izguzvanemisli

[izguzvanemisli]

[izguzvanemisli]

so much love on one picture

[izguzvanemisli]

Volio je godišnja doba. Mislim da je bio prva osoba koju sam upoznala da je toliko voljela promjene.

Volio je ljeto. Promatrala bih ga dok leži na kauču i čita knjigu a ventilator raspršuje vrući zrak. Nije mu smetao. Nije ga ni primjećivao.

Volio je jesen. Gledala bih ga kroz prozor kako se vraća iz dućana s kišobranom i timbicama. Ulazi u stan, donosi mirise kiše, cigareta i pečenog kestena i kaže "bože,kako volim kišu."

Volio je zimu. Ugledala bih ga kako sjedi ispred prozora i gleda kako pada snijeg. Donosi toplu čokoladu, pali cigaretu i kaže "znaš, zima ima nekakvu čar da i ono loše pretvori u dobro. Podsjeća me na tebe."

Volio je proljeće. Promatrala bih ga dok sjedi na balkonu i razgovara sa svakim čovjekom kojeg vidi. Rekao bi "proljeće je novi početak. Želim biti bolji čovjek.",a nije ni slutio da najbolji već je.

Sada je opet ljeto. Ležim u krevetu i svaki stupanj topline me podsjeća na njega. Nedostaje mi njegova blizina. Mrzim ljeto.

Opet je jesen. Stojim vani na kiši i svaka kap koja mi dodirne lice vrati trenutak sjećanja. Nedostaje mi njegova ljubav. Mrzim jesen.

Opet je zima. Sjedim ispred prozora i proklinjem snijeg što pada. Cigarete stoje na prozoru već k'o zna koliko. Nedostaje mi njegova toplina. Mrzim zimu.

Proljeće je. Izbjegavam poglede ljudi koji srećem. Svaki bolno podsjeća na njega. Nisam ni upola dobar čovjek kao on, a toliko mi nedostaje. Mrzim proljeće.

Godine prolaze, mjeseci se nižu, dani prolijeću pored mene, a ja sam ostala još u onom trenutku kada sam zadnji put vidjela njegov osmijeh. Naslanja glavu na jastuk, stišće mi ruku i kaže "svaka sekunda provedena s tobom je ljeto,svaki poljubac ukraden od tebe je jesen, svaki zagrljaj ispunjen toplinom je zima i svaka beskonačnost s tobom je proljeće."

Ne znam, možda su dom samo obje ruke omotane oko tebe kada ti je najgore.

#ljubav #tekst #ljubavni citati

[izguzvanemisli]

Hej...

Ne znam jel čitaš ovo, hoćeš li čitati, nije važno. Ne znam ni zašto pišem.

Možda zato što sam trenutno u problemu... situaciji, velikoj, ne znam šta da radim. A samo bih tebi o tome pisao.

Prošlo je već dugo vremena, znaš, tko broji više to besmisleno vrijeme. Ne znam...ali znam da je prošlo dugo.

Vidiš, već sad se gubim u besmislenoj nakupini riječi tražeći onu koja će pokušati objasniti koliko mi večeras fališ. Ne postoji takva.

Prazan je krevet kad te nema. I one nesretne knjige, tužno zjape same. Nitko više ne pije kakao, nitko više ne ostavlja otvorene prozore cijelu noć.

Znaš, ako čitaš, nije ovo jedan od klasičnih mojih tekstova, gdje pišem koliko te volim. Nemoj me krivo razumjeti, nisam odustao od ljubavi.

Pokušavam ti objasniti koliko me boli tvoja odsutnost. Možda kad bi pažljivije pogledala riječi, možda bi i shvatila. Možda...

Kako glupa riječ.

Znam da je prošlo već dugo...i tko još broji, ali kada bi barem nečemu služilo to vrijeme osim uzaludnom prolaženju, možda bi još bila tu.

I znaš da je ovo besmislena nakupina riječi, i znaš da sada sjedim za otvorenim prozorom i pušim, jednu za drugom. Tražim tebe u njima, ha, koja metafora.

Ali potpuno jednaka.

Kao dim cigarete, sve je nestalo.

#tekst #misli #osjećaji

[izguzvanemisli]

#balasevic #ljubav

[izguzvanemisli]

javi se kad si u Beogradu 🌃

#ljubav

[izguzvanemisli]

🖤

...samo ja, kad ostariš... 🌻♥

-Smiješno je, ali obećaj! Moraš !

-Ma budala si, nikad se to neće desiti...

-Koje?

-Pa to, da se ne udaš prije 40te godine... I da ti takva, takva djevojka, ostaneš sama... Smiješno.

-Zato i tražim da mi obećaš da ćemo se vjenčati, ako budemo oboje sami tada.Može?

-Nije lako biti tebi prijatelj znaš... Šta sve moram uraditi, ugh. Ali, obećaj i ti, nema nikakvih namještaljki, samo sudbina od danas pa narednih 20 godina, oke?

-Dobro bolan, ne brini. Znači pristaješ?!

-Naravno ludice...

I ne znam stvarno šta je dotična sudbina radila u tom trenutku, vjerojatno pijana u nekom baru, pušila cigarete i đuskala uz dobar tehno, ali šta god radila nekom greškom je tog momenta spojila naše usne i od tada sve ostalo na dalje, bilo je lako predvidjeti.Ne moram ni spominjati kako je do našeg vjenčanja prošlo mnogo kraće od 20 godina ...

-pišem, dakle postojiš

[izguzvanemisli]

da druge ne bi birao kad bi se kraj mene smirio

[izguzvanemisli]

✨

U dvije decenije života,

uspjela sam dobro naučiti,

da te najjače može mrziti

samo onaj koji te nekada najjače volio.

Mržnja nije obrnuto od ljubavi.

Mržnja je samo ljubav koja se naljutila

jer je ostala sama i neuzvraćena.

ig: tekiis.poems

[izguzvanemisli]

[izguzvanemisli]

što zovem te a čutim uporno

25.

Koliko je zaborav relativna stvar najbolje govore mirisi. Za sekund te vrate u trenutak koji si svjesno zaboravio...

[izguzvanemisli]

(:

“Words are small shapes in the gorgeous chaos of the world.”

— Diane Ackerman, from A Natural History of the Senses (1990)