Tumgik
Text
Znaš i sama koliko sam te čekao,raširenih ruku,sa osmijehom i čežnjom za tvojom ljepotom dlanova. Isto toliko znaš i da ništa nisam znao o tebi,ali sam te volio,jer su tvoje oči imale takav spektar dubokih boja,nosile su želju za pažnjom i ljubavlju. Nisam znao da li ti tijelo miriše na čokoladu ili vaniliju ili pak nosi miris citrusnog voća. Zanimalo me jel više voliš crnu kafu ili čaj od kamilice,a uz to pripaliti dugi boss ili marlboro. Da li više voliš da te češkam ili ti prstima prolazim kroz svilenkastu kosu. Ništa nisam znao,osim toga da voliš orhideju više od ičeg,ali sam te ipak volio više od samog sebe,ruku u vatru,život bi ti dao,a ti to nisi htjela. Samo da znaš,još uvijek zamišljam kako čitaš roman,dok te ja ometam,a ti me damskim govorom pokušavaš otjerati,mila moja,znaj da te još uvijek čekam...❤
10 notes · View notes
Text
I nikada niko nije mogao shavtiti šta želim reći.Čak ni ja sama.Nisam mogla objasniti osjećaje u sebi.Nisam mogla objasniti da mi srce iznova i iznova gori,da vreli trnci prolaze kroz mene svakodnevno,da se u meni sve polako ruši,da sam zakopala svaku emociju,sebi prestala davati jebene,lažne nade da ću uspjeti i da će sve biti uredu.Pokušala objasniti šta osjećam,ali to niko ne može shvatiti,niko sem ova četiri zida koja vrve od suza.I ne,niko ne zna šta mi je.Niko,sem ljudi koji su mi ovo uradili.Ljudi za koje sam bila spremna život dati,a nisam znala da bi mi ga baš oni oduzeli.I eto tako,ja polako umirem.Sve se u meni suši i vene.Pola mene polako odlazi...☁️
6 notes · View notes