#Armin Aljović | Explore Tumblr Posts and Blogs

balkantimes · 4 years

Text

Biserko: Tinjajuća nada za rekomponovanje Balkana

Strategija je Republiku Srpsku što dublje i šire integrisati sa Srbijom, kaže za Al Jazeeru Sonja Biserko

Armin Aljović

Srbija nije iskreno okrenuta ka članstvu u Evropskoj uniji, jer članstvo u Uniji znači kraj pretenzija prema teritoriji susjednih zemalja, kaže osnivačica i predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko.

Ona je jedna od najoštrijih kritičarki politike predsjednika Aleksandra Vučića, čija je Srpska napredna stranka na vlasti u zemlji od 2012. godine. Zapadni analitičari Vučića također često opisuju kao autokratu, bliži suverenisti, mađarskom premijeru Viktoru Orbanu nego Briselu.

„Zbog promenjenih međunarodnih okolnosti [...] srpske elite, nacionalne, još uvek očekuju da će biti moguća promena granica i ostvarivanje određenih [teritorijalnih] aspiracija, pre svega prema Bosni“, kaže Biserko za Al Jazeeru.

„Dakle, nadaju se nekom rekomponovanja Balkana. U tom smislu može se gledati i na pokušaj podele Kosova, i stalne pretnje da će se [Republika Srpska] odcepiti od Bosne i Hercegovine“.

Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić zahtjev za članstvo u Evropsku uniju zvanično je podnio u decembru 2009. godine, a u martu 2012. godine zemlja je dobila status kandidata. Godinu dana poslije Evropsko vijeće usvojilo je preporuku Komisije da otvori pregovore sa Srbijom. Dosad je Srbija otvorila 18 od ukupno 35 poglavlja u pregovorima sa Briselom, od čega su tek dva zatvorena.

Uloga Srbije u regiji

Demokratizacija Srbije i njeno suočavanje sa ratnom prošlušću smatra se jednom od ključnih stvari za stabilizaciju odnosa na Zapadnom Balkanu. To je iz razloga jer se odnosi u Srbiji snažno prelijevaju na susjedne zemlje, zbog velikog broja pravoslavaca koji žive prije svega u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Zbog toga je tadašnji slovenski zastupnik u Evropskom parlamentu Igor Šoltes 2018. strateški zatražio da Parlament prijem Srbije u Uniju uslovi priznavanjem srebreničkog genocida iz jula 1995. godine nad više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka na istoku Bosne. To bi moglo potaknuti vlasti bosanskih Srba da također priznaju genocid i prestanu sa glorifikacijom ratnih zločinaca, što je jedna od glavnih prepreka na putu stabilizacije Bosne i Hercegovine već dvije i po decenije nakon rata u zemlji.

U prošlu subotu je obilježena 25. godišnjica od početka genocida u Srebrenici, največeg zločina na tlu Evrope nakon drugog svjetskog rata, čega su se prisjetili svjetski lideri, uključujući Emmanuela Macrona ili Michaela Pompea, ali ne i srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji i dalje odbija priznati presude o genocidu koje je donio UN-ov Međunarodni sud za ratne zločine ne prostoru bivše Jugoslavije (ICTY).

Glorifikacija umjesto kazne

Biserko ne misli da će se odnos prema ratnoj prošlosti te zemlje značajno mijenjati i u narednom periodu, podsjećajući da su današnje elite Srbije manje ili više dio projekta Slobodana Miloševića iz devedesetih. Predsjednik Vučić devedesetih je bio generalni sekretar Srpske radikalne stranke Haškog osuđenika Vojislava Šešelja, sa kojim se u međuvremenu razišao.

„Narativ koji je u Srbiji na neki način cementiran ide u smjeru relativizacije, poricanja, glorifikovanje optuženika, koji su po povratku u zemlju postali javne ličnosti, koje se oglašavaju i učestvuju u javnom životu, bez ikakve moralne distance“, kaže Biserko.

