#Udba

[drazen-katic]

#Udba https://www.instagram.com/p/CoxkO51stLT/?igshid=NGJjMDIxMWI=

#udba

[peterjancic]

Kariera Putina veliko pove o Udbi in o nas

Sta bila Tomaž Ertl in Janez Zemljarič državna in partijska funkcionarja ali agenta politične policije?

Dimitrij Rupel je bil zunanji minister prve demokratično izvoljene slovenske vlade Lojzeta Peterleta, ki je izvedla osamosvojitev države. Zunanji minister je bil pozneje še večkrat v vladah Janeza Drnovška in Janeza Janše. Bil je tudi župan Ljubljane in veleposlanik v ZDA. Je avtor številnih knjig. V preteklosti je bil tudi urednik. Denimo, Nove revije, ko je izdala znamenito 57. številko. Na…

View On WordPress

#Janez Zemljarič #Milan Kučan #SDV #Tomaž Ertl #Udba #Vladimir Putin

[ludiharambasha]

The only film that is critical of communism that I have ever enjoyed and felt had some valid critiques and had artistic merit (as someone who aligns themselves with communism) is "Tito and I". Most Western Art that criticizes communism makes me deeply uncomfortable at the very best, angry and annoyed at worst, from the on-the-nose, half-baked metaphors (looking at your mediocre ass, Orwell) that are pushed down the audience's throat, the threadbare understanding of how communist societies worked/work, the demonization of revolutionaries, the oftentimes racist or xenophobic depiction of the characters who come from the society the author wishes to explore. But not this film.

"Tito and I" manages to avoid this through the splendid use of the naive narrator. The events of the film are structured as a bildungs and adventure story, along with marvelously executed comedy -but it is because Zoran, the main character, doesn't quite understand everything that is happening around him that the film truly manages to carry itself as a political film. Zoran, as no child as small as he, does not fully grasp the political intricacies of the world around him, he idolizes Tito because, to him, he is a cool dude who was a war general, an idol that "appears" in front of him to guide him (a motif that much later in film history appeared in Jojo Rabbit); he does not wonder why there are two men on a motorbike following him and his peers on a school trip, nor why do they just take his mentor away after his [Zoran] speech; there is no reflection on his part on the various political comments of the adults around him; he kind of ignores it when another boy, although much older, comes to tell him that his mentor killed himself. Because Zoran does not understand the weight of what is happening around him, the film has a very whimsical tone to it and has an open ending. Not much is explained in the film, and it needn't be - we never find out why the UDBA followed them on their entire trip, nor why they arrest the camp leader after Zoran's speech, a rather overblown reaction to a child saying that Tito is no longer their favorite person in the world; we never find out if the camp leader even truly killed himself or not. And it doesn't matter. The film doesn't go into Tito's accomplishments in WW2 or whether it was righteous to kill fascists (something that many anti-communist films do), nor does it go into how Yugoslavia functioned as a society- it attacks what was truly worth critiquing, the cult of personality surrounding Tito and the validity of the fanaticism surrounding it. The UDBA and how little one needed to do to be severely punished by them. And the film's vagueness and child-like perspective is what makes the film compelling- what better way to make the audience feel the fanaticism towards Tito than through that of a child's idolization, what better way to make one feel the ludicrousness of the UDBA than through a child's memory, one that remembers and perceives causality differently, because of gaps in their understanding and knowledge?

#yugoposting #tito i ja

[uraandri]

they hate me for my udba girl swag (third time my brown jumper grey trench coat combo got compared to udba uniform)

#ura.txt

[vernadskova]

yugioslav mishima starting a secret UDBA fan association to protect marshal tito

[titoist]

every single time i come across a slavic historical figure with my first name, it turns out to be some insane russian fascist. or, as i just found out, an insane russian NKVD agent who was nicknamed "The Doctor" because he put on a lab coat before torturing prisoners. perhaps, in a different world, i would have been a wonderful addition to the UDBA

[stealth-skills]

Ljubomir Magaš as JNA conscript. Aka Ljuba Zemunac, was known as the "Godfather" in Balkans & Frankfurt underworld. According to journalist sources, in the 1970s, Magaš started working with Yugoslav State Security (UDBA). (27 May 1948 – 10 November 1986)

#criminal #90s #Serbija #The Masterpiece

[darko56]

Udba dovela Miloševića na vlast u Srbiji

#youtube

[trojerucica-blr]

MAME VUČIĆA i PORFIRIJA SU SESTRE OD TETKE ZATO JE BIO NAMEŠTEN IZBOR ... Na youtube i facebooku svako ko napise da je Porfirije "patrijarh" odmah ce biti blokiran, moze se napisati samo LAZNI PATRIJARH jer je izabran UDBA prevarom izvlacenjem tri cedulje na kojima je bilo samo njegovo ime sto je hula na Duha Svetoga gde je Vucic preuzeo ulogu Duha Svetoga i plus placao javno vladike da glasaju iz budzeta Srbije.

