Tumgik
#o sebi
sranye · 7 months
Text
ajd sad, zagledaj u sebe, pogledaj sebe u ogledalo i pitaj se koliko si u zabludi? jesam li potpuno iskren/a prema sebi? okej, svatko ima svoju percepciju stvarnosti, ali da možeš toliko izigravat žrtvu... pitam se od kog si to pokupio.
vjerojatno je lakše bit žrtva u životu nego priznat svoje greške i bit iskren prema sebi, a osobito prema drugim ljudima.
iskren si u onom trenutku kad priznaš da nekog nisi volio onoliko koliko si pričao.
iskren si u onom trenutku kad priznaš svoje greške koje si nanio na štetu drugoga i sebe.
iskren si u onom trenutku kad u dubini sebe kažeš naglas, ni ne mora biti naglas, napiši na papir ono što zaista misliš ili osjećaš.
iskren si u onom trenutku kad si priznaš da si bio s nekim iz neke koristi. koristi u smislu oblikovanja te osobe jer je mlada i naivna pa će se prilagodit i konformat nekome.
ali najvažnije je kad se zagledaš duboko u sebe i ne bojiš se samoga sebe. to nešto govori.
2 notes · View notes
bastard--bunny · 2 years
Text
Tumblr media
Čim krene ono mlako ponašanje, bježi. Ne smišljaj isprike i razloge, samo se pokupi i odi jer vrijediš više i postoji netko tko će te razumijeti i bit će uz tebe kroz sve, nećeš morati sumnjati i preispitivati.
2 notes · View notes
Text
Nije da se one ne trude. Sve će uraditi samo da te izbrišu. Tebe, koju nisam imao. Tebe, koju nisam poljubio. Tebe, s kojom nisam spavao. Tebe, koja pozoveš s vremena na vrijeme čisto da se uvjeriš da sam dobro, da si dobro, da smo dobro i nastaviš s tim da te nemam. Tebe, vječno svoju. Nasmijanu. Nikad moju. Tebe, koja si me podsjetila šta je prava žena. Sve njih, lako obrišem. Njihove tragove na sebi, oko sebe. Tebe, ne mogu u sebi. U životu. Ne umijem da te sakrijem u očima, u pogledu i uzdahu. U pauzi između riječi, kad pričam o ljubavi. Ti se ne brišeš.
69 notes · View notes
citaatii · 6 months
Text
Sto cemo onda raditi?
Voditi ljubav
Stvarno?
Da.
Savršeno, onda se skidam.
Zašto se skidas?
Za voditi ljubav.
A tko ti je rekao da se moras
skinuti za voditi ljubav?
Pa tako se vodi ljubav...
Ne, to nije ljubav,
to je posjedovanje.
Ne razumijem. A kako onda?
Ostavi odjeću na sebi
i razgovarajmo dok se ne umorimo,
dok jedno o drugom ne saznamo sve
dok ne otkrijemo svoje najdublje tajne,
dok se ne rastopimo od miline
gledajući jedno drugo,
dok se oči ne umore pa zaspimo.
Hoces li ih pokušati
Sto duže oci drzati otvorenima?
Da, samo da te vidim.
Bukowsk.T
54 notes · View notes
gospocki · 6 months
Text
nudim ti se, nauči me o sebi
80 notes · View notes
osjetimojubol · 7 months
Text
jeste li ikad razmisljali o “konceptu” zvanom ljubav?
da, ljubav
kada se spomene ta riječ svima nam se odjednom pojave leptiri, cvijeće ili prelijepe livade
a ni ne shvatamo da leptiri umru prvu ili drugu sedmicu svog života, da cvijeće uvene ili da te prelijepe livade kad tad se osuše i nema života tu
ljubav je ipak mnogo komplikovaniji koncept
to nije samo poljubac, seksualni prohtjev, zagrljaj, riječ, roman ili neki poklon
ljubav je konstantna borba, konstantna!
ako nađemo značenje riječi konstanta to znači da je to nešto što se se ne mijenja, tokom vremena ili bilo kako drugačije: to je fiksna vrijednost.
to znači nikada ne prestati raditi na sebi ne samo zbog sebe nego zbog te osobe koju volite
ljubav nije samo riječ
ljubav je ludost, ustrajnost, lojalnost, sreća, tuga, razumijevanje, podrška, sporazum…
58 notes · View notes
normalniljudi · 10 months
Text
Voleo bih da čujem da ume sa tobom.