„Prethodna vlast također nije imala mnogo bolji odnos prema ratnom nasleđu, bez obzirom što su pod pritiskom sarađivali sa Haškim tribunalom. Narativ je bio sličan, manje više se išlo na relativizaciju. Interpretacija ratova u bivšoj Jugosavlji svodi se na to da je to bio oslobodilački rat u Bosni, da je to bio rat protiv seperatista, terorista i fundamentalista, i da je Srbija bila žrtva zapadne zavjere.“

Biserko kaže da mlade generacije u Srbiji danas rastu na istoj matrici, nastavljaju sa poricanjem zločina, dok kod većine njih nema znatiželje i upitnosti o tome šta se zaista dešavalo devedesetih tokom sukobam, što je prepreka da se u bližoj budućnosti postigne značajan napredak.

Primjer neiskrenosti zvanične politike Srbije prema evropskim vrijednostima Biserko vidi upravo na primjeru odnosa prema susjednoj Bosni i Hercegovini, koju politička elita u Srbiji deklarativno podržava kao suverenu državu, dok Biserko kaže da vrlo predano vode politiku negiranja Bosne i Hercegovine kao države.

Strategija je [bosanskohercegovački entitet] Republiku Srpsku što dublje i šire integrisati sa Srbijom, kaže Biserko. Kao primjer navodi Strategiju za dijasporu iz 2011. godine i Povelju o srpskom kulturnom prostoru. „Obe su usmerene pre svega na Republiku Srpsku i Crnu Goru. Na njih se gleda kao na srpski prostor, srpske zemlje, koje treba jednog dana da se ujedine. Za sada ne postoji mogućnost za tako nešto", kaže Biserko, „ali projekcija postoji i ona će u budućnosti zavisiti od međunarodnih okolnosti“.

Potencijalna šansa

Pod mentorstvom Evropske unije, primarno predsjednika Francuske Emmanuela Macrona i njemačke kancelarske Angele Markel, održani su razgovori između predsjednika Vučića i premijera Kosova Avdullaha Hotija, prvi put nakon što je dijalog o međusobnom priznanju obustavljen koncem 2018. godine. Evropska unija, ali naročito Njemačka, snažno se protive bilo kakvoj promjeni granica na Zapadnom Balkanu.

Biserko kaže da vrijeme koje dolazi može biti potencijalna šansa za stabilizaciju Zapadnog Balkana zbog promijenjenih međunarodnih okolnosti. Očekuje da će Kina, i Rusija koja se na Zapadnom Balkanu konfrontira sa zapadnim zemljama, biti zabavljene vlastitim unutrašnjim pitanjima. Međunarodni kontekst je vrlo važan u razumijevanju lokalne dinamike, kaže Biserko, napominjući da je Evropska unija jedina koja je zemlje Zapadnog Balkana sada uvrstila u program oporavka od korona virusa.

Izvor

#balkantimes #balkan #serbia

0 notes

balkantimes · 4 years

Text

Intervjui- Igor Šoltes: Ne smijemo potcjenjivati antievropske ideje

U intervjuu za Al Jazeeru Šoltes je govorio o Orbanovoj Velikoj Mađarskoj, očekivanjima od Zapadnog Balkana.

Armin Aljović

Bivši slovenski zastupnik u Evropskom parlamentu, Igor Šoltes, kaže da se ne smiju potcijeniti antievropske ideje koje su na sceni. Reakcija Evropske unije, koja prema njegovim procjenama mora biti reformisana u nekim najznačajnijim područjima, poput socijalnih pitanja, ne smije doći prekasno. U tom kontekstu, kaže on, i pitanje zabrane odnosno odobravanja koncerta kontroverznom hrvatskom pjevaču Thompsonu u Mariboru nije pitanje pravne prirode i procedura, već pitanje ideologije.

U intervjuu za Al Jazeeru Šoltes je govorio o Orbanovoj ‘Velikoj Mađarskoj’, jačanju radikalnih snaga o tom dijelu Evrope, očekivanjima od Zapadnog Balkana.

Slovensko Ministarstvo unutrašnjih poslova poništilo je zabranu koncerta u Mariboru kontroverznom hrvatskom pjevaču Thompsonu. Reakcije opozicije su oštre zbog ustaškog pozdrava kojeg pjevač koristi u jednoj od njegovih pjesama. Je li odluka slovenskog ministra Aleša Hojsa politička, ili zaista nije bilo pravnog uporište da se zabrani taj koncert?