#youtube

[labradorescence]

i fucking love when wikipedia editors get snarky. from the page on Ustaše in Australia (italicisation mine):

In 1968, the Ustaše tried to burn down the Sydney Yugoslav consulate, with the Liberal federal treasurer at the time, William MacMahon, siding with the arsonists, referring to them as a 'good bunch'.[16] The Yugoslav government, however, took a more proactive approach to the Ustaše in Australia by utilising their security service, the UDBA, to assassinate leading HRB members Geza Pašti and Josip Senić while they were visiting Europe in 1965 and 1972 respectively.[27]

#need to find some good books on this shit. fucking crazy #need to discover why the croatian diaspora are consistently the most fashy ex-yugoslavs #like serbs are also awful but my impression is their brand of conservatism is less fascistic #convinced it has something to do with catholicism

[organisationskoval]

Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo - HRB

385) Chorwackie Bractwo Rewolucyjne, Croatian Revolutionary Brotherhood (CRB) (chorwacki: Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo, HRB) - jedna z ekstremistycznych chorwackich grup emigracyjnych utworzonych w Australii na początku lat 60. Organizacja terrorystyczna została stworzona przez chorwackich migrantów do Australii z Jugosławii po II wojnie światowej, którzy aktywnie walczyli o faszystowskie Niezależne Państwo Chorwackie. Organizacja prowadziła działania w Europie i Australii. Organizacja działała na terenie całej Jugosławii na początku i w połowie lat 60. XX wieku. Jej celem było wywołanie powstania w Jugosławii i ustanowienie niepodległej Chorwacji. Misja ta nie powiodła się z powodu interwencji Państwowej Administracji Bezpieczeństwa, jugosłowiańskiej tajnej policji.

Działania:    

Zamach bombowy na kino w Belgradzie w 1968 roku    

Zamach bombowy na stację kolejową w Belgradzie w 1968 roku    

Próba powstania w Bugojnie, 1972    

Akcja Kaktus; próba sabotażu sezonu turystycznego 1975.

Niektórzy byli członkowie CRB:    

Adolf Andrić     

Ilija Glavas     

Blaža Kraljević     

Geza Pašti     

Josip Senić.

Ci ludzie byli również członkami Chorwackiego Ruchu Wyzwolenia (HOP) Ante Pavelića, ale opuścili tę organizację, ponieważ uznali, że drogą polityczną nie osiągną swoich celów. UDBA, jugosłowiańska tajna policja, próbowała ograniczyć działalność terrorystyczną grupy, angażując się w tajne zabójstwa jej członków. Geza Pašti zginął w Nicei w 1965 r., a Marijan Šimundić w Stuttgarcie w 1967 r. Motto CRB/HRB brzmiało: „Život za Hrvatsku” [„Życie dla Chorwacji”].

[peterjancic]

Srbski turbo folk Cece kot kurentovanje na Ptuju

S koncertom srbske turbo folk pevke Svetlane Ražnatović, znane tudi kot Ceca, bodo letos na Ptuju začeli kurentovanje, ki velja za tradicionalno slovensko prireditev. Ceca je znana tudi kot vdova nacionalističnega paravojaškega vodje in kriminalca Željka Ražnatovića-Arkana. Arkan je bil v prejšnjem sistemu udbovec in nekaj časa varnostnik Staneta Dolanca. Vabilo na koncert njegove soproge na…

View On WordPress

#Ceca #Ptuj #turbo folk #Udba

[gtaradi]

Gorkić je govorio o tome što se događa kad ti pucaju živci po spirali

Nisu svi influenceri isti; imamo svjetske influencere, imamo regionalne influencere, imamo nacionalne influencere i imamo međimurskog influencera! Gorkić je govorio!

