“(always) wear sunscreen Preobrazba iz tijela u čistu misao dogodila se između dva retka i tri zavođenja. (Da, zavođenje možeš prebrojati. Prvo, odbrojiš oči, potom ruku koja se nesigurno približi, a na tri smo kada ti koljena dotiču njena.) Hodaš plažom. Jezero ili more, sve te vode stajačice jednako su umorne i glatke, ne zamaraš se salinitetom. Uostalom, postoje i neka slana jezera. Ovdje ne otvaramo ništa na silu, ni tegle ni vrata, ni oči. Dugo ćeš snivati. Imam želju uhvatiti te za kosu, vući po toj plaži, nježno i polako. Obrisati tobom sve prošle tragove, njihove šetnje, ostaviti samo tvoju dugu neraščešljanu kosu u tom sitnom toplom pijesku. Tvojom krhkom nagošću razbiti sve gluposti pod suncem i po vodi. Obučeni u sjetu, u tvoju oštru kosu, noseći faktor pedeset da nam ne izgori ova nenadana opčinjenost vodom i snom, promatramo mir na dlačicama po kojima se skupila sol. (Možda je more, ali ne zamaraš se. Sve te vode stajačice jednako su blage.) Ovdje ne otvaramo ništa na silu. Ni vrata, ni prozore, ni usta. Šutjet ćeš dugo. Obučena u mene. Skupljajući fotone u neraščešljanu kosu.”
Ponekad je imao osjećaj da ništa ne zna o njoj, da nikada neće uspjeti doprijeti do nje. Pa ipak, u nekim drugim trenucima, dok bi ležao pokraj nje, osjećao bi se potpunim, osjećao bi sigurnost, kao da nikada neće trebati ništa drugo.
"Njeno lepo lice, sveže i čedno, podseti ga na ogromne bokore ruža u njegovoj bašti, i ta asocijacija mu izazva reči: 'U bašti ćemo imati puno majskih ruža.'"
"On se okrete da vidi drvo, ali ugleda njen profil, velike povijene trepavice i meke svilene kovrdžice, koje je vetar nosio, otkrivajući njeno ružičasto uvo i liniju vrata. Ta slika zamagli svu prirodu i njegove oči..."
“Sigurno je samo jedno, ne bi trebalo preživjeti sve kuće koje su danas srušene, sve vrtove kojih više nema, a pogotovo ne prijatelje koji su otišli, otputovali, nestali.”