- Da, reakcije opozicija su bile dosta oštre i odnosile su se prije svega na spornost promocije ustaškog režima i svih posljedica. Na kraju, pitanje dozvole koncerta i nije bilo pravno pitanje ili proceduralno, to je više političko, ideološko. I u tom dijelu rekcije su bile dosta snažne.

Mogu se čuti još i komentari kako Thompsonova pravna pobjeda i nije tako benigna kako se čini, odnosno da se radi o antievropskim idejama koje ulaze kroz bočna vrata. Mislite li da su ti strahovi opravdani?

- Pa naravno, pravo se ne može tumačiti izvan sistema u kome djeluje. Pravo je norma, odnos i sistem načela te vrijednosti. I ako govorimo o sistemu evropske demokratije, vladavini prava i ljudskim pravima, onda nema mjesta za ideje i poruke koje pozivaju na nasilje, zločine, vjersku ili rasnu netrpeljivost. Ideje koje veličaju mračna razdoblja prošlosti moraju biti i tretirane na adekvatan način. I naravno, ne smijemo potcjenjivati antievropske ideje, koje su više nego prisutne i to ne samo na bočnim vratima

Slovenija je ekonomski i politički naslonjena na Njemačku, koja je neka vrsta mjere u Evropskoj uniji kada je u pitanju odnos prema fašizmu. Koliko je vlada Janeza Janše Sloveniju udaljila od Njemačke a koliko je približila politici mađarskog premijera Viktora Orbana, koji personificira evropske suvereniste?

- Slovenija se u mnogim pogledima oslanjala na Njemačku, kako u ekonomskom tako i političkom i pravnom smislu. I u naš pravni sistem uneseno je dosta germanskih i kontinentalnih pravnih modela. Što se tiče Mađarske i Višegradske grupe, izgleda, nikada nismo bili kao sada tako blizu njihovim shvatanjima demokratije, slobode medija i metodama, koje su u Evropskom prostoru dosta puta bile postavljene pod znak pitanja. Naravno, to se odnosi i na vladavinu prava i ljudska prava, shvatanje vrijednosti evropske zajednice i kritičkom odnosu, pa sve do evropskih integracija sa pozicije jačanja nacionalizma i pristupu rješavanja izbjegličke krize.

Kako gledate na Orbanovo oživljavanje priče o Velikoj Mađarskoj?

- Svako oživljavanje teritorijalnih apetita i ideja o proširenju granica, u istoriji se mnogo puta pokazalo kao sudbonosno, kao neizbježan put u konflikte i naoružane konflikte. To su svakako jako opasne ideje i na njih treba pravovremeno upozoravati. Ali, ne radi se samo, naprimjer, o Mađarskoj. Samo bi podsjetio na izjave bivšeg predsjednika Evropskog parlamenta koji je govorio o “italijanskoj Istri” i “italijanskoj Dalmaciji”. Svaki takvi pozivi stvaraju bazu za konflikt i otvaraju bolne rane prošlosti. A moramo podvući, Evropska zajednica je baš osnovana kao odgovor i dogovor za mir poslije Drugog svjetskog rata.

Bojite li se da bi ovaj dio Evropske unije, uključujući i Sloveniju i Hrvatsku i Mađarsku, mogao otići potpuno udesno ukoliko ljevica hitno ne ponudi konkretan odgovor?

