#Hidr i Musa

[lale-i-knjige]

Život daje Bog, a ne ljudi, kao što kišu spušta On, a ljudi je mogu samo priželjkivati. Pustinja je najautentičniji ambijent za čitanje i razumijevanje ajeta o kiši: tu je moguće spoznati svu ozbiljnost poziva da se razmisli o vodi koja se spušta iz oblaka. Nije stoga ni čudo što se skoro svi poslanici, kratkotrajno ili konačno, vezuju za pustinju. Većina Poslanikovih biografa ističu kako je odrastanje u pustinji bilo ključno za njegov odgoj i razumijevanje svijeta. Gledajući ispucale i ranjavane horizonte tu je razvio poseban odnos s prirodom; tu je spoznao koliko se ljepota prolije svijetom kada kiša natopi sprženu zemlju. Dok je kao dječak posmatrao kišnu misteriju, nije mogao slutiti kako će sam postati — kako ističe Annemarie Schimmel — simbolom kiše.

Samedin Kadić, Musa i Hidr

[balkanin]

MESNEVIJA: Susret dva mora – zahira i batina

MESNEVIJA: Susret dva mora – zahira i batina

HADŽI HAFIZ MEHMED KARAHODŽIĆ Kaže mu hz. Hidr: Ako ćeš me slijediti, ne pitaj me nizašto dok ti ja to ne pojasnim. Dakle, imamo ovdje susret ta dva mora – zahira i batina, ono što je vanjsko i ono što je nutarnje, skriveno. Put zahiren nauke znamo kako ide: trudimo se, ispitujemo, istražujemo, analiziramo i tu naravno treba da dođe do izražaja jedan lijep odgoj, ali kad je u pitanju ova strana –…

View On WordPress

#džalaludin rumi #HADŽI HAFIZ MEHMED KARAHODŽIĆ #Hidr i Musa #Mesnavi #zahir i batin

[lale-i-knjige]

Neki tumači Kur'ana kažu kako nije slučajno da se sura s najtajnovitijim kazivanjima naziva „Pećina”. U njoj, poput pećinskih ponornica, izviru i gube se tajnovite pripovijesti: o „stanovnicima pećine”, dvojici ljudi i njihova dva vrta, Musau, mladiću i jednom mudrom Božijem robu, o Zulkarnejnu, Je'džudžu, Me'džudžu. Promoviranje ukidanja tajni, kao parola svih prosvjetiteljskih varijacija, vodi ka apsolutnom raščaravanju svijeta i njegovom određenju kao mehanizma i kauzaliteta. Pećine i postoje da nas podsjećaju da je svijet prožet tajnama.

Samedin Kadić, Musa i Hidr

[lale-i-knjige]

Šta čovjek koji sluša buku svijeta može razabrati, oslušnuti, domaštati?

Samedin Kadić, Musa i Hidr

[lale-i-knjige]

Zaljubljen u blagodati samoće, s jedinom mišlju o prostoru kao sretnom prostoru, žudeći trenucima sanjarenja koji oslobađaju, Bachlerad će kuću, od podruma do tavana, s njenim namještajem, fiokama, sanducima, ormarima, vatrom koja pucketa u peći, definirati kao intimni prostor ugodnosti, gdje se čovjek prepušta slobodi imaginacije. Kuća je kolijevka.

Ali u kući postoje uglovi (a to je svaki ograničen prostor u kojem čovjek voli da se šćućuri) koji nisu sretni prostori: oni su tišina, „ćutanje misli”, ne tek sklonište gdje je neko namršteno biće satjerano životom. Uglovi su mjesta nepokretnosti, a nepokretnost “zrači”. „Prostor nepokretnosti treba naprosto označiti kao prostor bića”, kategorično će Bachlerad. Zamislimo tužnu i umornu djevojčicu u uglu lađe, što je upravo napustila igru i svila ruke oko koljena, i dobit ćemo pravu sliku šćućurivanja. Kada u tom svom “gnijezdu prašine” odjednom shvati da je ona — ona, tuga će prerasti u sanjarenje o životu i smrti.

𝘒𝘶𝘵𝘢𝘬 𝘯𝘦𝘨𝘪𝘳𝘢 𝘱𝘢𝘭𝘢𝘵𝘶, 𝘱𝘳𝘢š𝘪𝘯𝘢 𝘯𝘦𝘨𝘪𝘳𝘢 𝘮𝘦𝘳𝘮𝘦𝘳, 𝘵𝘳𝘰š𝘯𝘪 𝘱𝘳𝘦𝘥𝘮𝘦𝘵𝘪 𝘯𝘦𝘨𝘪𝘳𝘢𝘫𝘶 𝘴𝘫𝘢𝘫 𝘪 𝘭𝘶𝘬𝘴𝘶𝘻. 𝘚𝘢𝘯𝘫𝘢𝘳 𝘫𝘦 𝘶 𝘴𝘷𝘰𝘮 𝘶𝘨𝘭𝘶 𝘪𝘻𝘣𝘳𝘪𝘴𝘢𝘰 𝘴𝘷𝘪𝘫𝘦𝘵 𝘮𝘪𝘯𝘶𝘤𝘪𝘰𝘻𝘯𝘪𝘮 𝘴𝘢𝘯𝘫𝘢𝘳𝘦𝘯𝘫𝘦𝘮 𝘬𝘰𝘫𝘦 𝘶𝘯𝘪š𝘵𝘢𝘷𝘢 𝘳𝘦𝘥𝘰𝘮 𝘴𝘷𝘦 𝘱𝘳𝘦𝘥𝘮𝘦𝘵𝘦 𝘴𝘷𝘪𝘫𝘦𝘵𝘢.

Samedin Kadić, Musa i Hidr

[lale-i-knjige]

Šta čovjek koji sluša buku svijeta može razabrati, oslušnuti, domaštati?

Samedin Kadić, Musa i Hidr