Tumgik
svemir-u-glavi · 2 days
Text
Dragi dnevnice,
April je mesec kada sam se rodila. Mesec kada se svake godine osecam prelepo i ispunjeno, ove godine nije tako. Nema njega. Nema ga niti ce ga biti na mom rodjendanu. Taj datum mi je bio najdrazi jer sam znala da ce biti tu, da ce me iznenaditi da ce me voleti, da ce me se setiti. Da ce mi kupiti cvece i reci da me voli. Da ce biti tu. Sada cu obeleziti taj dan bez njega prvi put u ovih 8 godina. Sada cu docekati taj dan sa drugim dragim osobama ali njega nece biti. Osecam prazninu, osecam da mi fali tu, da bi bilo potpuno da je i on tu, da se smeje, raspravlja,pije, peva… ali ga nece biti. Bicu srecna naravno, pa rodjendan mi je, ja sam njega ucila da su rodjendani najvazniji datumi u nasim zivotima i da uvek kakve god da su okolnosti moraju da se obeleze. Rekla sam mu i da ni jednog svog rodjendana nece biti sam i usamljen. Tesko mi je sto ce sve ovo proci bez njega. I fali mi. Ali, dnevnice, predugo je njegovo ime krasilo tvoje stranice. Dosta je bilo. Srecan mi rodjendan. Srecno mi novo rodjenje.
1 note · View note
svemir-u-glavi · 2 days
Text
Jebote sedim pored tebe, a osecam se kao da smo miljama daleko. Sta smo nam ovo ucinili?
4 notes · View notes
svemir-u-glavi · 3 days
Text
Jedno veliko nista
Dodju ti kasni sitni sati kada sve ono sto krijem preko dana izadje na povrsinu. Onda kada trebam spokojno da zaspim ja ne mogu da prestanem da razmisljam… o njemu. Koliko je sve proslo i koliko sam ga volela. Ja sam njega obozavala jebote. Svi su to znali. A on… i on je znao cuj mene znao i dalje zna. Ali neki ljudi i neke ljubavi se dese samo da ostave neizbrisiv trag u nama i onda nestanu. Onako kako su se i pojavile, misteriozno niotkuda. Onako mutno kao na pocetku blede u daljini i ostavljaju nas. Ostave oziljke koji zapravo bas treba da budu tu i da nas prate. Da se uvek setimo koliko smo bili sposobni da volimo. Onda kada postanemo sante lede zeljne ljubavi, paznje koju na kraju dobijemo ali ne umemo i ne zelimo da je uzvratimo. Gadi nam se. Bas zato sto ne zudimo za svacijom ljubavlju mi zudimo za tom jednom, najvecom i najnemogucnijom. Ali tako treba. Te ljubavi nisu namenjene da ostanu u nasem zivotu. One su namenjene da odu. I da nije tako, ne bi bili ono sto smo danas. A danas smo nista. Mozda cemo sutra biti nesto. Videcemo…
3 notes · View notes
svemir-u-glavi · 1 month
Text
Nikada nece biti isto
Ni posle onog prvog pogleda koji si mi uputio
Nikada nije bilo isto nakon toga
Ni posle onog zagrljaja
Ni posle prvog poljupca
Ni posle stotog
Ni posle prve modrice
Ni posle prve uvrede
Ni posle stotih
Ni posle prvog izvinjenja
A ni posle ko zna kog prestala sam i da brojim
Medju nama nikada nista nece biti isto
Kao onda kada medju nama
Niceg nije ni bilo…
“Bolje da nikada
I nista nije bilo
Da sam precutao
Sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
Tisinu mi ne kvari
Pusti da budem kralj
Kralj izgubljenih stvari”
4 notes · View notes
svemir-u-glavi · 2 months
Text
Kajaces se mili, tek ces da se kajes…
8 notes · View notes
svemir-u-glavi · 2 months
Text
Bojim se da te prebolim zato sto bi to znacilo prihvatanje zivota bez tebe.
6 notes · View notes
svemir-u-glavi · 3 months
Text
Osecam se izgubljeno. U svakom segmentu zivota. A u isto vreme se osecam nekako ispravno. Kao da ovako treba da bude. Mozda je ovo period kad Bog slaze kockice. Mozda sada sve dolazi na svoje mesto. Boli, ali sam u redu sa tim bolom. Osecam da tako treba. Nikada se nisam osecala ovako. Ispravno.