Gorkić Taradi – Konobar s olovkomFacebook | Twitter | Instagram | TikTok Kako postati influencer? Samoproglašenjem kad te Facebook blokira!Gorkić je govorio! A zašto si onda influencer?Jer si ti jedini koji se usudi izgovoriti onu pravu i jedinu istinu! Žrtva si urote protiv tebe koju udruženim snagama provode UDBA, CIA, Ukrajinska tajna služba i Soroševi plaćenici na čelu s Markom Elliotom…

View On WordPress

#Gorkić Taradi #influencer #Međimurje #posao #revolucionar #tajne službe #Ukrajinska tajna služba #uvoz radnika

[mentalnahigijena]

Pohlepne ličnosti iz vlasti zemlju vode u politički haos i dužničko ropstvo Crna Gora ponovo suočena sa tri velika unutrašnjopolitička i tri velika spoljnjopolitička problema koji prijete da presude njenoj nezavisnosti! Razmišljanja koja u odbrani državnih interesa pretenduju na politički ekskluzivitet nekoliko partija i pojedinaca, u korist su crnogorske štete i asociraju da su dio dogovora sa centrima moći iz Beograda. Ako se ne dozvoli svakom i svima da se stave u odbranu zemlje, i podrže se svim silama, bićemo kolektivno poraženi, a zemlja najvjerovatnije anektirana ili indirektno okupirana Srbija je u našu historiju ušla bajonetima i plotunima u prsa domoljuba 1918. godine. Tu činjenicu politička i naučna elita nikada nije respektovala. Nego je snishodljivo podupirala njene interese u zemlji, očekujući, narodski rečeno, izdajničku nagradu, zato nam danas država „visi nad ponorom“. Takvu sudbinu, da budemo predmet beogradskih teritorijalnih ambicija, dugujemo geografskom položaju koji nas čini geostrateškim problemom. Njegovo rješenje ne počiva na sili pravnih argumenata, koji štite jednu suverenu zemlju od aneksije i okupacije, ispisanih u povelji Ujedinjenih nacija, nego u argumentu sile koja stanuje u Beogradu. Ona uvijek pretegne kad je Crna Gora u pitanju. Poslije Prvoga svjetskoga rata, 1919. godine, Srbija je, podupirući se vojnom silom Francuske i međunarodne zajednice, oružano nasrnula na onovremenih 300.000, u ratnim okolnostima izgladnjelih, izmorenih i španskom groznicom (španjolicom) desetkovanih stanovnika Crne Gore, čija je vojska bila deportovana u logore, okupirala ih i zemlju anektirala.   Na isti način, ali podupirući se silom JNA i savezne UDBA-e, srušila je crnogorsko komunističko rukovodstvo 1989. godine i ponovo je anektirala zemlju, doduše, neformalno. U Avgustu 2020. godine, osnažena diplomatskom silom Rusije i Europske unije, Srpskom crkvom, cijelom opozicijom i kriminalcima srušila je ustavni poredak zemlje. Dakle, poslovično, u nepravilnim vremenskim razmacima, nijesmo se u stanju odbranit od sile koja stanuje u Beogradu i pretenduje na naše tržište i izlaz na Jadran. Zato se Crna Gora danas ponovo suočava sa tri velika unutrašnjopolitička i tri velika spoljnjopolitička problema, koji prijete da presude njenoj nezavisnosti. Unutrašnji problemi Unutrašnjopolitički su: prvi - nelojalna državna administracija koja radi protiv interesa države kojom upravlja; drugi - najmoćnije političke partije i pojedinci pretpostavljaju državne i nacionalne interese ličnim i partijskim i treći - umjesto institucija pohlepne političke ličnosti vode zemlju u haos i dužničko ropstvo. Vlada i polovina stanovništva zalažu se da zemlju anektira Srbija, a jedna četvrtina okolne države doživljava matičnim. Korumpirana novcem iz Srbije i entiteta BiH Republike Srpske, vlast izborne pobjede ostvaruju na isti način - korupcijom. Na javnoj sceni zagovara takozvanu narodnu vlast, koja nije narodna, nego grupe ljudi koji su je uzurpirali u korist tajkuna iz Beograda i Banjaluke. Za nju je beogradski špijun ili popovski mračnjak „narod“, a veleizdajnička politika „tradicionalna Crna Gora“. Srpstvo koristi kao ekskluzivnu