas. Pametna je Laura, možda i više od njega, živinu je nabavila da ih čuva noću od nepoželjnih gostiju. Nije dugo prošlo dok lavež mrcine koja se htjela otrgnuti s lanca nije na vrata dozvao gazdu. Pojavio se na vratima Gustavov šurjak, i laknulo je Gustaveu što ga ipak nitko nije zamijenio u postelji.

Laura je bolesna, već duže vrijeme. Dugačak hodnik do sobe gdje je spavala gazio je, čini se, duže nego most na Saôni. Na vratima mu odlutā pogled na krevetac pod prozorom u malenoj sobi, a pod poplunom bijelo lice djeteta. Prvi put Gustave vidi svoga sina; savlada ga radost i pohita zagrliti svoj porod. Daske na podu zacvile i maleni se, mamuran od sna, nađe u očevu čvrstu zagrljaju. I što ga je jače Gustave grlio, to se čedo više migoljilo i cvililo. Laurin malaksao glas pokušao ga je umiriti, „to je tvoj tata“, ali dijete je plakalo i udaralo rukama Gustavea o prsa i ugrizlo ga za rame. „Nisi ti moj tata!“, vikao je. Dijete viče, a otac ga sve više privija o prsa. Gustavov je stisak postajao sve snažniji i sinove su mu riječi opile mozak i ruke. Opet je i sam dijete, i leži na podu. I njegov ga otac udara nogama, a on viče „mrzim te, ti nisi moj tata, mrzim te, mrzim“; i čuje negdje iza decrescendo Laurina glasa. Osjeća Gustave očeve cipele na svojim malim prsima i čuje svoju, dječju vrisku. Suze mu teku niz obraze; i zatvorska mu je košulja mokra od dječjih suza.

U jednom se u Gustaveu nešto pretrgnulo, u trenu je sve postalo jasno. Nema više galame u mozgu, nema očevih čizama koje ga udaraju, nema dječjeg plača ni Laurina glasa. Ne postoji prošlost, i ne postoji budućnost. I ne postoji ni sadašnjost. Sve je zatvoreni krug, i sve se vrti u krug, i sve se ponavlja. Svjedočit će Gustave tomu do kraja svoga života; koščate ruke koje gužvaju bijelu svilu; slika prljavih prstiju oko bijelog dječjeg vrata ponavljat će se pred njegovim sklopljenim očima zauvijek, i kada ih posljednji put sklopi, kada ponovno legne s Laurom u zajedničku postelju, preko, na Loyasseu. Zauvijek će Gustave ostati ljudožder.

[radiogornjigrad]

Abdulah Sidran: KAD PISAC NADIJEVA IME VOJNOJ FORMACIJI

Abdulah Sidran: KAD PISAC NADIJEVA IME VOJNOJ FORMACIJI

Druge godine dogovorenoga Rata protiv Bosne, na Dobrinji, koja je živjela u paklu dvostrukog okruženja, vojnik Nedžad Ibrišimović, u svojstvu nekog nižeg komandira, dobi zadatak da za svoju neveliku grupu boraca smisli ime. Dumao veliki pisac danima i noćima, sva mu lijepa imena već zauzeta, imaju Crni labudovi, imaju Džamijski golubovi…Vukove, kurjake, tigrove..uzimao ko je htio, na sve strane.…

View On WordPress

#abdulah sidran #Nedžad Ibrišimović

[danel-fashion-design]

DANEL 

Danel Fashion Studio

Marama od 100% prirodne svile

Motivi ručno oslikani po Vašoj želji

Crvena svila

Labudovi

Dimenizije

80X80 - 60 KM

70X70 - 50 KM

60X60 - 45 KM

50X50 - 40 KM

[kafaiknjiga]