1 note · View note
svemir-u-glavi · 3 months
Text
Prolazi ti zivot u cekanju nekog, da shvati, da ne moze da zivi svoj, bez tebe…
13 notes · View notes
svemir-u-glavi · 3 months
Text
Bojim se
Bojim se da ne shvata koliko ga volim. Bojim se da ne vidi kolicinu moje ljubavi. Onu kesicu supe, kutiju caja i dvopek koji sam donosila do njegove kuce kad je bio bolestan. One svece u crkvi redovno paljene za njega. Stranice dnevnika. Sve one pare koje sam mu davala za taksi, za tiket, za hranu. Sve. Svaku tajnu sacuvanu i svaki savet. Svako razumevanje za nesto za sta svaki normalan covek ne bi nasao razumevanje. Bojim se da ce sve to videti kasno. Bojim se da ce biti jako kasno kad primeti da me nema vise za stolom da pijem case i case nekog jeftinog alkohola. Da ga ne pominjem vise u pesmama i ne narucujem “Ko na grani jabuka” . Videce da mi se oci vise ne cakle dok ga gledam. I da mi njegov komentar vise nije vazan kao nekada. Da vise ne trazim njegov pogled u gomili. Da nemam decka samo da bih mu dokazala da mogu nego da zaista volim nekog drugog. Bojim se da ce shvatiti kasno da je jedino meni na ovom svetu iskreno bio vazan njegov osmeh i sreca. Iako nije znao da bude srecan. Nije umeo. Bojim se da ce biti kasno. Bojim se da ce pokusati da se vrati, da ce pokucati na vrata, na koja je pre obicno kucao posle ponoci i krisom da niko ne vidi i ne cuje. Bojim se da ce pokucati najglasnije na svetu, zeleci da svi cuju i vide ali ja necu otvoriti. Pokucace na vrata kroz koja je nekad ulazil cisto iz koristi i niceg vise, a tad ce kucati samo da mi cuje glas i uhvati pogled. Ali ja vrata necu otvoriti. Bojim se da ih necu otvoriti. Ja ne znam kako je to ne voleti ga. Ja ga ceo svoj zivot volim. U svakom obliku. Bojim se kako ce izgledati moj zivot kada prestanem da ga volim. Bojim se da cu prestati, a da ce on tek poceti. Ali… bice kasno. Kasno za nas. Kasno za ljubav. Kasno za strah.
5 notes · View notes
svemir-u-glavi · 3 months
Text
Tumblr media
102 notes · View notes
svemir-u-glavi · 3 months
Text
Bukvalno ovo sad nece biti ni poezija ni neki tekst vec cu samo da podelim s vama moj roman empire. To je pravi naziv za tu situaciju koja mi se dogodila pre oko godinu i po dana.
Tu je bio on i tu sam bila ja. Sedeli smo i ljubili se i dok smo se ljubili, ja sam znala i osecala da ce to biti zadnji put da se to desava sa istim zarom i ljubavlju. I kako je on nastavljao jedino o cemu sam ja mogla da razmisljam jeste da je to poslednji put. I samo zamislite sledecu scenu.
Meni klizi suza niz obraz dok mu uzvracam poljubac, ne mogu da iskontrolisem to. On nastavlja i apsolutno ne primecuje to. Ja zastajem jer moram da progutam kamencugu koja mi stoji u grlu da se ne bih ugusila u sopstvenim suzama i bolu, gleda me direktno u oci i ne vidi koliko se cakle. Koliko boli ima u njima. Ne vidi i ne poznaje me.
To je trenutak koji mi uvek stoji tu negde, cisto da podsetim ovu sebe sada, hladnu i daleku, koliko sam bila sposobna da volim. Stvarno da volim.
Ne ponovilo mi se.
18 notes · View notes
svemir-u-glavi · 3 months
Text
Mnogo sam naporna i dosadna. Volim paznju ali ne preterano. Obozavam da provociram i da glumim da se svadjam. Moras da znas kad da mi kazes “Ne moze” i da to bude pravi trenutak jer cu u suprotnom namerno uraditi to. Volim da me juris i nikad ne uhvatis iako znas da mozes. Volim da komandujem i budem glavna uvek i u svemu ali ti da znas da si na kraju dana ti dominantniji. Volim da sam u pravu i tako mora da bude cak iako nisam. Volim da me paze i maze cak iako stalno odbijam i govorim da ne volim fizicki dodir. Zudim za dodirom i paznjom. Zudim za leptiricima i drhtajem. Ne znam da flertujem znam da se svadjam i to je moj love language. Obozavam da pricam gluposti i brbljam non stop. I volim ruze i lale, mogu i sama sebi da ih kupim, ali vise volim da ih ti kupis a da ne moram ja to da ti kazem, jer mi ih onda neces kupiti zato sto ti to zelis vec zato sto ja zelim da mi ih kupis. I to isto moras da razumes… :)
Ali nekako se uvek ovako zivahna zakucam u neki zid, hladan i siv. I nekako se tu uvek nadju ona ista pitanja: “Ti mislis ja cu tebe da molim?”, “Ko ce tebe da trpi takvu?”, “Je l mozes da prestanes vise da pricas?”.