Da alarm namerno koji minut pomeri,
da te izgrli za dobro jutro.
Voleo bih da dok sva rasčupana jurcaš po stanu, bude tu, da ti kafu bez šećera skuva,
opegla odevnu kombinaciju koju si u par sekundi smisla. Pozove taksi 10 min pre tvog "Spremna sam" jer naravno, uvek kasniš. Da ne zaboravi da ti telefon sa punjača skine, trkom odnese do taksija.
Voleo bih da na njega pomisliš dok si u najvećoj gužvi, pustiš poruku od one dve reči, njemu će sigurno mnogo toga reći.
Da te sačeka nakon posla sa Kinderom jajetom jer ti je ruža kliše, obidje sa tobom sve one radnje koje večito lažu kako popuste od 70% imaju. Da ti osmeh na lice nabaci kada ništa lepo za sebe ne nadješ, da okrivi današnji svet i modu.
Da te sasluša dok o nekom kombinezonu pričaš, klima glavom, potvrdjuje, kao da nešto razume.
Voleo bih da obidješ sa njim ovaj svet. Pamtim onaj tvoj dnevnik i sve one lokacije koje bi da obidješ. Da se na svakom ćošku slikate, prolaznike davite za još koju sliku, da iskupuješ sve one suvenire koji će na kraju, kao i svi ostali, završiti u nekoj fioci ali to si ti. Dete, puno života, ne bih voleo da ti ga na sekundu uskrati.
Voleo bih da čujem da sa njim gradiš dom.
Obilaziš salone nameštaja, listaš razne forume o dekorisanju stana, da deset puta dnevno agenta za nekretnine zivkaš samo da proveriš da li je iskrslo nešto novo, možda je "slučajno" zaboravio da ti javi.
Da se ostvariš kao majka, devojčiću da rodiš, ime znam da si za nju već izabrala. Da bude savršen muž. U pola noći da ustaje da bebu animira, promeni pelene, noć kraj kreveca provede. Da teret života zajedno delite, da ne osetiš nikada samoću, znam koliko ti teško, nakog svega, ona pada.
Želim ti najbolje na svetu iako te najmanje imam. Moje molitve ako je čuo Bog, ti za života nemaš o čemu da brineš, dosadio sam valjda i njemu pričom o tebi.
Rekao bih na kraju da ću zauvek da te volim ali to ništa
danas ne vredi.
Budi dobra prema sebi, bar ti, a ja, ja ću se valjda snaći.
Mora da postoji neko mesto i za nas, nezbrinute duše,
sem nje, svetu, nemam šta više da dam.
138 notes · View notes
poeticlicense12345 · 2 months
Text
Poruka
Uvijek ću biti usamljen.
Poput stijene od koje se valovi odbijaju,
Ljudi će se od mene odbijati.
Bit ću tek jedan naslonjač
Na kojem se duše odmaraju,
A onda ponovo odlaze ka svome putu.
Uvijek ću biti ostavljen i odbačen,
Neshvaćen,
Jer ono što čini mene,
Neće shvatiti dok sam živ.
Poput vjetra koji prolazi pored njih,
Oni će prolaziti pored mene.
Govorit ću im o prostranstvima
Koja se nalaze u nama,
No, oni će se okrenuti
I otići svojim putem.
Kuda jure svi ti ljudi?
Zar ne znaju da brzina odnosi život
Kao što vjetar odnosi prašinu?
Znam da riječi nisu jedine stvari
Ovog napornog života,
Ali ne mogu živjeti samo od kruha.
Znam, umrijet ću.
Moram govoriti i nešto reći
Sebi i ovome svijetu
Koji odlazi bez pozdrava.
14.11.1999.
text author: Klaun Van Trenda
24 notes · View notes
nekonepostojan · 2 months
Text
Falilo je tu dosta toga.
Makar još jedna šetnja Kalemegdanom,
Malo duže filozofiranje Nemanjinom,
I još poneki sastanak na Savskom.
Ne bi bilo previše ni da je bio poljubac u čelo više,
I da si me malo češće držao za ruku.