Znate, s ovom preporukom da se minimalno izlazi tokom dana i samo zbog neophodnih stvari/obaveza...i tako se izađe na kratko...i ne mogu neke stvari da ne zapadnu za oko...⁣ ⁣ Jeste, stiže proleće, budi se priroda, sve to stoji, ali... sećate se da sam skoro radio recenziju filma "Princeza Mononoke"? Jedan od glavnih motiva je odnos čoveka i prirode, i šta se desi kada čovek prekorači granicu...⁣ ⁣ A onda čujete kako u Evropi, u mestima gde se čovek privremeno povukao (manji saobraćaj, manje zagađenja, manje bacanje đubreta, manje buke), priroda se za kratko sama od sebe oporavila. Čujete kako je voda u kanalima Venecije ponovo postala bistra, vratile se ribe i labudovi...⁣ ⁣ Ove slike su sa Novog Beograda, verovatno prepoznajete i koji je deo. Znate kako je ovde živo i koliko ima i ljudi i saobraćaja. A vidite šta se dešava kada se čovek malo "smiri" sa svojim aktivnostima.⁣ ⁣ Opet, možda je sve ovo samo subjektivni osećaj, tipa da je vazduh svežiji i trava zelenija. ⁣ Ne krije se nikakva filozofska misao iza ovoga, znate... ovaj post je namerno bukvalno racionalan pogled na situaciju.⁣ Nekako da se čovek zapita da li smo mi zaista svesni šta radimo sa prirodom...⁣ ⁣ (Da li je?) Ironija je što sam tek sa ovim danom nekako počeo da možda razumem jedan deo knjige "Tao Te Ding" o ravnoteži...ili možda i nisam, šta znam, zaguljena je knjiga, možda sam sve pogrešno protumačio, sporo se čita, ko zna kad će i da li će njena recenzija.😁⁣ ⁣ Idem da čitam neki triler i jedem slatko, zabolela je glava od ovoliko razmišljanja, moždane ćelije su počele da se bude i otvara se čakra trećeg oka... ništa kao palačinke i Netflix, pravi lek da mi umiri i ubije višak moždanih ćelija...😂😂😂 Ne valja ako se čovek "probudi", nije to dobro za tehnologiju... (at Belgrade, Serbia) https://www.instagram.com/p/B97JkCOJQrX/?igshid=9caekc1pwekj

[rukopisi-ne-gore]

Serbian colour vocabulary - white

,,Što se bijeli u gori zelenoj? Al su snijezi, al su labudovi? Da su snijezi, već bi okopnuli labudovi već bi poletjeli. Nit su snijezi, nit su labudovi nego šator age Hasan age.’’

‘’What's so white upon yon verdant forest? Snow perhaps it is or swans assembled? Snow would surely long ago have melted. And a flight of swans would have departed. No! not swans, not snow it is you see there, 'Tis the tent of Aga, Hasan Aga’’

                                              Hasanaginica, South Slavic folk ballad

Serbian - English

бели/бео, бела, бело (beli/beo m, bela f, belo n) - white

бела кафа (bela kafa) f - white coffee бели свет  (beli svet) m - wide world (lit. white world) бели лук  (beli luk) m - garlic бела техника  (bela tehnika) f - white ware, white goods (lit. white technics) бела врана  (bela vrana) f - black sheep (lit. white crow: however, expression ‘‘crna ovca’‘, the literal translation of black sheep, is also popular in Serbia) бели медвед  (beli medved) m - polar bear, ice bear (lit. white bear) бело месо  (belo meso) n - white meat, light meat у по бела дана  (u po bela dana) - in the middle of the day, in broad/plain daylight (lit. in the middle of white day) гледати бело (gledati belo) - to stare blankly (lit. to look white) бело робље (belo roblje) n - white slavery подићи белу заставу (podići belu zastavu) - to hoist a white flag бели Божић (beli Božić) m - white Christmas бело злато (belo zlato) n - white gold бело вино (belo vino) n - white wine принц на белом коњу (princ na belom konju) - white knight, prince Charming (lit. prince on a white horse)

English - Serbian

white lie - безазлена лаж / bezazlena laž (lit. bela laž) white-collar worker - административни радник / administrativni radnik white-knuckle (journey, ride) - узбудљиво, застрашујуће (путовање) / uzbudljivo, zastrašujuće (putovanje) white noise - бели шум / beli šum (lit. bela buka) white spirit (liquid) - разређивач / razređivač (lit. beli duh) white cap - морска пена / morska pena (lit. bela kapa) White House - Бела кућа / Bela kuća to bleed someone white - the only thing I can think of right now is opelješiti nekog / опељешити неког white wedding - традиционално венчање / tradicionalno venčanje (lit. belo venčanje) egg white - беланце, беланац / belance, belanac the white of one’s eyes - беоњача / beonjača white elephant - I don’t think Serbian has some special expression for this (at least not one that I know of), the only thing that I can think of is promašena investicija / промашена инвестиција (lit. beli slon)

*if someone knows more examples or can provide better translation for some of the expressions, please let me know

**also I’m sorry about ‘‘Hasanaginica’‘ I just love that ballad

#those are mainly notes from my translation classes #so these are mostly approvedTM #but i added some #serbian #srpski #my (text) posts

[brbljivica]

Tifus i labudovi... sve potječe s istog mjesta.

Thomas Harris - Kad jaganjci utihnu

#magicletters

[harmonicthemes]

Labudovi na Dunavu 008 by Katarina 2353 on Flickr. 

#color #blue & white