- O tome odlučuju u demokratskom društvu birači na izborima i daju odgovor kojoj politici će dati većinsku potporu. Zato treba imati odgovore na zahtjevne izazove stvarnosti i ponuditi program koji zagovara demokratske vrijednosti, suradnju među državama jer zajedno smo mnogo jači u ovom globalističkom takmičenju nego svaki za sebe. Naravno i EU mora napraviti određene reforme, da bi mogla jača krenuti dalje. Francuski predsjednik prije nekog vremena je govorio o novoj renesansi, koja je potrebna u EU. Moramo shvatiti da EU nisu samo institucije i pravna pravila, EU su prije svega ljudi, a na njih previše puta zaboravljamo. Govorim o socijalnim pitanjima, zapošljavanju mladih i neizbježnih demografskih izazova koji će značajno obojiti našu budućnost. Da ne govorim o digitalizaciji i pojavljivanju novih platformi, koje će značajno promijeniti tržište rada. Ali, odgovor u kome smjeru će krenuti politika zavisi od povjerenja. Evergreen ostaje odnos prema životnoj sredini i prirodnim izvorima i bogatstvima, koji moraju pripadati svima. U kom smjeru će ići politika zavisi od povjerenja birača, a to je potrebno steći među ljudima.

Bili ste izvjestilac Evropskog parlamenta za Kosovo. Neki političari, poput Milorada Dodika, često povlače paralelu između Kosova i Bosne i Hercegovine, odnosno bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska. Da li Brisel i na koji način dovodi u vezu pitanje Kosova sa Bosnom i Hercegovinom?

- Da, dok sam bio izvjestilac i sam sam više puta nailazio na tu paralelu. Pogotovo, kada se pojavila ideja o zamjeni teritorija, ali Brisel tretira svaku zemlju posebno pa tako i stvara progress report [izvještaj o napretku] za svaku od njih. Naravno, kad se govori o proširenju razmišlja se o slici cijele regije i utjecaja odluka jednih zemalja na ostale. Svakako je želja jaka regija, koja zna sarađivati na mnogim poljima od političkih i ekonomskih do kulturnih sportskih...

Vi ste autor čuvene rezolucije Evropskog parlamenta prema kojoj Srbija ne može pristupiti u članstvo Evropskoj uniji ako ne prizna genocid u Srebrenici. Koliko je društvo u Srbiji u ovom trenutku spremno da učini takav korak?

- Teško mogu odgovoriti na to pitanje, na to mora odgovoriti zvanična politika.

Predsjednik Kosova Hashim Thaci najavljuje povlačenje iz političkog života. Vlasti Crne Gore kaže da nudi odustajanje od Zakona o slobodi vjeroispovijesti koji je pogoršao odnose u regiji. Šta vam to govori? Vjerujete li u konačnu stabilizaciju Zapadnog Balkana?

- To se mora dogoditi, i mirna Bosna. (smijeh).

Izvor

#balkan #slovenia #ljubljana #balkantimes #intervju

0 notes

balkantimes · 4 years

Text

Rast broja oboljelih: Ili oprez ili nove zabrane putovanja i policijski sat

Na Zapadnom Balkanu novi val virusa najviše je pogodio Sjevernu Makedoniju, s više od 100 novozaraženih, ali i Bosnu i Hercegovinu.

Armin Aljović

"Ignorisanje epidemioloških mjera znači da ćemo imati nove zaražene korona virusom. U vezi s tim ne treba imati dileme. Pogledajte Sjevernu Makedoniju", kaže dr. Aida Pitić, epidemiologina u Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo.

Objašnjavajući mogu li pune gradske ulice i ugostiteljski objekti u Bosni i Hercegovini pogoršati epidemiološku situaciju u zemlji, Pitić kaže da ukidanje epidemioloških mjera nije trebalo značiti da se ljudi prestanu ponašati odgovorno.

"Virus je tu, on nije nestao, ali mi se moramo naučiti živjeti s njim. Naš život se mora prilagoditi postojanju virusa u okolini. To znači da i nakon ukidanja nekih restrikcija mi i dalje moramo držati distancu, i dalje moramo koristiti ličnu zaštitnu opremu. U svakoj sredini gdje nije bilo poštivanja tih mjera dobili smo nove zaražene", kaže Pitić za Al Jazeeru.

Bosna i Hercegovina, koja je ukinula stroge mjere protiv korona virusa, koje su na snazi bile od polovine marta, uključujući i samoizolaciju za strance koji ulaze u zemlju, bilježi nova 42 slučaja zaraze u posljednja 24 sata.

Dvije su osobe preminule, jedna u Banjoj Luci, a druga u Kotor-Varoši.