A nikada ne bude “Sidji da te vidim makar na 5 minuta”, “Kupio sam ti ruzu, crvenu naravno jer takvu najvise volis”, “Izvoli duks, tvoj je od sad”, “Napisao sam ti pismo”.
Mozda takve ljubavi vise ne postoje, mozda sam samo previse razmazena, mozda…
40 notes · View notes
svemir-u-glavi · 4 months
Text
Preuzela sam rizik
Ponovo
I izgubila sansu
Ponovo
Necu vise to da dozvolim sebi
Necu rizikovati
Necu imati sta da izgubim
Sem sebe
A i sebe sam vec davno izgubila
13 notes · View notes
svemir-u-glavi · 4 months
Text
mozda
mozda sam sve idealiozovala. Mozda sam samo izmislila u svojoj glavi da i ti tamo negde osecas ono sto i ja osecam prema tebi. Istim intenzitetom. Istom jacinom. Jebote mislila sam da me volis. Sjebao si me za 3 zivota. Ma kakva 3 sjebao si me za zivote svih 8 milijardi ljudi na planeti. A nisi ti kriv ja sam ti to dopustila. Opet te opravdavam. Opet nisi kriv. Pocela sam da nedostajes sama sebi, onakva kakva sam bila pre tebe. Zelim da te nisam ni upoznala
8 notes · View notes
svemir-u-glavi · 4 months
Text
Mozda sam te i izmislila. Mozda sam samo toliko silno zelela da i ti mene volis onako jako i vise od svega na svetu. Onako kako sam ja tebe volela i volim. Volim i dalje. Itekako volim. Covece nekad pomislim da je bolje da te nikad nisam ni upoznala. Uhvati me jeza kad pomislim da te nikad nisam srela. Da nikada nisu bili sudjeni pogledi koji su nam se susreli bezbroj puta. Znam da smo se sreli s razlogom. Znam da si ti ili moja najveca ljubav ili moja najveca zivotna lekcija. Jer ja drugo objasnjenje za ovo sto osecam nemam. Ali s razlogom smo se sreli tog septembra s razlogom su nam se pogledi susreli s razlogom sam te mrzela prvih godinu dana poznanstva ali zapravo nikad nisam priznala sebi da sam te u tih godinu dana zavolela kao nikog nikada s razlogom smo se poljubili onog juna s razlogom nam se tada nije dalo s razlogom si nakon toga postao najgora verzija sebe i s razlogom te vise ni ne poznajem. Mislim da tako prezivljavam govoreci da je sve to s razlogom. Jer ako nije onda cu morati da se pomirim sa tim da ipak nismo mi ti. A ja se tesko mirim sa bilo cim. Ti to najbolje znas.
Zbog tebe sam postala hladna i otudjena. Podjem da pokazem neki vid emocije i zastanem. Udarim se po glavi i kazem da nikog nije briga. Zapravo tebe nije briga a sta me briga da li je ikog briga ako tebe nije briga zar ne?
7 notes · View notes
svemir-u-glavi · 4 months
Text
Znate ono kada ostavite mutnu vodu da odstoji, ne dirate je, ne mesate ruke u nju, samo je jednostano pustite. I onda nakon odredjenog vremena se vratite i vidite da se mulj spustio na dno, i da je voda postala bistra.
Tako je i u zivotu. Trenutno se osecam kao da su moje emocije voda koja stalno talasa. Ali je sada nekim cudom mirna. Nema mulja, nema talasa, nema ruku da pomute sve, i moram da priznam da je ovo najlepse kako sam se osecala do sada. Mirno. Spokojno. Kao da me nista ne muci. Kao da sam srecna u svom zivotu. Prvi put posle ne pamtim koliko.
Samo se plasim da ce taj mir kratko trajati. Da ce neko doci i pomutiti sve ono sto se godinama talozilo i skupljalo na dno. Da ce pomutiti vodu koja se godinama trudila da postane bistra kakva je sada.
Zelim da se osecam ovako sto duze. Ovako mirno, ovako spokojno, ovako bistro. Ne trebaju mi ruke koje ce pomutiti tu vodu, mada te iste ruke su cesto one koje ce nas pomilovati, ohrabriti, poljubiti. Ali jedino mi je bitno da nema ruku koje ce pomutiti moju vodu. Moju bistru vodu.
Sa tvojeg izvora moja se dusa napila
zedna tvojih godina, i sada mamurna
pita gdje je utjeha
gdje je mladost nestala
3 notes · View notes
svemir-u-glavi · 4 months
Text
Pocnem da pisem, pa obrisem. Ne mogu vise ni ono sto sam jedino mogla i umela, da pisem. Toliko je haosa u meni, kao da cu da eksplodiram. Kao da se sve skupilo, kao da ne znam sta osecam. Nesto se desava i ne mogu da opisem sta. I ne znam da li mi prija ili me nervira.
19 notes · View notes