Bilo je premalo priznanja,
A previše lažnih junaka,
Ponosnih ludaka,
Koji beže od ljubavi.
Nedostaje i ona zakazana,
A nikada neispijena,
Kafa,
Da mi ispričaš još nešto o sebi,
Jer i pored svega,
Toliko malo znam o tebi.
I taj jedan kasni poziv,
Jer noću su ljudi iskreniji,
Pa bi možda priznao,
I konačno rekao,
Da smo ipak pogrešili.
I moglo bi se sve ovo nadoknaditi,
Ali u našoj priči, već odavno falimo mi.
Čak i u kafeteriji,
Kažu odavno nas nisu zajedno videli.
I znaš, fali mi deo mene koji si poneo sa sobom.
Ako i sebi fališ ti,
Javi mi.
Kod mene te previše ima.
24 notes · View notes
tersbosanka · 3 months
Text
Sekirala se - ne sekirala.
Plakala - ne plakala. Brinula - ne brinula: sve to Allah posloži, poreda, uredi, uravna u roku i vremenu koji Sam odredi i odabere. Što prije shvatiš i prihvatiš tim ćeš prije nerve, zdravlje i iman sačuvati.
Vjeruj Mu.
Što je do tebe uradi i reci - dalje će On. Ja sam svoj dio odradila.
On će svakako Svoj odraditi sa ili bez tvojih suza, sa ili bez tvog nespavanja. I sve će biti isto, u redu, kako je najbolje, ali razjedeš li se brigom o onom što nije u tvom dometu - uništit ćeš se i nikad više nećeš biti ista.
Vjeruj Mu.
Jer trebaš sebi, svojima.
Jer On želi da si zdrava i sretna.
#sarasabri
24 notes · View notes
hipigram · 7 days
Text
Znate već onu staru da muža i lubenicu ne možeš izabrati...već samo potrefiti... :-)
I razmišljam o ženama koje nisu potrefile iz prve...
O ženama koje su bile dovoljno mudre da to shvate...
Pa dovoljno hrabre da to sebi priznaju i da se jednostavno zahvale na iskustvu...i pođu dalje...
Da se oslone na svoje već postojeće ili novostečene resurse...
I da potraže novu sreću...
Novo deljenje karata...sada kao ozbiljnije Igračice...
Razmišljam koliko su neke od njih zaista Mustre za Zemljanke...
Sjajne...ispravne...pametne...lepe i sposobne...
Neko koga bi trebalo da pošaljemo kao članove delegacije kada bi pošli kod Malih Zelenih na neku udaljenu planetu u kosmosu...
Što da se ne pokažemo u najboljem svetlu...
I razmišljam kako nema puno boljih pozicija u životu no kad više ništa ne moraš...a možeš sve...
I razmišljam koliko se za njih uopšte ne treba sekirati...
Ko zna da čuva sebe...
Kad tad će izaći na zelenu granu...
I procvetati...
Zato je i bitno da im damo svu moguću podršku...
Jer su to u principu sve naše majke...sestre i ćerke...
Kako bi Unukama bilo još lakše da žive po onom iskonskom pravilu...
S muškarcem treba da ti bude lepo...
Da ti bude ružno to možeš sestro i sama...
Stoga...
Živele Žene...
Živelo čuvanje sebe...
A i znate već...
Ništa nema toliku moć da vam ulepša život koliko jedna srećna...zadovoljna i voljena žena...
Zamislite šta može da uradi čitav pokret takvih...
Kakav bi to samo bio raj na ovoj planeti...
Ne bi ni morali da putujemo daleko...
Dolazili bi Mali Zeleni na školovanje kod nas...
Pročulo bi se da se ovde baš dobro živi...
-Dr Vladimir Djuric
10 notes · View notes
Text
Kako preboleti?
Preboleti. Šta znači „preboleti”? Vratiti se u vreme „pre bola”? Ili, kada te toliko boli da „pre-boli” do tačke kada više ne osećaš ništa?
„Možda sam solo al' nisam preboleo ništa i nikoga što sam ikad iskreno voleo”/ „Kada vreme oboli da li čovjek sve baš sve na kraju preboli?”