U Tešnju, gradu koji trenutno ima najviše novozaraženih u jednom danu u Bosni i Hercegovini, u četvrtak je otkriveno 11 novih slučajeva, dok je jedan slučaj nakon dugo vremena otkriven i u Sarajevu.

Vlasti u Bosni i Hercegovini ukinule su zabranu kretanja i okupljanja, ali su od građana tražile pojedinačni oprez i poštivanje epidemioloških mjera. No, neki od građana izbjegavaju poslušati savjete ljekara.

Pomoćnik ministra zdravstva entiteta Federacije BiH Goran Čerkez kazao je na konferenciji za novinare u Sarajevu krajem maja da razumije potrebe građana, ali je izrazio strah zbog ukidanja nekih mjera, poput obavezne samoizolacije za osobe koje dolaze iz inozemstva.

Sjeverna Makedonija vraća policijski sat

Među zemljama zapadnog Balkana novi val korona virusa najviše je pogodio Sjevernu Makedoniju, zbog čega će vlasti ponovo uvesti policijski sat, i to u Skoplju, Kumanovu, Tetovu i još osam gradova, počevši od 21 sat u četvrtak, pa sve do ponedjeljka u pet ujutro.

Vlada je donijela takvu odluku nakon što je registriran 101 novi slučaj zaraze korona virusom u prethodna 24 sata, od čega ih je 59 u makedonskom glavnom gradu. Dan ranije zabilježeno je 76 novih slučajeva.

Porast broja oboljelih uslijedio je samo sedam dana nakon što je Sjeverna Makedonija ukinula policijski sat i dopustila otvaranje kafića, restorana i barova.

"Iluzorno je očekivati da će neko, policija, ići za ljudima i upozoravati ih na nešto o čemu se govori četiri mjeseca", kaže Pitić. "Djecu treba upozoravati, ali mi nismo djeca. Kada se odraslim ljudima jednom kaže da nose maske, da drže udaljenost, onda se očekuje da to i poštuju."

Pitić kaže i da je nakon ukidanja snažnih vladinih restrikcija borba protiv korona virusa oslonjena uglavnom na svijet građana. Hoće li se virus vratiti sada ne zavisi u tolikoj mjeri od vlada i epidemiologa nego od svakog pojedinca u zajednici.

"Ima ljudi koji, poput vojnika, poštuju mjere i dalje. Nažalost, ima i onih koji to odbijaju", kaže ona, dodajući da bi to u konačnici ponovo moglo značiti zabranu putovanja i izlazaka te uvođenje policijskog sata.

"U Kini je nakon porasta broja zaraženih ponovo u karantin stavljana cijela zajednica od 108 miliona ljudi", kaže Pitić. "Bila bi šteta samo zbog neodgovornosti poništiti energiju koja je uložena do sada u borbi protiv virusa."

Situacija u Evropi zabrinjavajuća

Svjetski zdravstveni stručnjaci također pozivaju na maksimalan oprez, pribojavajući se novog vala korona virusa.

Direktor Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za Evropu zatražio je od vlada da dobro razmisle prije olakšavanja mjera kojima se sprečava širenje virusa.

"Nije trenutak da se ublaže mjere. Vrijeme je da se još jednom udvostruče ili utrostruče naši kolektivni napori prema eliminaciji [virusa], uz podršku cijelog društva", rekao je Hans Kluge, regionalni direktor WHO-a za Evropu, na virtualnom brifingu.

Situaciju u Evropi ocijenio je "vrlo zabrinjavajućom", dodajući da je još "dug put u tom maratonu", u kojem treba pobijediti virus.

Izvor

#balkan #balkantimes #covid19 #koronavírus #coronavid19

0 notes

balkanin · 4 years

Text

Pavelić: Bošnjački nacionalizam je štetan za BiH koliko i srpski i hrvatski

Armin Aljović

Kada osjeti da “građanske” stranke uistinu prijete njezinom konceptu društva kao permanentnog konflikta, desnica je spremna i na građanski rat, kaže u intervjuu za Al Jazeeru Boris Pavelić, novinar i kolumnista iz Hrvatske.