nacionalističku ideologiju, sadržajno nacističku, kojom inspirišu radikalne ekstremiste naoružane mržnjom prema Crnoj Gori, da joj nasiljem presude kao državi. Takva politika je skandalozna i sramotna za vladu jedne suverene zemlje. Iza nje proviruje jezovita sakrivena ruka beogradske tajne službe. Posredstvom kvislinga, s Crnogorcima manipuliše da ih spriječi da urede državu. Zato su državne vlasti preusmjerile narodnu ozlojeđenost socijalnim statusom na Crnu Goru i uspostavili totalitarizam zasnovan na srpskoj naciji i svetosavlju. Takvom vrstom verbalne agresije prijete da naprave nepremostivi jaz između Crnogoraca i Srba. Istovremeno, svemu crnogorskome daju izrugujuće značenje ili ga povezuju sa zločinačkim pokretima iz Drugoga svjetskoga rata, raspirujući podjele i šireći strahove kod Srba, što će na koncu uzrokovati zlo i nesreću. U vrijeme velikih problema sa kojima se suočava naše društvo, i pokušaja da se okupimo oko jednoga cilja - spašavanja zemlje u kojoj politička situacija tendira haosu i aneksiji - najmoćniji su zainteresovani samo za sticanje koristi. Tako se dobijaju neke lokalne bitke, ali gubi rat. Takva država nema budućnosti. Posljedično, narod gubi vjeru u nju, i u tim okolnostima iz Beograda se nudi politička figura da je izvuče iz krize. Tako je i 1918. i 1989. godine, kralju Nikoli, odnosno, komunističkom rukovodstvu pretpostavljen kralj Petar, a u drugom slučaju Slobodan Milošević. Većina ih je prihvatila i ustoličila, a onda je slomljen ustavni poredak i oba puta zemlja anektirana. Pohlepne ličnosti iz vlasti zemlju vode u politički haos i dužničko ropstvo. Pretprošle godine su je zadužile za enormmih 750 miliona eura. Tako da je ukupan državni dug na dan 31. Decembar 2021. godine iznosio 4,09 milijardi eura ili 83,27 %  bruto domaćeg proizvoda. Rebalansom budžeta koncem ove godine ili početkom naredne zadužiće je za još 350 miliona eura. Taj dug dovodi u pitanje uporišne privredne tačke koje su u državnome vlasništvu, i na kojima počiva državni suverenitet - Luku Bar, Željezničku infrastrukturu, Elektroprivredu, Rudnik uglja u Pljevljima, Aluminijski kombinat, Aerodrome i Morsko dobro. U slučaju bankrota pale bi u sekvestar i pošle na međunarodnu dražbu. Zainteresovanih ima i već su bile predmet razgovora između aktuelne vlasti i njihovih beogradskih patrona. Bez njih u državnom vlasništvu, Crna Gora bi bila teritorija na koju bi suverena prava vršile zemlje povjerioci ili kupci tih privrednih društava. Spoljnopolitički problemi Tri velika spoljnopolitička problema su: prvi - fokus međunarodne zajednice je na rješavanju srpsko-albanskoga spora; drugi - snaženje desničarskih pokreta u Europi, sklonih da s Rusijom i Srbijom podijele interesne sfere na Balkanu i Europi i treći - Srbija, vojno najmoćnija centralnobalkanska država, prijeteći gleda u pravcu Crne Gore. Međunarodna zajednica se riješila da razriješi srpsko-albanski spor. Rješenje je nemušto upakovala u projekat ekonomske saradnje zemalja Zapadnoga Balkana, eufemistički nazvanog „Otvoreni Balkan“. Sa stanovišta Europske unije i Amerike tako umišljaju da privrednim povezivanjem Albanije i Srbije relaksiraju njihove odnose, povijesno opterećene međusobnim nepovjerenjem i mržnjom i posebno nedavnim ratom na Kosovu. Istovremeno, i da povežu djelove njihovih naroda koji žive u okolnim državama - Bosni, Crnoj Gori, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji. Ali i da ih uklone sa „šaltera“ za prijem u Europsku uniju. Rusija, koja podržava projekat, u tome vidi šansu da na Zapadnom Balkanu bez granica, posredstvom Srbije, protegne svoj „mač“ do Jadrana. U tim okolnostima, Crna Gora će biti izložena vektoru rusko-srpsko-albanskih sila, koje će je destruirati, i