Tumgik
alaskaljubavi · 11 months
Text
Koračam u smrt, još par minuta i telefon će da zvoni, majka sa osmijehom na licu i sa stihovima “Sretan rođendan ti” ući će u sobu. Još par minuta i da zakopam godine uzaludnih ljubavi, bježanja sa nastave, razbijenih prozora, nemilosrdnih tuča, navijanja na jugu, krvavih koljena, poderanih trenerki, krađe ašlama, trk kući uz zvuk akšamskog ezana, još samo par minuta i da zakopam svaku igru „čele“ ikad, svaki bajram koji bih dočekao sa rahmetli didom, svako zaleđivanje ceste kad bi stariji sol posuli, svako zaustavljanje kolone svatova, šutanje lopte do zvuka ezana, još samo par minuta i koračam u smrt. Koračam u svijet kancelarija, u svijet u kojem je tišina jedini domaćin kući. U svijet u kojem su stranci oteli moje drugove, u kojem samo čekam poziv za odbranu domovine. Koračam u svijet u kojem su školska igrališta pretvorena u parking mjesta i u kojem zločinac ne odgovara za zločin. Koračam u mjesto despotizma. Koračam u smrt, koračam u dvadesete.
(Islamović Tarik)
1 note · View note