Ta je spremnost i jedan od glavnih razloga zbog kojih je nenacionalistička politika na prostorima nekadašnje Jugoslavije kronično slaba i rijetko sposobna…

View On WordPress

#Boris Pavelić #Bošnjački nacionalizam #srpski i hrvatski nacionaliam #štetan

0 notes

balkantimes · 4 years

Text

Jovanović: U BiH djeluje otvorena koalicija ustaša i četnika

Predsjednik Liberalno demokratske partije (LDP) Čedomir Jovanović kaže da Srbija ima još vrlo malo vremena da zadrži svoj prirodni utjecaj koji ima među zemljama Zapadnog Balkana i da to treba iskoristiti da od susjednih zemalja napravi partnere. U suprotnom, postat će zemlja izolirana od bilo kakvih bitnih tokova.

Armin Aljović

"Moramo pustiti Srbe u regionu da se integrišu u društva u kojima žive, a ne da svoj interes prečesto tražimo u destabilizaciji svoje okoline. Nama drugog puta nema, kao što nema ni onima pored i oko nas", rekao je Jovanović za Al Jazeeru. Kaže kako vjeruje da niti jedan birokrata iz Brisela ne može razumjeti probleme Zapadnog Balkana, pa je iz tog razloga najbolje da se zemlje iz regije okrenu jedna prema drugoj, dok bi pomoć Evropske unije trebala služiti kao podrška i podstrek za jačanje tih odnosa.

Zbog otvorenih stavova, radikalne struje u Srbiji Jovanovića često proglašavaju izdajnikom, no on kaže da ne misli mijenjati političko uvjerenje, za koje misli da je korisno za sve građane.

Predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću ste rekli da ne možete više ulaziti u Skupštinu nakon nedavnog incidenta ispred skupštinske zgrade. Šta vam je Vučić na to odgovorio?

- To je bio normalan razgovor dva politička protivnika, koji, zbog toga što različito misle, ne vade oči jedan drugome. Rekao je ono što bi mi svako rekao posle onog što se desilo ispred Skupštine, gde grupa nasilnika preuzima nekakvu zamišljenu pravdu u svoje ruke i obračunava se sa neistomišljenicima. Mislim da je dobro razumeo gde su stvari otišle, jer ako mi treba da spašavamo žive glave kada ulazimo u Skupštinu, koja je onda uopšte svrha takve skupštine? Zato sam i rekao posle toga, da dobro znam kako se zavodi red u ovoj zemlji i da vlast to mora da radi, bez obzira o kome se radi.

Ako se pale baklje ispred nečijeg prozora, ako se fizički napada poslanik, ako doktori ne mogu da rade svoj posao jer se verbalno napadaju i prete im, jasno je kako se to rešava. Zakon postoji, svaka druga priča je suvišna. A grupa bezumnika koja, zajedno sa Boškom Obradovićem, baulja po Beogradu tražeći konflikt uopšte me ne zanima. Tu može da da odgovor medicina ili policija, nema tu šta ko više da se meša.

LDP nije u vlasti, ali nije naklonjen ni političkom bloku koji se smatra opozicijom. Gdje je danas opozicija u Srbiji u odnosu na vlast, za koju će mnogi bez dvojbe reći da je autokratska?

- Taj blok o kome pričate se ne smatra opozicijom, tu se radi o predstavnicima bivše vlasti, koji valjda smatraju da je njima Vučić nešto dužan, ili su ostali uskraćeni za njegovu pažnju, pa sada pate. U vreme dok su oni bili vlast u ovoj zemlji nijednog trenutka se nisam povlačio pred njima. Kao što nisam centimetar odstupio kada je Vučić bio radikal, a nisam fasciniran ni danas, kada je postao naprednjak. Ali, ja nisam onaj koji će da traži sertifikat koji mi kaže da sam prava opozicija, a dele ga Boško Obradović, Vuk Jeremić ili Sergej Trifunović. Razlika između njih i mene je što se ja bavim politikom, dok ne razumem čime se oni tačno bave, sem spletkarenjem i intrigama, u nadi da će se Vučić smilovati i dati im nešto, bilo šta. Mene u tom društvu nema, zato što je to moj izbor.