dovesti u pitanje njene suverene prerogative. Konačni rezultat je Crna Gora transformisana u teritoriju, na kojoj će suverena prava vršiti okolne države. Dominacija desničarskih partija u Švedskoj, Srbiji, Mađarskoj, Poljskoj, sad i u Italiji zastrašujuća je prijetnja europskoj demokratiji i liberalnim vrijednostima. Desnica je pred pobjedom i u Francuskoj. Vrlo je jaka u Španiji, Holandiji i Austriji. Njena ideologija se preliva i na druge europske države. Dobila je krila nakon što je prije neku godinu, njemačka kancelarka Angela Merkel oglasila da nije uspio projekat integracije doseljenika sa Bliskoga istoka u Njemačku. Po prirodi, stranke koje baštine desničarsku ideologiju su antiimigrantske, antiislamske, antiglobalističke i autoritarne. U ideološkim temeljima imaju ugrađen rasizam povezan sa nacionalizmom, šovinizmom i seksizmom. Protive se Europskoj uniji kao jedinstvenom političkom, kulturnom i privrednom organizmu. Tipični primjeri su Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića i Putinova Jedinstvena Rusija, koje u stopu prati ovdašnji Demokratski front. Povezane ideologijom, finansirane iz Rusije, neke i iz Srbije, pretenduju da izvrše redistribuciju političke moći u Europi, u korist nekih evropskih sila i država. Rusiju doživljavaju kao zemlju koja štiti europske vrijednosti ugrožene od afroazijskih imigranata, a podržavaju i velikodržavne aspiracije i pretenzije Srbije na Crnu Goru. S dozvolom velikih sila, koje je naoružavaju, Srbija je isukala aneksioni mač i prijeteći ga digla iznad Crne Gore. Ministar odbrane Srbije ističe da zahvaljujući neutralnoj politici Srbija oružje kupuje i na „zapadu“ i na „istoku“. Da bih ilustrovao razmjere naoružavanja Srbije, navešću samo nekoliko podataka. Tokom pośete predśednika Francuske Emanuela Makrona Srbiji, 2019. godine, sklopljeno je pet sporazuma u vezi vojnoga naoružanja i opreme. Od francuskih proizvođača će biti nabavljeni radari GM400, GM200 i GM60 za protivvazdušnu odbranu. Proizvođač aviona „erbas“ će isporučiti deset višenamjenskih helikoptera H145M. Očekuje se isporuka eskadrila borbenih aviona „rafalle“ i nabavka dronova za avio-osmatranje najnovije generacije – S100 „camcopter“, od austrijskog proizvođača „Schiebel“. Samo 2021. godine nabavila je naoružanja u vrijednosti jedne milijarde i 318 miliona eura. Preduzeće Jugoimport - SDPR je te iste godine potpisalo 287 pojedinačnih ugovora sa 31 državom za nabavku naoružanja. Od Rusije su naručena četiri borbena helikoptera Mi-35M, tri transportna Mi-17V-5, dvije baterije protivvazdušne odbrane sistem Pancir-S1M. Ministarstvo odbrane je ugovorilo kupovinu i naoružanja domaće proizvodnje. Tako da su srpske vazduhoplovne snage osposobljene za transport trupa, njihovu protivvazdušnu zaštitu i djelovanje po ciljevima koji se nalaze u neposrednom okruženju Srbije. Kopnene snage broje 22.500 profesionalnih vojnika, a priprema se i uvođenje obaveznoga služenja vojnoga roka. Ovi podaci ukazuju da se Srbija nesporno sprema za vođenje rata, u punom obimu, na cijelom centralnom i Zapadnom Balkanu. Sastanak u Italiji Svima koji se nadaju i vjeruju da je Americi, Europskoj uniji i NATO-u Crna Gora strateško pitanje, koje će ih ujediniti u odbrani njenoga suvereniteta, ugasiću nadu opisom jedne scene iz 1991. godine. Sredinom te godine, povodom aneksije Crne Gore Srbiji 1990. godine, u Rimu, imao sam susret s jednim visokom funkcionerom tadašnje vladajuće Demohrišćanske stranke. Tražio sam podršku zvanične Italije političkom pokretu na čelu s Liberalnim savezom, koji se borio za nezavisnost Crne Gore. U razgovoru mi je kazao da je Italija primarno zainteresovana za poljoprivredne proizvode iz Mađarske, kojima ona obiluje i rusko tržište. Razumljivo, jer