I nećeš nikad da razumeš
Ove oči boje tuge
I svi bi da se druže
Druže, izgubljene duše
Skupe su to suze
Bog ti daje, Bog ti uzme
13 notes
·
View notes
Proći ćeš me ti, sebi govorim
Za srce puno rana, treba dana.
54 notes
·
View notes
Sve ti mogu noćas dati
sve što kriju obećanja
tiho biju noćni sati:
"Budi dobra, lijepo sanjaj." (Nocturno, Oliver Dragojević)
209 notes
·
View notes
Izdaja.
Jer ležiš pored nje,
ruka ti je ležerno na njenim grudima,
noge su isprepletene.
Njena stopala su hladna,
njeni dlanovi su mokri
jer ona zna da nisi tu.
Dok sklapaš oči ona oseća
Da se vraćaš meni.
Pa nemir;
I svaki dan ti se trudiš
Da je voliš
Da je slomiš.
Ali znaš ti dobro taj put
Kojim se vratiš meni.
Iako kilometrima daleko
prepoznaješ moj svemir;
Smiraj dana ti najteže pada
jer tada žudiš od osećaja
tada je potreba tvoj neprijatelj.
Ne podnosiš sebe što je tvoja ruka
na obaraču
A metak je naciljan u njeno srce.
Ali dobro ti je poznat
zvuk obarača kad ga povučeš,
jer ako ne pucaš
to znači da ostaješ tamo gde nisi znan,
tamo gde je tvoje postojanje enigma
i gde tvoje oči gube večni sjaj.
3 notes
·
View notes
When Elena said:
"Nema sad šanse da opet volim, pancir sa ovog srca da sklonim jer još uvek me lome fobije da me isti kalibar ne ubije."
I really felt that.
43 notes
·
View notes
Mesečeve mene
Od ramenado pojasaprolazim kroz mesečeve menerukama ronimduboko u sebeokviri tvog tela razlikuju se po širinisebi smo uvek najdaljinadamo sedrugim oblicimau pesku pronalazimtragove tvojih prstijutišina je glasnija od korakaperiod od rođenja do smrtiveliko pomračenje i prasakkonačno se završilo.
Mila Jojić
Image source: https://www.pinterest.com/pin/55591376642104594/
View On WordPress
13 notes
·
View notes
I ja Imam tebe ruzo moja
Tebe jednu, sto nespokoja
29 notes
·
View notes
htela sam da ostanem
a ne ova drolja da postanem
ne prepoznajem svoj lik
u daljini čujem krik
što mnogo jeziv je
sve prezirem
i kad nisi tu bol veći je
3 notes
·
View notes
Ponovo, protiv svih
Sudbina je tako htela, jasno je sve
Da zavoliš
Al' baš onu što u ljubav ne vjeruje
I izlečiš me
Od alkohola i noćnih klubova
Od narcizma i loših drugova
Od propalih veza
Pljuvanja, sujete, melanholije
7 notes
·
View notes
Misliš da si živeo
Da si prebrodio najteže oluje
Da znaš sva lica ljubavi
Da znaš kako se voli...
A onda sretneš svoj strah
Pokušavaš da uhvatiš još jedan dah
Na srcu krvav trag
Znaš da niko živ ne dočeka kraj
3 notes
·
View notes
Oduvek me je prezir obuzimao
Kada zima dođe i donese mrak sa sobom
Puste ceste prekrivene belinom snega
Presijavaju se kao bela smrt
dok se zora bori da probije nebeski krov.
Oduvek me je hladnoća zime bacala u setu
Depresija bi progutala grad kao gladan vuk
Tek ponekad oteo bi se trag na pešačkoj stazi
Kao jedini dokaz da su ljudi i dalje tu
I da život nije prestao u decembarskom sumraku.
A sada kad pogledam u mrak,
u belu kugu na putu,
U osvetljeni grad koji u tom mraku vapi za životom
Osećam jedino mir.
Istinski mir.
Osećam pripadanje,
I koliko tame zapravo stane u jednu belu zimu.
Kao da je taj tmuran svet napolju moj alterego
Ja u njemu prepoznajem sebe
Kao što se vatra prepoznaje u dimu.
2 notes
·
View notes