Pa, gdje su to pogriješile građanske stranke u Srbiji, zašto nisu uspjele iskoristiti zamah i provesti reforme nakon 5. oktobra 2000. i svrgavanja Slobodana Miloševića sa čela države?

- Peti oktobar je ubijen 12. marta. Sve posle toga je mrcvarenje, u kojem smo izgubili 17 godina, a nismo skoro ništa naučili. Zorana Đinđića tog 12. marta je ubila država, i to onaj njen deo koji je bio poražen 5. oktobra, uz to što su taj dan preživeli, jer mi nismo oni, ali oni nama nisu oprostili što smo hteli da promenimo zemlju. Šta bi u građanskom društvu tražili popovi, ratni huškači, biznismeni koji su to postali devedesetih, korumpirani tužioci i sudije, huligani, intelektualci, koji su bili glavni ideolozi pakla koji smo preživeli? Šta bi svi oni radili da je Zoran Đinđić bio živ i 13. marta? Zato Srbija ne može napred, a i kada krene, ubrzo shvati da se ne mogu problemi rešavati tako sto ćeš ih gurnuti pod tepih. Oni nam se stalno vraćaju i eksplodiraju u naše lice.

Prije nekoliko danas ste izjavili da je za ozbiljnu reformu društva u Srbiji potrebno reći istinu o devedesetim, istinu o Kosovu, kao i neke druge istine... Šta su te istine koje zazivate?

- Istina je jedna. Nema moje i Vučićeve istine. Jasno je da je Srbija izgubila sve svoje ratove u prethodne tri decenije. Da je zbog toga stotine hiljada ljudi van zemlje ili ispod zemlje. Da ne možemo krenuti napred ako negiramo da je na Kosovu nastalo društvo, koje isključuje državnost Srbije. Jesam ja možda nešto slagao kada sam o tome pričao pre 15 godina ili prošle nedelje? Da nisam ja možda zbog toga odgovoran? Nisam. Ali, neću da budem politički kalkulant i lažem svoju zemlju samo zato što ću od toga imati političku korist. Oni koji su nas lagali danas ćute kada ja pričam. To je zato što i oni znaju da je istina jedna, samo je razlika između njih i mene u tome što ja imam hrabrost da je izgovorim.

Je li uopće moguće Zapadni Balkan stabilizirati bez sređenih odnosa unutar same Srbije?

- Mislim da Srbija ima još vrlo malo prostora i vremena da zadrži svoj prirodni uticaj koji ima u ovom delu Evrope. U suprotnom, postat ćemo zemlja izolovana od bilo kakvih bitnih tokova, osuđeni na marginu civilizacije, prepušteni sami sebi. Kada kažem nešto tako u Srbiji, onda sam ja đavo, a ne postoji čovek kojem nije jasno da smo mi nacija na izmaku snage, koja troši svoje posljednje atome snage. Mi moramo tražiti sreću u sređenim odnosima sa svojim susedima, od kojih ćemo konačno napraviti partnere. Moramo pustiti Srbe u regionu da se integrišu u društva u kojima žive, a ne da svoj interes prečesto tražimo u destabilizaciji svoje okoline. Nama drugog puta nema, kao što nema ni onima pored i oko nas.

Kako ste doživjeli plaketu Počasni građanin Kantona Sarajeva?

- Nikada nisam u politici radio nešto da bih se posle toga kitio ordenjem i zaslugama, niti je to moj pokretački motiv. Jednostavno, ja osećam Sarajevo. Osećam kako taj grad diše, osećam se kao da poznajem svakog građanina i kao da oni svi poznaju mene. Zato se mi toliko dobro i razumemo. Osetio sam u tome trenutku snažne emocije i priznanje od ljudi za koje znam da je to izraz njihovi iskrenih osećanja. Mada, iskreno govoreći, i pre priznanja sam se osećao i kao Sarajlija, i kao Beograđanin. To ne može ni da se kupi, ni da se plati, ni da se proda.