Italiju, kao zemlju od 60 miliona stanovnika, godišnje pośeti više od 40 miliona turista koje sve treba nahraniti, i Mađarska je tu prirodan partner. Dok gladno rusko tržište vapi za čuvenim italijanskim proizvodima - obućom, parfemima, kućanskim aparatima, stilskim namještajem i drugim. Tim povodom, kako mi je kazano, razgovarali su sa Miloševićem u vezi transporta tih roba željezničkim koridorom, koji vodi od crnogorske Luke Bar preko Srbije i Mađarske u Rusiju i obratno. Pod utiskom poznatih italijanskih aspiracija na istočnu obalu Jadrana, odgovorio im je da je saglasan da se tim koridorom transportuju robe i dodao „ali je Crna Gora moja“. Ne treba zaboraviti ni velike interese Italije u Srbiji - ukupna razmjena roba između dvije zemlje godišnje iznosi oko tri milijarde eura, pa su se, naravno, Italijani saglasili. Odnos Njemačke prema crnogorskoj nezavisnosti najbolje odslikava jedna scena koja se odigrala odmah nakon referenduma 2006. godine, čiji ću opis ponoviti. Na nekoj večeri u Kotoru, izvjesni njemački dužnosnik, poručio je crnogorskim vlastima da porade na državnome i nacionalnome identitetu i završio riječima: „Kao što je Bundestag jednostavno konstatovao da je Crna Gora nezavisna, isto tako može jednostavno konstatovati i promjenu toga statusa“. U to treba ukalkulisati spoljnotrgovinsku razmjenu između Njemačke i Srbije koja je 2020. godine iznosila 5,3 milijarde eura, ali i Francuske i Srbije 2018. godine - 1,1 milijardu eura, Britanije i Srbije 2020. godine iznosila je 427 miliona eura, a između Amerike i Srbije se kreće između dvije i tri stotine miliona eura. Ove zemlju sa Srbijom vežu finansijski interesi teški godišnje oko 10 milijardi eura (četvorogodišnji crnogorski budžet) i njena vojnopolitička moć koja emanira kroz srpsku manjinu u Bosni, na Kosovu i Crnoj Gori i destabilizuje region. Ukoliko je pacifizuju, respektovanjem nekih njenih teritorijalnih ambicija i interesa, dobiće „mirnu Bosnu“, i to i rade i radiće na štetu Crne Gore. Državna administracija Da zaključimo: crnogorska državna administracija radi u interesu aneksije zemlje Srbiji, najmoćnije političke partije i pojedinci iz opozicije pretpostavljaju državne i nacionalne interese ličnim i partijskim, a pohlepne političke ličnosti u vlasti vode zemlju u haos i dužničko ropstvo. Fokus međunarodne zajednice je na rješavanju srpsko-albanskoga spora u vrijeme snaženja desničarskih pokreta u Evropi, sklonih da sa Rusijom i Srbijom podijele interesne sfere na Balkanu i Evropi, žrtvujući Crnu Goru, dok Srbija, vojno najmoćnija centralnobalkanska država, prijeteći gleda u pravcu naše zemlje. Ovo su dobitne kombinacije za propast države i uvod u krvave sukobe. Tu situaciju u kojoj se danas nalazi Crna Gora nedavno mi je jednostavno opisao jedan diplomatski predstavnik rečenicom „Crna Gora je geostrateško pitanje“. A takva se rješavaju mudrom državotvornom i nacionalnom politikom, kakva nije vođena i ne vodi se u nas oružanom silom ili se pred njom kapitulira. Ako ne želimo da kapituliramo, a ne želimo, onda u posljednjem momentu ponovo dižemo glas razuma i apelujemo na političku, naučnu i kulturnu javnost, da inicira osnivanje široke koalicije za odbranu domovine. Neka svakome bude na um način na koji je 2020. godine, na avgustovskim izborima, na vlast dovedena koalicija po mjeri Beograda. Svi koji su bili spremni da ustanu protiv ustavnoga poretka i rade protiv sopstvene države, a za interese Srbije, počevši od „kamenjarki“ do akademika, uključujući i neke glupake, čije su izjave i ponašanje zastiđe za civilizovano društvo, dobili su šansu da se javno očituju. I pored toga jedva su pobijedili sa samo jednim poslanikom više. A u njih se sipalo šakom i kapom. Kad je u