Ne verujem u preboljevanje. Ne umem. Sanjam te i dalje i boli me sve što nismo postali. Boli me tvoj život koji sam želela da bude naš, boli me moj život nad kojim se večno naginje jedna senka onoga što smo bili. Najlepša noć u mom životu - nas dvoje na plaži, tišina, mesec, zvezde, talasi. I onda je kvare neki ljudi, dvoje turista poput nas nailaze niotkuda sa nekim svojim pričama. Na kraju uspemo da im pobegnemo i smejemo se. Ti i ja, tim. Naš svet unutar njihovog. Nedodirljiv. Nesalomiv.
Krenula sam dalje, ali nisam prebolela. Postoji razlika i ne razumeju je samo oni koji nikad nisu voleli ovako. Život je nastavio dalje, onako kako život ume, onako kako mu je svojstveno. Kosa mi doseže do kukova i nekad u ogledalu uočim po koju jedva vidljivu crticu na čelu. Ljubila sam druge usne, čekala jutra sa drugima na nekim drugim obalama. Imam neke nove teme i malo bolje razumem sebe. Naravno da život ide dalje. Ali onda čujem pesmu na radiju koja vrati uspomene, ili odgledam neki film gde se neki par baš onako žustro posvađa, ili prođem nekom ulicom u kojoj koraci na trotoaru odzvanjaju u poznatom ritmu i na tren ne mogu da dišem. Nekad pričam o tebi. Služim se glagolima u prošlom vremenu, ali naučila sam na psihoterapiji da mozak ne zna razliku. Njemu se sve događa sada. To je objašnjenje, govorim sebi tada, samo nervni impulsi, ništa drugo. Ali malo jače se pridržavam za dršku od stolice. I primećujem poglede sažaljenja, za koje misle da ih dobro sakrivaju. Verovatno misle da sam jadnica. Ili ludača. Ili oba. Možda i jesam, i to je u redu. Znam da nije normalno ovako pričati o nekome posle toliko godina. O nekome ko i dalje živi i diše i hoda ovom planetom samo nekoliko kilometara udaljen od tebe, a opet vas svetlosne godine sada dele. Briga me. Ne živiš ti negde tamo. Pocepaću grudi i pustiti da se sva krv razlije po podu, pa im možda tada postane jasno. Nisi ti negde tamo, tu si. Ovde si. I zauvek ćeš ostati.
Neka mi ne pričaju o preboljevanju. Ja tu reč ne razumem. Ne postoji u mom vokabularu. Ako si preboleo, nisi ni boleo. Nisi ni voleo. Živim bez tebe i nekada mi je baš lepo. Nekad sam tužna zbog hiljadu i jednog razloga koji nemaju nikakve veze sa tobom. Dani i nedelje mogu proći da mi se ni ne pojaviš u mislima. Ali u nekim noćima stežem jorgan malo jače i gušim jecaje koji su u stanju da zalede krv u žilama ako bi ih iko ikada čuo.
I molim se da si srećan.
- Katarina
59 notes · View notes
aristotels · 3 months
Note
mislin da ti je ovaj they/them detalj u opisu isto produkt amerike LOL
zašto? pa nebinarni ljudi postoje neovisno o americi; ja san još ka dite imala taj osićaj da se ne uklapan ni u jednu kategoriju, prije nego šta su ove stvari postale popularne. pa sam o sebi uglavnom govorila u množini; eseje pisala u muškom licu kao neutralnom. za taj govor u množini (pogotovo u glavi) su mi tribale godine da se odviknem i da se ponašam "normalno". npr to nije imalo veze sa internetom, i manjak vokabulara kojim bih bila objasnila kako se osićam mi je uzrokovao frustraciju i bol.
čak i na sociologiji u srednjoj imaš razliku između roda i spola; znači sociološke definicije i to od udžbenika koje je odobrila vlada. to sa rodom i spolom i nebinarnim osobama nije ništa novo.
u hrvatskom je to problem primjeniti i nekako san se pomirila s tim, sebe generalno doživljavam vrlo neutralno, a ako na engleskom mogu imati taj komfort di me se ne određuje prema spolu, zašto ne bih?
18 notes · View notes
lifeinbooks · 2 months
Text
Nisam se mogao odlučiti volim li zapravo ljude ili ne. Ljudi imaju potrebe, lažu, varaju, kradu ili gore, žele govoriti o sebi.