Jedan ste od rijetkih političara u regiji koji ima dobre odnose sa susjednim zemljama. Zašto drugi bježe od politike saradnje? Boško Obradovići i njegovi ljudi Vam priznanje iz Sarajeva uzimaju kao manu.

- Kako može Boško Obradović da razume šta je Sarajevo ili patnja tog grada kada se čovek ponaša kao jeftina i gluplja replika Vojislava Šešelja sa tri decenije zakašnjenja? Uopšte se ne obazirem šta takvi kažu o onome što radim, mada njihovi napadi ipak govore da radim ispravne stvari i u životu i u politici. To što ja mogu normalno da prošetam Sarajevom, Prištinom, Skopljem, Zagrebom, Podgoricom... to je zato što ja biram reći kada govorim o svojim susedima i prijateljima i nikada mi nije padalo na pamet na gradim sebe na unižavanju onih koji su mi tako bliski, i to prirodno bliski.

Naravno da mi neki krugovi u Srbiji to ne mogu oprostiti. Njihove krvave ruke govore o njima, moje delovanje i ljubav prema svojoj zemlji, ali i poštovanje prema susedima i onima koji su u nečemu različiti od nas, govore o meni. Zato oni mogu da se prošetaju Sarajevom ili Zagrebom samo maskirani, a ja sam beskrajno ponosan na odnose koje sam izgradio. I to nije pitanje politike, to je pitanje ljudskosti. Na tom testu su mnogi pali.

Vladu entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, koju predvodi Stranka demokratske akcije, ovih dana potresa afera zbog kontroverzne nabavke medicinskih respiratora iz Kine. Vi ste savjetnik člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića, čija je Demokratska fronta u koaliciji sa SDA. Je li Vas Komšić konsultirao kada je ulazio u vlast sa SDA i Bakirom Izetbegovićem?

- Jedan sam od onih koji razume ulogu i uticaj Željka Komšića u Bosni i Hercegovini, i zato sam insistirao na njegovom povratku u dnevni politički život. Sa ove kratke distance, mislim da je to bila prava odluka. Međutim, Bosna i Hercegovina nije samo levica, i nije samo Komšić, već je to i SDA, i sav uticaj koja takva organizacija sa sobom nosi. Kada na drugoj strani imate koaliciju otvorenih ustaša i četnika, koji su ponosni na to, onda odgovor sa druge strane iz ugla SDA i Komšića deluje prirodno. Ne mešam se, naravno, u dnevne unutrašnje prilike u Bosni i Hercegovini, niti dajem sebi za pravo da tako delujem. Ali mislim da je Bosna i Hercegovina srećna što u ovako ludim vremenima ima Željka Komšića, čiji razum znači vise nego što možete i da zamislite.

Stječe se dojam da je Evropska unija sada intenzivnija po pitanju integracije Zapadnog Balkana, nakon perioda odsutnosti? Vidite li perspektivu Zapadnog Balkana bez EU-a?

- Evropska unija se nalazi u svojim problemima, dok svaka nova kriza razvodnjava njen uticaj i čini da se preispituju razne činjenice vezane za najuspešniji projekat posle Drugog svetskog rata. Ne znam koliko Evropa danas uopšte obraća pažnju na sve nas i zajedno i pojedinačno i zato insistiram na našem dogovoru, koji svakoj zemlji na Balkanu garantuje mir. Nema niko vremena da se bavi nama, niti smo mi uop��te prioritet nekoga u EU. Kao nikada do sada osuđeni smo jedni na druge, i zato se moramo čuvati.

Nijedan evropski birokrata ne može razumeti šta smo mi preživeli u posljednje tri decenije, niti njegov mozak može dokučiti kako smo mi došli do faze da smo jedni drugima postali neprijatelji. Zato od njih ne očekujem ništa preterano, sem da podrže dobre inicijative koje dolaze od pojedinaca i grupa sa Balkana i tako pokažu interesovanja za društva u kojima entuzijazam za pristupanja EU nije isti kao pre pet ili deset godina. Zato opet kažem da sve samo od nas zavisi.

Izvor: Al Jazeera

#balkan #balkantimes #bosbia #serbia

0 notes