pitanju zaštita crnogorskih interesa, samo se sličnom politikom širokoga konsenzusa može povratiti vlast u ruke proevropskih političkih snaga. Jer više nije moguće ujedinjenje pod jednom kapom u interesu jedne stranke i nekolicine ljudi. Postoje i preduslovi – prvi, matematički, da se neki političari „pomire“ s mnoštvom nekadašnjih glasača LSCG-a koji glasaju uglavnom Uru, jer su joj donijeli glas koji je prevagnuo u korist onovremene opozicije, i njihove glasove preusmjeri u korist neke crnogorske političke stranke, da bi ovoga puta prevagnuli u korist proevropskih snaga. Drugi - da se DPS, kao najozbiljniji crnogorski politički resurs, transformiše u personalnom i ideološkom smislu, da bi povratila povjerenje prokockano višedecenijskom politikom, koja je Crnu Goru dovela na rub nestanka s karte evropskih država. A treba imati u vidu i da je vlast s ruke neprijateljima svega crnogorskoga. Uslovi za objedinjavanje procrnogorskih snaga: - Dogovor o postizbornoj politici koja ne može biti zasnovana na voluntarizmu, dakle, svojevoljnom ponašanju političara, naročito kad je u pitanju identitetska politika koja mora bit temeljno osmišljena i konsekventno sprovođena. - Garancije da će Crnogorska pravoslavna crkva dobiti sva prava koja je sljeduju iz činjenice da je domicilna i nasljednica katedre Svetoga Petra Cetinjskoga i da će sve crnogorske nacionalne institucije dobiti adekvatne prostore u vlasništvo i sredstva potrebna za rad. - Raskošan politički ambijent u kome bi se svi koji su spremni da se stave na uslugu Crnoj Gori mogli naći sebe i djelovati; - Nesebična podrška svim pojedincima, NVO-ima, institucijama i strankama, od najmanjih do najvećih, koje namjeravaju da politički djeluju u korist Crne Gore. Rezultati će, kao i do sada, biti u interesu političkih partija i ekonomski moćnih pojedinaca, a cijena koju treba da plate je mizerna. Ko ne vjeruje da je ovo način za pobjedu proevropskih snaga neka se uvijek priśeti načina, metoda i sredstava koja su upotrijebljena za slamanje crnogorskoga otpora 2020. godine i neka bude svjestan da je naša zemlja strateško pitanje Srbije i Rusije. Spremni su da pobjedu iz 2020. godine brane svim sredstvima, uključujući i nasilje. Tome se postojeće političke partije same ne mogu oduprijeti. Zato, sudim, drugačija razmišljanja, koja u odbrani državnih interesa pretenduju na politički ekskluzivitet nekoliko partija i pojedinaca, u korist su crnogorske štete i asociraju da su dio dogovora sa centrima moći iz Beograda. Ako se ne dozvoli svakom i svima da se stave u odbranu zemlje, i podrže se svim silama, bićemo kolektivno poraženi, a zemlja, najvjerovatnije anektirana ili indirektno okupirana. U tom slučaju, iskrene patriote izgubiće državu za koju su se založile i zalažu bez ikakvih interesa, mnogi velike političke i poslovne interese, a najgore će proći politički najmoćniji.

[titoist]

such an upsettingly immense lost opportunity that i was born far, far too late to be a cog in the unfiltered sludge that was the Yugoslavian civil service - perhaps in SR Serbia, an UDBA functionary, glued to my tinpot desk with a discount nameplate and my very own typewriter, the officers always bustling to and fro, suspects being chewed up and spat outwards by the ever-grinding gears of a dull bureaucracy, cruel and endless in its scope - but i would trust it. clenches fist and jaw. i would have 'Done Numbers'

[starsbooksandtea2023]

Another case of duplicate books! One is from @bookofthemonth and the other is from @onceuponabookclubbox. The one from Once Upon A Book Club box is probably my last adult box. I still subscribe to YA. And I may resubscribe to adult. Not sure yet. https://www.instagram.com/p/CewYbX-udba/?igshid=NGJjMDIxMWI=