Matthew Perry
13 notes · View notes
ona-voli-kontrolu · 6 months
Text
ništa sigurno,
nije⁽ᵏˡᵃʳᵃ⁾vrijedno
uništenja
- ja dok pričam o sebi
24 notes · View notes
disidentas · 8 days
Text
Stajao sam u vozu koji je putovao ka lokaciji gde treba sa njom da se nadjem. Razmisljao sam, razmisljao sam o tome da li cu se dokazati i pokazati da zasluzujem njenu paznju. Bio sam jako nervozan kada sam izasao napolje, vetar sa zapada mi je lagano zabacivao kosu dok sam palio svoju cigaretu. Udahnuo sam duboku, rekavsi sebi, da ce sve proci kako treba i da nema razloga da se brinem. Naravno lagao sam se, morao sam i dalje da pruzim jako veliki trud i rad kako bih ja, kao osoba, kao ljudsko bice, dopao njoj. U 8 sati posle podne smo imali dogovoreno, dosao sam malo ranije, cisto da cistim zrakom prikupim jos vise samopouzdanja i snage kako bih predstavio sebe u najboljem svetlu. Dok je sat otkucavao tapkao sam desnom nogom u mestu, naprezao sam svoj misic na nozi samo kako bih pronasao svoju antistresnu pozu sto mi nije islo uopste. Vreme je teklo tako sporo da sam mogao svaki svoj treptaj da osetim, moj tempo disanja je totalno usporio, kuce je sporije kucalo, moje ruke su se znojile i hladile u isto vreme, povecana unutrasnja temeperatura dala je nagovestaj moje nervoze, koja je sve vise dolazila do izrazaja. Onda, u jednom trenutku, okrenuo sam glavu prema ulici i ugledao nju. Koracala je brzo prema meni, i ja prema njoj. Sto smo se vise pribrizavali to smo nas tempo hodanja prilagodjavali nasoj kataklizmi koja je polako dolazi do reakcije. Zagrlio sam je , tako jako i osecajno kao da nikada u zivotu nisam pre toga grlio osobu, kao da je za mene ovo sve prvi put, kao da nikada nisam pre osetio tako opojan miris kose, njene kose. Osecaj koji sam imao u sebi kada je dosla mogu uporediti samo sa cistom i velikom euforijom, koja se neopisivo stvorila u meni, kao ti neki leptirici u stomaku koje osetite kada ste uzbudjeni. Verujem da tako zaljubljeni ljudi pricaju o svojim partnerima. Da, zajedno smo, ali sticicemo do toga vec jednom, sada da se vratimo na nas prvi susret. Odmah smo krenuli da pricamo kao da se znamo desetina godina, osetio sam odmah neku dusevnu povezanost sa njom. Njena energija me je kupovala iz minut u minut, njen glas mi je nacinio osecaj penicilina bolesnom, potpuno me je smirio. Nisam mogao da verujem da cu ikada, u skorije vreme, naici na osobu koja je tako smirivala buku u mojoj glavi, koja je moje demone sa ramena zamenila sa andjelima njenog srca, koja je moje prazne suze popunila srecnom i osmesima. Poceo sam opet da budem nervozan, porucio sam odmah casu dobrog vina kako bi me malo opustilo, ali ni posle cetvre case ja nisam mogao da se poptuno osetim zbog mog osecaja u podsvesti kako moram ostaviti dobar utisak. Kako klinacki od mene mislio sam. Sedeli smo u basti restorana koji je bio prepun, gledajuci nju sva ta buka gubila je smisao, mojih problema vise nije bilo, mir, spokojnost i samozadovoljstvo su prvi put posle duzeg vremena prevladali u glavi. Zavoleo sam to, prvog momenta sa njom. Svaki sledeci momenat me je samo jos vise kupovao, sve dok se mozda prerano i glupo ali nisam zaljubio. Posle dugogodisnje borbe sa vise mentalnih bolesti konacno mogu da kazem da postajem bolji, jer sam uspeo da pored nje pocnem da volim sebe i nju. Ona je moj medikament koji uspostavlja jasnu granicu i ucestalost mog Seratonina i Dopemina. Moja hemija, moja reakcija, moja umetnost ljudskog stvaranja i povezanosti. TO BE CONTINUED...
-mvD ("Ona" Part 1 )
7 notes · View notes